Ne znam koliko vi volite testirati vlastito (ne)znanje. Ja volim. Voljela sam to i kao dijete, i kao malo starija, a volim i danas.

Vjerujem da ovdje ima nekih se sjećaju legendarne «Kviskoteke». U to vrijeme bila sa dijete, ali strašno sam voljela taj kviz. Ne znam da li radi «Kviska» ili Olivera Mlakara, koji su sličili. Posebna mi je bila draga igra detekcije. Znate ono – 3 osobe, sve stilom slične i sve 3 tvrde «Ja sam Marko Marković i osvojio sam najviše žena na području Jugoslavije». A igrači (i mi skupa s njima) trebamo pogoditi tko je «pravi» macho.
Ovo Juga – nije nostalgija, nego realnost toga vremena, a sadržaj rečenice sam ipak izmislila, no otprilike je bila riječ o nekim «naj» ljudima.

Kasnije se baš ne mogu sjetiti nijednoga kviza osim onoga «Brojke i slova». Tu mi pada na pamet voditeljica Vedrana Međimurec, a i onaj matematičar Neven Elezović, koji je tako lako baratao brojevima da mi ga je bilo gušt gledati.

U zadnje vrijeme, baš i nema nekih recimo to – pravih kvizova, ali ima raznih oblika pokušaja dolaženja do novca, što srećom, što znanjem.

Bio je svojevremeno «Upitnik» sa Joškom Lokasom. Moram konstatirati da mi se ta kombinacija činila poprilično dobrom. «Upitnik» je bio dobar dok ga je on vodio. I tamo je i Lokas bio baš kako i treba. Poslije se «Upitnik» okušao sa nekim novim voditeljima. Sviđao mi se Marko Rašica, ali sve kasnije je bila katastrofa. Vrhunac joj je, po mom sudu, bio Marin Tironi. Kako se «Upitnik» gubio bez Joška, tako se i Joško bez «Upitnika». One njegove večeri su bile teški promašaj. Vrhunac je postigao kad je ugostio Severinu nakon «onog» događaja, i kad je osim što ju je skoro proglasio Sveticom, umalo zaplak'o pred svekolikim pučanstvom.

«Najslabiju kariku» rijetko sam gledala i sa Ninom Violić,i sa Danijelom Trbović. Možda kviz i nije tako loš, no ne ide mi taj pristup ljudima. Sa rošpija-utreniranim voditeljicama, koje mi ionako nisu pretjerano simpatične. Nekako sve djeluje isforsirano. Na kraju krajeva i je, jer u prirodi teško da ćete režati baš na svakoga. A tamo je upravo to glavna misao vodilja. Da svatko reži na svakoga.

I najzad dolazim do kviza «Tko želi biti milijunaš?». Onako, ugrubo rečeno, a tko ne želi? No, šalu na stranu, u zadnje vrijeme gledam manje, iako ponekad bacim pogled. Nije da se znanje ne zahtjeva, ali to je ipak prije svega kviz za zabavu i za širu populaciju pa ni ne može biti ne znam koje kvalitete. No, činjenica je da za doći do nekog «jačeg» iznosa treba ipak imati nešto znanja.

Bilo kako bilo, i dalje ću zvirnuti na «Milijunaša», ako ne radi testa znanja, ono radi Tarika. Naime, kad vidim onako sređenog, zgođušnog i šarmantnog muškarca, oko mi se malo teže odvoji od «mete».
Posebno, ako mi i uho ima što čuti. No, usprkos tome, nadam se da ćemo uskoro opet gledati «Kviskoteku».