14.03.2005., ponedjeljak

Crno-bijeli svijet

Danas sam vidjela jedan jako dobar auto. JAKO dobar. Ne razumijem se baš u aute, ali rekla bih BMW ili Audi ili Opel. Ne znam. Uglavnom veliko i skupo. Uživala sam gledajući «pauka» kako se sprema odnijeti ga sa MJESTA OZNAČENOG ZA INVALIDE. Pa zar netko može biti toliko bezobrazno bahat i nehuman??? ... I onda mi se izvrtila u glavi današnja priča. Priča koja nije cijela autobiografska, jer premlada sam. Ali u nekim segmentićima nekih dijelova ipak je. Drugim dijelom je biografska.

Crno-bijeli svijet

Kad si bogat, onda ti mama i tata imaju novaca za lijepe male stvari koje stavljaš u pernicu, onda imaš roza torbu iz Trsta. I lijepu trenerku. I tenisice Nike. Treniraš tenis. I svi u razredu te vole.
Kad si siromašan, onda ti mama i tata nemaju novaca za te slatke stvari. Imaš pernicu od rođaka, torbu od NemamPojmaKoga. Trenerka baš i nije neke boje, ali druge nema. A tenisice je mama kupila na placi i na njima piše Made in China. Ideš na zbor. Čini ti se da uvijek drugi imaju prijatelje. I što je to Najk?

Kad si bogat, onda ideš stalno van. Imaš para za cuge, imaš para za izlaske, i za upade svakamo. Imaš para i da ideš na vozački sa nepunih 18. I baš se osjećaš cool. Još koji mjesec i skroz si samostalan. U tatinom «Audiju». U kojem će se svi tvoji frendovi i frendice obožavati voziti. Baš danas je mama rekla da ima nekoga na Onom faksu ko bi moga biti veza za upis. Suuuuper.
Kad si siromašan, samo ponekad imaš za marendu. Mama kaže da uzmeš kruha i pekmeza od kuće. Bio si jednom ili dvaput na cugi. Baš nitko i ne zove nekoga ko nema vozački, a ni auto. A i ko nema uvijek nešto love kod sebe. Čini ti se da si ti jedini na planeti koji je vikendom doma. No, ajde, barem ćeš učiti za razredbeni ispit.

Kad si bogat, poslije faksa stigneš kod frizerke. A i na fitness. Na skijanju je ove godine bilo super, a ako se ovo ljeto ode na Brač s ekipom, moglo bi biti jednako dobro. Ni lani u Dubrovniku nije bilo loše.
Kad si siromašan, poslije faksa ideš na posao. Nemaš pojma kad ćeš učiti, možda malo na plaži koju vidiš s balkona, a tu je i taj 9. mjesec. Dobro, ovaj vikend možda se i ode van. Kapnula je dodatno neka lova od instrukcija. Joj, mama i tata stalno pitaju - koliko još ispita?

Kad si bogat, tata ti poznaje NekogaKoPoznajeNekoga. A taj će te uvaliti u onu firmu za koju je pisalo u novinama da je među prvih 100. Super, skočit ćeš u shoping još ovaj vikend. Moraš si kupiti nekoliko zgodnih kostima, cipelica i torbica. Ipak si sad poslovna žena. Možda brzo budeš i u svom uredu.
Kad si siromašan, svaki mjesec ideš u onaj odvratni Zavod za zapošljavanje. Čitaš one natječaje, javljaš se i redovito ti NE odgovaraju. Kad samo kreneš pitati OnuKojaBezbrižnoPijuckaKavicu «Ima li što?» sramežljivo virkajući kroz poluotvorena vrata, ona viče «NIŠTA, NIŠTA» prije nego si završila rečenicu.

Kad si bogat, i uđeš u prestižnu trgovinu, prodavačice samo što ne plaze po tebi. Nešto poput onoga u filmu «Zgodna žena» kada se Juliji ulizuju nakon Richijevog interveniranja s riječima «Želim da joj se ulizujete».
Kad si siromašan, i ne gledajući uletiš u prestižnu trgovinu, još na vratima ti govore «Nemamo ništa za vas». Inače, te prodavačice su prave «dame». One za čuvanje ovaca.

Kad si bogat, vjenčanje ti je sa jako puno uzvanika. Tata je imao dosta poslovnih partnera. A i Njegovi isto tako. Jedva čekam da se uselimo u kuću. Tata je stvarno bio darežljiv. Moraš sve pokazati prijateljicama. Onaj šank je tako super.
Kad si siromašan, skupit ćeš valjda za neku pristojnu večeru. Deset ljudi baš i ne bi trebao biti problem. Kad svi skupimo što imamo. Ako uspiješ zadržati onaj posao na određeno, bit će nam jedva za podstanarstvo. Valjda se neće desiti dijete. Joooj, a tako bi rado bebu.

Kad si bogat, djeca su ti kao bogata djeca s početka priče.
Kad si siromašan, djeca su ti kao siromašna djeca s početka priče.

Kad si bogat, muž i ti idete ove godine u Grčku. Kažu da je dosta prljavo, ali bit ćete ionako na nekom egzotičnom otočiću. Pravi raj.
Kad si siromašan, bit će nepodnošljivo izdržati ovo ljeto bez klime. Ali tko može stići do mora? Pranje, kuhanje, čišćenje. A i godišnji odmor dobiti u ovaj dio godine je utopija.

Kad si bogat, dat ćeš onome doktoru kuvertu. A rekao je da voli i Dalmatinski pršut. To ćeš nabaviti od JednogSvog. Uzet ćeš i sebi jedan. Dat ćeš mu ću dovoljno da mi sredi i za toplice. Navodno se čeka i po godinu dana. Ti sigurno nisi taj.
Kad si siromašan, sjediš u zagušljivim čekaonicama gledajući sve te bolesne ljude, svjestan da si bolestan ko i oni. Sestra viče sa šaltera, a ti jedva čuješ svoje prezime. Prođe trenutak, a ti si već izvan ordinacije. S puno recepata za lijekove. A da doktoru nisi stigao ništa reći. Izgleda da mu se strašno žurilo. Dobro, u penziji si pa bar imaš vremena doći opet za koji dan.


***************

Znam da svijet nije crno-bijeli. I da se sve to da gledati i na drugi način. Na način da i ono crno može biti bijelo, i ono bijelo može biti crno. I hvala Bogu da je tako. Jer nekad je tako bogato biti siromašan i tako siromašno biti bogat.

p.s. Da mi je bilo vidjet mu facu kad svoju «mrcinu» od ko zna koliko konja nije našao na «svome invalidnom" mjestu. :)))

- 20:48 - Što ti misliš? (p.s. ne štedi na riječima :)) (21) - Komentari On/Off - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

"Ja u ljubav vjerujem"