Svjedoci smo još jednog ružnog događaja, u kojemu ima više žrtava, a sve su posljedica ratnih zbivanja iz početka 90-tih. Jedna je žrtva danas čovjek od 33 godine, Hrvat, u gore spomenutim godinama ročnik vojske JNA, koji nije uspio pobjeći na vrijeme, a posljedica toga bile su strašne torture koje je prolazio od srpskih rezervista. Druga je žrtva nedužna starica iz okolice Siska, Srpkinja, koja je pred nekoliko dana ubijena od spomenutog Hrvata, samo zato jer ga je pozvala da joj popravi televizor netom pokvaren, i samo zato jer je njemu u jednom trenutku, usred razgovora i pod utjecajem alkohola došlo da ju zadavi. Staricu su u selu oduvijek zvali «Srbijanka» i kažu da je bila dobra osoba.
Teško je reći da li je alkoholičaru i psihičkom bolesniku motiv za ubojstvo bila staričina nacionalna pripadnost, ali činjenica je i da ta mogućnost postoji.

Neovisno o tom slučaju, sjećam se nedavne emisije «Otvoreno» čija je tema bila pokušaj da se u Plaškome od strane srpskih čelnika te općine promijeni 20-tak imena ulica. Primjerice, neka od preimenovanja bi bila: Ulica Josipa Jovića u Ulicu Ive Andrića, Ulica 1. gardijske brigade u Ulicu svetog Save, Ulica Bernardina Frankopana u Ulicu Vuka Karadžića, Ulica Slave Raškaj u Ulicu Vladike Danila Jakšića, Ulica Ivane Brlić Mažuranić u Ulica ZAVNOH-a, Trg Katarine Zrinske u Trg vladike Danila Jakšića.

Samo po sebi to ne bi bilo tako ozbiljno da je rukovodstvo SDSS-a (jer načelnica te općine Radmila Medaković član je upravo te stranke) reagiralo na valjani način i zabranilo te ispade, no rukovodstvo je preimenovanje «odgodilo». Gostujući u emisiji «Otvoreno» potpredsjednik SDSS-a Milorad Pupovac dobro se nosio sa problematikom neko vrijeme, što i nije bilo neočekivano s obzirom da njegova stranka surađuje s vladajućom pa su ipak pronađeni neki zajednički interesi. Što je naravno, dobro. Spominjala se i Ulica Mile Budaka, za koju po mom sudu u demokratskoj i slobodnoj Hrvatskoj ne bi trebalo biti mjesta. I tu se potpuno slažem sa Pupovcem. No, na spomen 4 slova «C» na vukovarskoj pravoslavnoj crkvi, na spomen Stanimirovića kao čovjeka koji sjedi u Hrvatskom saboru i još nekih stvari iz ne baš lijepe srpske prošlosti i sadašnjosti, Pupovac jednostavno ne uspijeva ostati staložen. I to je ono što me brine.

Naime, veselim se svakom pomaku hrvatsko-srpskih odnosa u onom smislu da ljudi moraju nastaviti živjeti zajedno, moraju se poštivati i gledati jedni u drugima čovjeka. Naravno, ja to govorim iz perspektive čovjeka koji je rat doživio samo preko medija. No, vjerujem da bih tako mislila i da nije bilo tako. Pa kad vidim da Pupovac kaže «bivša Krajina», kao da je to nešto što je službeno postojalo, ne mogu se oteti dojmu da postoje još uvijek negdje u podsvijesti nostalgije za tom istom «bivšom Krajinom» i da još uvijek u zraku visi pojam «ugroženosti golorukog srpskog naroda».

Rat je donio puno lošega, ne samo hrvatskome i srpskome narodu, nego i svima ostalima. Stoga nije li vrijeme da se ipak u svijesti ljudi razvije neki drugi osjećaj, a ne vječna nostalgija za nečim što je donijelo toliko patnje svima.

Mislim da svaki čovjek prema državi koja ga hrani i koja mu pruža dom treba imati poštovanja, bez obzira na porijeklo. Jednako kao što mislim da mu ta ista država treba pružiti sve da njeguje svoju kulturnu baštinu i običaje. Žao mi je da neki nikako da shvate da je jedino takva budućnost moguća. Sigurna sam da će se onda i događaji s početka moje priče iskorijeniti, ili barem svesti na minimum.

Nikola Tesla bio je pametan i mudar čovjek. Ne samo zbog otkrića na području fizike.