Dobila sam u prošlom postu konkretno pitanje, vezano za predrasude po pitanju braka. Pitanje iz naslova posta. Iako sam govorila o općim muško-ženskim predrasudama, vidim da je neke blogere zanimao i taj dio mojih stavova. Podrazumijeva se da oni koji bili tako znatiželjni da saznaju moje stavove o tome, neće imati «kočnica» izražavajući ovdje na isti način svoje. I to NE u rukavicama.

Nacionalno pitanje
Uistinu mi je svejedno da li će moj potencijalni supružnik biti Hrvat, ili pak pripadnik neke druge nacije: Talijan, Mađar, Srbin, Makedonac, Slovenac, Njemac, Amerikanac, Čeh, ... Sasvim je nebitno, ako su zadovoljeni svi drugi kriteriji (ne definirani «po tabelici», nego oni koji bi bili nužni i inače u vezi između dvoje ljudi). Podrazumijeva se da se razumijemo u doslovnom smislu. Dakle, u jeziku. U ljubav na prvi pogled ne vjerujem, vjerujem u komunikaciju i razgovor i stoga teško da bih mogla s Mađarom imati vezu ako se ne razumijemo u govoru.
Drugo, konkretno, srpska nacionalnost je za nas Hrvate, svidjelo se to nekome ili ne, specifična. Jer, napali nas, ne tako davno, nisu ni Mađari, ni Makedonci, ni Česi (mislim, u smislu države i ideologije) već Srbi i Crnogorci iz SRJ (uz pomoć nekih koji su živjeli u Hrvatskoj). Dakle, svaki Srbin koji moju zemlju poštuje, priznaje i nema pretenzija u smislu Miloševićeve ili slične ideologije JEDNAK mi je kao i Mađar, Makedonac ili Čeh. Posebno se to odnosi na Srbe u Hrvatskoj. Koji poštovanje izražavaju u poštovanju prema hrvatskoj himni, zastavi, grbu, zakonima, jednako kao što to činim i ja. Poštovati zemlju u kojoj živiš i u kojoj si rođen, koja ti daje kruh, naravno ne znači zaboraviti vlastite korijene. Srbin koji ne poštuje moju domovinu, ne bi mogao poštovati ni mene, a s takvim ne želim biti u braku.

Rasno pitanje
Pitanje boje kože je kod nas ipak malo rijeđe zastupljeno. Pa je onda ipak puno više stvar demagogije, a puno manje prakse. Konkretno, kad su crnci u pitanju, mene oni ne privlače u onom fizičkom smislu. Barem ne oni izraziti crnci. Hoću reći da u meni ne izazivaju onaj minimum fizičke privlačnosti koja je ipak potrebna. Tako da bih se teško mogla zaljubiti u nekoga iz Kenije, Ugande ili Nigerije. Iako ne i nemoguće. S druge strane, netko s crtama lica poput Denzela Washingtona, teško da bi me mogao ostaviti ravnodušnom. I ako bi se slagali u meni bitnim stvarima, da, rado bih jednog takvog crnca pored sebe. Čak i doživotno.

Vjersko pitanje
Ovo me nije nitko pitao, ali čini mi se da je u vezi sa prethodna dva. Priznajem da ovdje dolazim na sklisko područje i da nije nimalo lagano preći preko različitosti. Naime, nije problem u meni kao pripadnici jedne vjere i mom možebitnom odabraniku druge vjere, ako svatko poštuje onoga drugoga i njegovo pravo na vlastiti izbor. No, problem su djeca. Ja svoju djecu želim odgajati u kršćanskom duhu. Problem npr. u braku s pravoslavcem ne vidim, jer to je ista vjera s manjim različitostima. No, u vezi s primjerice muslimanom koji drži do svoje vjere i koji djecu želi odgajati po svojim običajima, pitam vas – kako da to učinim? Kako da ostanem svoja, ako muževa vjera diktira i život moje djece, pa čak i MOJ život, običaje, ponašanje, odnose sa mojom obitelji? Imati prijatelja među bilo kojom vjerom stvarno nije problem, štoviše mislim da je nužno i poželjno. I vrlo korisno za razvijanje tolerancije i otvorenosti prema svakom čovjeku. Po pitanju braka stvari ipak nisu jednostavne. I mislim da bi u nekim slučajevima bilo vrlo teško. Iako, vjerujem u nekim idealnim uvjetima, ipak moguće.

Dakle, konkretno – NE bih se udala za svakog Srbina i NE bih se udala za svakog crnca. I DA – mogla bih se udati za Srbina i DA - mogla bih se udati za crnca.

______________________

p.s. Nezaboravni, dovoljno jasno?