Iz ove kišne perspektive, blagdani koji su pred nama imaju jednu drugu dimenziju. Barem u mojim očima.

Zbog šefovske garniture koja se na mom poslu promijenila, danas se ne radi skraćeno. Što je za gotovo sve djelatnike šokantna i bolna činjenica. Ne iz razloga što su planirali danas raditi ne znam što vanserijski dobro, vjersko ili humano, nego jer je to uobičajena reakcija Hrvata kad slave bilo što. Spajanje i „premošćivanje“ blagdana uz skraćeno radno vrijeme i redovite obilate zagarantirano Sve Prije Nego Post Marende uobičajena su praksa i sigurna sam da to nije neka iznimka samo na mome poslu. No, to neskraćeno vrijeme nije spriječilo da se moj radni prostor postane gotovo avetinjski pust. Jer, ako se ljudima nešto ne da, oni to uzmu sami.

Nisam još bila u gradu danas, osim jutros, ali priča se da je gužva. Pa mogu i pretpostaviti kako to izgleda. Već je viđeno. Redovito, barem u Rijeci. Prvo, kiša pada, a to je, što se prometa tiče, naznaka da su ulice prenatrpane. Drugo, predblagdanski shoping ugođaj + efekt skraćenog radnog vremena daje ambijent u kojem vam se čini da baš nitko doma i da su baš svi u gradu. I da svi moraju nešto pothitno i neodgodivo u grad. Kupiti nešto strašno važno bez čega se ovaj blagdan-vikend ne može zamisliti.

Nadam se da je dobar dio vas koji imate sreću da radite dobilo i nekakav poklon bon, kao što sam i ja. Ako i niste, vjerovatno ste, ako ne ovaj, onda neki prijašnji put bili u predblagdansko vrijeme u marketima. Dakle, ponekad kad vidim te ljude kako bjesomučno trpaju sve te stvari u kolica, pitam se odakle im toliki strah da će ostati gladni i žedni. I to u tolikim količinama kao da žive na Sjevernom polu, očekuju višemjesečnu snježnu blokadu i k tome imaju desetero djece koju treba nahraniti.

Posebno mi je čudan doživljaj blagdana kod nekih koji, govoreći o Uskrsu, pričaju o dobrim provodima, feštama i sličnim događanjima. Ako je riječ o okupljanjima u kojima se ljudi iskreno zbližuju, posebno u obiteljima, onda je to i potrebno i dobro. No, čini mi se da poput i Badnjaka i Božića, stvar u realnosti ne izgleda baš previše vjernički, obiteljski i duhovno. Jer napijanja i prejedanja u to sigurno ne spadaju. Razumijem da svi ljudi nisu vjernici i ne moraju to doživljavati kao ja, no postoje i oni koji se deklariraju kao takvi, a zapravo su to samo u nekim oblicima teorije. I u nikakvim oblicima prakse.

Zato, radi svega navedenoga, ipak ću se potruditi sagledati stvari iz sunčane perspektive, koja dolazi iznutra. Ova kišna koja pada samo je jedan oblik dara kojeg imamo od Boga, a taj je da nam nudi da budemo u svojim domovima, sa svojim obiteljima i da se zbližimo baš onako kako i priliči Uskrsu.