U mom okruženju u posljednjih 15-ak dana rođene su 2 bebe. 2 curice. Jedna od prijateljice, druga baš jučer, od rođakinje. Ova druga baš i nije bebica, jer sa 4.880g i 57cm rekla bih da je Beba sa velikim «b». Baš se veselim tim događajima, a i susretu sa ovom zadnjom koju sutra idem posjetiti u bolnicu. Kaže njena mama da ima hrpu crne kose i jedva čekam da ju uslikam.

No, ne znam da li se to događa samo meni, u takvim trenucima, s jedne strane osjetim radost, jer veselim se sreći svih, a posebno meni dragih ljudi. Ali i djeci samoj po sebi. No, s druge pak strane osjetim zapravo svoju ranjivost i slabost. I onda se počinjem pitati – zašto i ja nemam jedno, dvoje, troje djece, zašto i ja nemam muža koji me voli i kojega ja volim, zašto i mene ne muče obiteljske brige?

Davno sam prestala vjerovati u prinčeve na bijelom konju, zapravo mislim da nikad i nisam vjerovala u tako nešto. A i da jesam, sa godinama i iskustvom bilo bi ishlapilo. Sada ipak vjerujem da negdje na ovoj planeti postoji barem jedan savršen muškarac.

Pod ovim savršen, mislim zapravo SAVRŠEN ZA MENE , a to bi značilo
- da je sa mnom kompatibilan u komunikaciji o pametnim i manje pametnim stvarima, što
ne znači nužno slaganje u stavovima,
- da ima soli u glavi i da koristi mozak i za neke složenije operacije od gledanja nogometa
ili pijenja piva,
- da se zna našaliti na moj i svoj račun,
- da povremeno ima izljeve romantičnosti,
- da voli i želi djecu,
- da voli raditi,
- da fizički izgleda upravo onoliko dobro koliko je meni dovoljno da ga volim takav kakav je i
da on isto može reći za mene.

Ne znam jesam li sve rekla, možda me vi podsjetite na nešto, pa ću dodati, no zapravo mi treba mišljenje – tražim li previše?

Sigurna da ima ovakvih muškaraca, da ih ima dosta, ali u dane PMS-a padne mi napamet da ako i naletim na takve, izgleda da ja nisam dovoljno dobra za njih.

Onda se sjetim pokojnog Pape i njegovog stalnog spominjanja nade. I to mi bude utjeha, nekad jača, nekad slabija. Danas očigledno slabija, jer kako znate, ovakvi mi postovi baš i nisu stil. No, moji su postovi – moja slika. A ja na slikama ne znam glumiti.