Koliko smo puta u životu bili prehlađeni? Koliko smo puta imali virozu? Oni koji gripu nisu imali nikad pravi su sretnici. Slične prolazne boljke pratile su nas još u ono vrijeme kad nismo ni znali da postojimo, pa onda u školi, pa kasnije na faksu, poslu. I znam da sam jako puno puta išla na mjesta na koja se «mora» ići, jer obaveze zovu i jer bolest «nije» dovoljno ozbiljna. A ipak nisam morala.

No, danas sam odlučila pisati o jednoj drugoj dimeziji tih infektivnih bolesti. Uzimajući u obzir da u dolje spomenutu priču neću ubrojiti lakše prehladice i viroze koje nas zahvate i više puta u godini. I s kojima nažalost moramo i raditi, ići na faks ili u školu. Danas ću pričati o gripi.

Vjerovatno mnoge od vas ne moram podsjećati na taj UŽAS koji se čovjeku desi i koja se čini kao da je «sudnji dan» za napadnuti organizam. Jako visoka temperatura, bolovi cijeloga tijela uz popratne pojave grlobolje, glavobolje, kašlja, šmrkanja, kihanja, koje su ovisno o tipu više ili manje izražene. No, ono što je posebno karakteristično jest STRAŠNO velika zaraznost, tj, prijenos virusa. Pa ako obolite vi, ogromna je vjerojatnost da će oboljeti cijela vaša obitelj. Majka, otac, brat, sestra, muž, žena, djeca. Pa onda prijatelji, poznanici i oni koji vas možda samo jednom u životu susretnu. Nemojte da vas moram podsjećati što se događa sa onom «žrtvom» koju ljubite. :)))

Činjenica je da se neke stvari ne mogu spriječiti, ali postoji ALI. Koje mi nameće pitanje: ZAŠTO neki ljudi koji obole od gripe imaju tako veliku potrebu širiti taj virus gdje god stignu???

Naime na poslu nam se pojavila gripa. Što nije neka novost. Ali kad vidim da ljudi dolaze raditi u njezinom punom intenzitetu pitam se nije li to SEBIČNO? Znam da ima važnih poslova i da ljudi žele raditi posao, ali ljudi moji, postoje TELEFONI pa se neke stvari ipak daju riješiti. Ovako će od 3 oboljela čovjeka za tjedan dana biti barem 10 bolesnih, samo na poslu. A da ne spominjem sva ostala mjesta na kojima je virus «posijan». Čitala sam da kad se kihne, kapljice mogu «odletjeti» i 3-4 metra. A još kad uzmemo u obzir da su suhe, neprozračene i od centralnog grijanja ugrijane prostorije idealne za razmnožavanje virusa, moram li još što reći? Uvjerena sam da je puno veća korist i za firme i za škole da se ostane doma, izlječi bolest kako treba i onda ode na posao ili na nastavu. A ne polubolestan naštetiti i sebi (kao što je jedna moja kolegica koja je zato «zaradila» upalu pluća i sad će umjesto jednog tjedna doma, biti tri), drugome kojega se zarazi nepotrebno, a i firmi iz gore navedenih razloga.

Pegy vas pozdravlja u nadi se ipak nećete razboljeti ni vi, a bome ni ja. :)) Ako se pak razbolite, razmislite što je plemenito, a što sebično.

p.s. Idem pojest kivi. :))