Pretpostavljam da vam ja ne javljam ekskluzivnu vijest kad vam kažem informaciju da je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) upozorila na mogućnost povezanosti kvarcanja i raka kože, koja se pojavila u medijima prije nekoliko dana. Ekskluzivno je samo moje skromno mišljenje o tome, kao i vaše cijenjeno kojeg ću rado čuti.

Prvo vas moram podsjetiti na svoj lik u desnom gornjem uglu. :)) Što znači da, ako se baš dobro na slici ne vidi :)), imam osjetljivu kožu. Znate i sami da mi pjegavi baš i nismo nekog preplanulog izgleda. Osim kad nam se lice, a i ne samo lice, ospe sa milion pjegi i pjegica. :) To je jedan dio moje stvarnosti, drugi je da tamo i gdje pjega nema, koža baš i ne tamni. Posebno ne tamo gdje bi ja najviše htjela – na nogama. No, s obzirom da sam svjesna da sunce nije baš ljekovitog učinka u ono kritično vrijeme u popodnevnim satima, mažem se faktorom 30, posebno po licu. Što vam treba značiti da sam ja i usred ljeta bijela. Dijelom zato što i sama to želim.

Iskreno rečeno, meni je lijepo vidjeti laganu preplanulost koja se dobije prirodnim, postepenim i umjerenim tamnjenjem na suncu. I nemam baš ništa protiv toga. Naprotiv, bila bih sretna da imam takvu kožu. Ali ono što primjetim je da se ljudi, a posebno ženska populacija, vrlo često MAHNITO izlaže sunčevim zrakama, u najopasnije doba dana imajući u vidu samo jedno – ekspresno tamnjenje. Poseban primjerak toga su mi, moram reći, Njemci koji kad ih vidim onako spečene i pregorene izgledaju kao da im je koža pred stanjem raspadanja. I često se pitam, kako ljudi sa tim opeklinama spavaju. Nemam pojma kako, a još manje imam pojma kako imaju volje drugi dan tako prepečeni opet cijeli dan provesti pržeći se.

Posebna je priča KVARCERAJ. Jer ja drugačije ne mogu nazvati te radnje koje se bave tim, ničim drugim do pomodarstvom. Kojega koriste za vlastitu dobit, ne vodeći računa o ljudskom zdravlju. Ne mogu reći da 100% takvih radnji nema pojma o tome što zapravo rade, ali bit ću toliko slobodna da kažem da sam sigurna da ih je barem 90% koji blage veze nemaju.

Prvo, trebate se zapitati kakvo zračenje mora biti u solariju, kad ono što inače prirodnim putem postignete za primjerice tjedan dana umjerenog (ovdje mislim pametnog) sunčanja, u solariju dobijete za nekoliko minuta.

Drugo, ljudi koji se time bave vrlo često nabavljaju aparate po ko zna kojim kanalima. Drugim riječima, da bi se postigla bolja isplativost, često se nabavljaju «polovni» koji više i nemaju one karakteristike koje bi imali da su novi, moderni i bolje ispitani.

Treće, u tim solarijima vrlo često rade ljudi koji nikakve veze sa dermatologijom NEMAJU. Što bi reć, oni uopće ne znaju ništa o koži, o posljedicama koje možete imati, o načinu djelovanja na vašu kožu. To su vrlo često ljudi koji danas imaju pekaru, sutra prodavaonu cipela, preksutra autopraonu, a jednog dana na red dođe i solarij.

Mislite li stvarno da ičija koža to zaslužuje? Da neki neznalica pritiskom na «puc» određuje koliku dozu treba dobiti da bi «prekrasno» izgledala?
Zašto je tako bitno danas biti «in»? Zar nije bitnije i ne samo danas biti zdrav?

p.s Danas se prisjećam da je jedna moja poznanica otvorila takav kvarceraj i da je davala prvih tjedan dana gratis-kvarc poznanicima, bližim i daljim. I svekoliki puk navalio, jer znate kako je to u našeg naroda, čim je badava, totalna pomama. Uglavnom, trebalo se «pržit» recimo 3 minute, a jedna Gratis-poznanica, rekla sebi, ma ajde kad je gratis nek bude 5. I bi tako. Nakon toga, imala je 10-tak dana reš-pečenu facu. Druge djelove nismo vidjeli, jer je bilo zimko razdoblje. ali možete si zamislit. Ja to zovem ljudska glupost.