srijeda, 15.03.2006.
BOLI GLAVA...
...totalno sranje...totalno... nakon cjelonoćnog učenja usrane logike za usmeni budim se uz iritantni zvuk budilice s mobitela 6:45 je vrijeme je da se krene na fax i tako sav premoren krenuo ja na fax s jednim jedinim ciljem u glavi...položit tu jebenu logiku jer mi se stvarno to više nije dalo vuć za sobom i odgađat...nakon šest jebeno dosadnih predavanja o svemu i svačemu samo ne o onome o čemu kolegij govori i nakon srkom ispijene kave u kantini dolazimo na usmeni iz logike, dogovor je bio da idemo po bodovima kako je ko dobio i tako su išle prvo dvojke a onda mi jedinice (falilo mi je samo dva boda za dva), usmenni je počeo u četiri popodne što znači da nije bilo šanse da odemo jest a pogotovo da odem doma a to je zančilo ostat cijeli dan na faxu i povlačit se po onim odvratnim hodnicima... svi koji su ikad išli na ispit a pogotovo usmeni zanjku da je čekanje da dođeš na red najgori dio cijele procedure i tako mi čekali ja sam bio negdje dvanaesti na redu i mi mislili da će on svakog po malo ispitiva i da ćemo stić no međutim lik je poludio i svakog držao u uredu po pola jebenih sata tako da je na kraju uspio ispitat samo šestero ljudi od svih nas e poludili smo pa kako i nebi cijeli dan čekam na tu logiku i da se toga više riješim i ne mora on nešto usrat..još ga pitamo kad ćemo mi opstali odgovarat a on nama pa kao prije nego umrem.... hahahaha jebeno smiješno :-l i tako smo jadni gladni i iznemogli otišli svojim kućama posrani bez ocjene iz logike...jebeno još uz sve to me i ćopila neka jebena upala grla i pšrehlada tako da sam se još jebeno nahladio klipsajući s faxa do doma... napokon dođem doma i stavim mobitel na bešumno tako da nešto napokon prigrizem i dolazim za deset minuta do mobitela a ono on ugašen i tako ga ja stavim na punjenje i uključim ga a kad ono 9 neodgovorenih poziva od viktorije e poludio sam svaki dan me zove za van i svaki dan joj kažem u pol devet al ne ona svaki dan zove i to u 5 minuta uspije nazvat devet puta E pa ko je tu ludddddd.... luđakinja poremećena i nakon svega izlazim van pada šugavi snijeg i klipsam do maripose i nakon nekih pola sata fućkanja pod prozorom otvara nam vrata od haustora i viktorija ulazi kod nje doma a ona meni da me neš treba.. prvo me pitala kako kak je prošlo na ispitu i sad joj ja sve ispričam a kad ona meni kao kak si jadan zašto si penelopi rekao da si se ti javio a meni ne....mislim ono kaj si glupa kog boli kurac za sve to i onda je počela neš srat kako se ona TRUDI ( da TRUDI) meni reć uvijek sve njene tajne a ja njoj ne kažem ništa ....mislim daj se UBI GLUPAČO jadna ..kaj od svake kurčeve muhe moraš radit SLONA ..meni to nije jasno ma daj molim te ona nema kome drugom reć pa mene tlači i onda se još usuđuje reć da kao ja nju TRAŽIM da ona meni govori svoje TAJNE mislim KOLKO GODINA IMAŠ debilušo, i sad se još usuđuje naljutit ako bi se neko trebao naljutit onda sam to ja jer ja moram slušat sva njihova prokleta sranja jer ja jedini u društvu u većini slučajeva držim jezik za zubima ma mislim si kravo jadna prosrana boli me briga ljuti se koliko oćeš jer me BAŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠ BRIGAAAAAAAAAAAAAAAAAA, a to što ja nikom ne govorim (odnosno ne tebi) svoje stvari je još najpametnije u ovom jebenom društvu bar nemam brige da će se sve saznat jer vjeruj mi kako si se razlajala svima još samo malo treba da se prelije čaša a onda se sama izvlači iz svojih govana, misliš da ja nemam pametnijeg posla nego stalno slušat tvoja sranja o ovome i o onome dečku ma daj molim te kojeg se vraga uopće upuštaš u takva sranja kad znaš i sama da su osuđena na propast.....totalno me nabrijala jer joj to nije prvi (a ni zadnji) put da to radi E AL VJERUJ MI SVEMU DOĐE KRAJ I SAMO ČEKAJ JER SE I ON BLIŽI, bilo bi ti bolje da si nađeš zamjenu odnosno neku drugu BUDALETINU koja će te ekšli slušat i usput ti obavljat kućanske poslove dok ti hladiš jaja i glumiš invalida MA FUJ tolko mi se gadiš trenutno, kako te nije sram nakon svega, NAKON TOLIKOG ISKORIŠTAVANJA I ISCJEĐIVANJA još se i ljutit, jedino kaj i znaš reć je da koliko sam ja navodno puta jeo kod tebe...hahahaha ma da mi je zant KOLIKO....toliko si jadna i plitka i iskorištavačko đubre da mi se riga od toga, samo gledaš kako ćeš kome pomoć kao pokazuješ svoju navodnu DOBROTU a onda ćeš duplo uzet zauzvrat...reći ću ti samo jedno BUDI SRETNA ŠTO SE DRUŽIM S TOBOM a ni to neće baš dugo potrajat jer ja više nemogu to izdržat pun mi je rac svega toga , pa nisam ni ja lud meni ne treba ovo nerviranje oko tebe pogotovo, ako se nisi do sad pokušala promjenit nit nećeš....zato gledaj na svaki dan kao da nam je posljednji jer će taj ubrzo doć.... pozdrav
petak, 10.03.2006.
ručak, lažna kava, prava kava...
...prošao je još jedna preobičan dan u našim ispraznim životima... danas sam se probudio u 12 kao što se i vidi nisam išao na fax jer mi se previše spavalo i stvarno mi se nije dalo a ionako sam poslije saznao da i većina moje ekipe s faxa danas nije ni bila tako da nisam jedini, svaku večer si kažem da moram ić al bi ujutro ubio za tih jebenih sat vremena dužeg spavanja, nakon što sam se probudio u 12 vidio sam poruku od Penelope koja je potvrđivala već jučer dogovoreni ručak na FER-u i tako sam se dovuko do fera još sav jadan i pospan i ručali smo zajedno i uputili se prema filozofskom ja na izborni a ona na svoje za vrijem izbornog (forenziča antropologija) krvopija mi je poslala poruku da oćemol na kavu i naravno ja joj odgovorim da se možamo nać u gradu ali je ona ipak izabrala soluciju da popijemo kavu kod nje u domu, nakon izbornog krenuo sam prema njenom domu koji je moša dakle u centru grada, mislio sam ić pješke do importannea al mi je taman kad sam došao do stanice otišo tramvaj pa sam odlučio ić pješke do doma nakon kojih pola sata došao sam kod krvopije i naravno šta me dočeka, nema jebene kave i tako ja ostadoh uskraćen za kavu koju nisam cijeli dan popio i već je počela lagana tupa bol pulsirat mojoj glavom.. ali zanemarimo sad to malo smo gledali dadilju malo smo igrali čovječe ne ljuti se i tako to, kad sam napokon došao doma dobio sam poruku od maripose da su ona i komarac u demi i da dođem i tako sam došao u demu na svopju prvu kavu danas u negdje 20:00 i tako mi sjedimo na kavi kad zove viktorija da di smo mi rekli na kavi i ona kaže da će doć, penelopa se bezveze šetala po kvartu sama i slučajno nas ugledala da sjedimo i došla je i sjela ona, apolonu smo isto poslali poruku tako da smo se na kraju svi skupili na kavi što je ogromna rijetkost za nas, najćešće nas je 2-3 maximalno na kavi jer drugi ne vole zadimljene prostorije ili ih mi jednostavno ne želimo zvat kao npr. viktorija koja ništa ne radi cijele dane i samo čeka kad će na kavu a da ne govorim koliko puta u danu spomene rečenicu Kad ćemo, oćemo di ćemo na kavu to stvarno zna ić na živce tako da ju u većini slučajeva nit ne zovemo nego idemo solo... i tako smo sjedili na kavi i bljezgarali glupe i isprazne fore koje se provlače već toliko da mi ih se više neda nit slušat a kamoli prepričavat... do stola nam je došao i jakov koji je bar za mene napuhana seljačina i idiot i koji u bircu visi cijeli dan premještajući se od stola do stola, kad je lik sjeo s nama i vidio koliko smo dosadni i sami sebi samo se lagano pokupio za drugi stol hahahaha bilo je smiješno baš zbog toga što smo baš u to vrijeme dok je sjedio s nama brijali neke naše interne fore koje on nezna i ne kuži i onda ona njegova mutava faca ko i on se smješka kako jadno hehahahahahaha, oko 22:30 smo se pokupili van iz birca, apolon je odma otišo doma a mi ostali smo čekali da komarcu dođe bus, bar sam ja to ako mislio, i kako bus nije dolazio neko vrijeme ja i penelopa smo polako krenuli prema rupi i onda se nešto dogodilo nakon što smo prošli udaljenost od njih pedesetak metara vidjeli smo da viktorija nešto grli mariposu i ova njoj govori kao nešto u stilu pa kak si jadna pa možeš meni reć i slična sranja... nakon toga su nam rekli da mi odemo a da će njih dvije ostat s komarcem čekat bus i da će doć za nama, baš me zanima kakva je to poremećena i retardirana glupost koju je ova rekla mariposi, to ću valjda sutra saznat jer će mi mariposa vjerojatno to sutra prvo reć...ja brijem da je viktorija nešto rekla komarcu a nije rekla i mariposi pa joj je ova srala nešto u stilu kako pa možeš i meni reć, znaš da sam ti ja ta koja te uvijek razumije i ostala sličana sranja a kasnije bu jedva čekala da kaže ostalimada joj se može rugat...e tako ti je to kad svoje najdublje tajne ideš govorit ljudima koji to ne zavrijeđuju a jebiga takav je život misliš da je to osoba od povjerenja a na karaju se ispostavi da bi bilo bolje nazvat neku radio postaju i reć naglas sve nego reć nekim članovima ove kompanije, dobro neću ni sebe izostavit što se tiče ovog ja sam isto znao izlanut nekad ali to je bilo samo kad sam smatrao da je to krajnje nebitno za sve i da to neće nikako utjecat na nikog iz društva jer viktorija je jedna čudna biljka koja svakom na samo kaže tajnu i ja sam uvjeren da mi u biti svi znamo sve njene tajne samo mi neznamo da drugi znaju ona sve taji tako je jedna od njenih bisera bila tajna da joj je deda došao doma ...i kao nemoj nikom reć...šuti o tome i slična sranja uuu vau čovjek bi reko da jpoj je deda još neka poznata osoba ili nešto ali nije....!!! ma dobro nema veze sutra ću stoposto saznat sve tako da je to....gotovo je s pisanjem jer se moram rano dić i ić na fax ...totalna gnjavaža...
četvrtak, 09.03.2006.
ljubavni četverokut
...da kažem što se sve izdogađalo u zadnje vrijeme... u zadnje vrijeme Mariposa i Apolon su se spanđali i sve bi to bilo u redu da je to bilo u nekom drugom vremenu, prostoru i životu ali kao i svaki put kod nas ništa ne funkcionira prema nekakvom redu nego baš suprotno....oni su se spanđali i ja sam bio jedan od prvih koji su saznali njihovu mračnu tajnu i sve je to dobro malo su se ljubakali pred nama malo sami i sve je to super funkcioniralo ali desilo se sljedeće (naravno kao što sam ja rekao i na početku svega toga) da je jedna strana u ovom slučaju mariposa ušla u tu nedefiniranu prijateljsko-ljubavnu romancu (jer to nije bila veza) sa osjećajima a dok je druga strana ušla s razumom odnosno sve to smatrala kao neobaveznu zajebanciju i tako je to trajalo tri mjeseca i baš danas se završilo.. tužno zar ne ali kad su oni glupi ja znam da je to sve bilo nevino u početku i sve je to super bajno i sjajno ali uvijek na kraju dođu meni plakat i jadat se i ispitivat šta da rade kažu i ne kažu... živcira me samo jedno... za kojeg vraga ne mogu poslušat na vrijeme nego kad se već ispostavi da sam bio u pravu onda oni meni dolaze..možda više vole neugodnu i kiselu tišinu.... ma debili.. da jedan od razloga te silne tajnosti te veze je bilo taj što se jedan član naše ekipe zaljubio tj. već je dulje vrijeme zaljubljen u mariposu koja ga ne ferma ni pol posto dok je viktorija zaljubljena u njega i tako se to vrti u krug odnosno idu iz govna u drek, i onda iz tog proizlazi skrivanje svega eto i to je bio jedan od glavnih razloga raspadanja njihovog "odnosa", samo se nadam da su iz ovog izvukli dobru pouku: NEMA VIŠE ŠEVULJANJA S PRIJATELJIMA s kojima se i nakon prekida misliš družit, jer se sad nakon toga nija baš lako suočit ni s tom osobom ni sa svime što prekidi inače nose pogotovo ako je jedno od mjesta gdje se skuplja ekipa kod nje doma... mislim nemre mu sad reć nemoj mi više doma dolazit ipak se mi svi malo bolje poznajemo i prijateljujemo već mnogo godina da bi se sad razišli... nama drugima koji znamo za vezu je sad nakon prekida dosadno jer smo uvijek mogli podjebavat njih dvoje pred ovima koji nisu znali i u tome je ljepota svega toga, moram napomenut da nam je inače smrtno dosadno pa se hvatamo za zadnje slamke kao što je bio osvaj slučaj... ma u biti totalno smo jadni ali tako ti je to kad se družiš s nama ...jbga takvi smo kakavi smo JADNI SMO!!!! :-) kasnije ću probat napravit osobni profil svakog pa će se to iz toga vidjet... malo se grizem što sam im rekao uopće da pišem blog jer će sad debili navalit na tražilice zato sam im i promjenio imena da me nebi tako lako našli ali uvijek mogu zatvorit blog jel tako... ma uostalom ovo sve što pišem je moje mišljenje o cijeloj situaciji i to je to slagali se oni ili ne, ionako imam materijala da napišem 3 knjige o nama svima ali odlučio sam da pišem od danas pa nadalje jer nije baš dobro vraćat se u prošlost i opet to sve proživljavat... pozdrav svima (ako ovo uopće neko čita) A VI AKO STE SE PREPOZNALI BOLJE VAM JE STANITE NA OVOM POSTU I MAKNITE SE S BLOGA JER BI MOGLI IZBIT NEMIRI AKO NASTAVITE ČITAT - svi znamo kako vam ide suočavate s GOLOM ISTINOM :-) pozdrav
R.I.P.
...hm kako da uopće počnem današnji post i današnju priču koja je vrlo intimna i osjetljiva al eto računam na to da nitko (bar za sad) ne zna tko sam pa mi je malo lakše... eto danas se ujutro probudih vrlo rano i krenuh na fax i naravno uz još debelo zaljepljene krmelje na očima ne uviđam na vrijeme da je vani prokleta sniježna oluja koja je uzela maha baš kad sam ja krenuo na fax... poslije faxa sam otišao do grada i kupio si kartu za jedne jedine i neponovljive FRANZ FERDINANDA (na kojeg ću vjerojatno ić sam) ali to ćete valjda zaključit kasnije sami zašto...i zadnji zadatak danas mi je bio odlazak u NSB... i taj odlazak u NSB nebi se razlikovao od bilokojeg drugog odlaska u NSB da nisam išao u jednu malu svoju privatnu istragu odnosno išao sam po (materijalnu) potvrdu svih onih polupriča koje sam slušao kao mali... slijedi priča(kako ju ja vidim) ...dakle prije nekih 30-ak godina kad ni ja a ni moj buraz i sestra nismo još bili niti u planu moj stari je imao svoju prvu ženu s kojom je imao obitelj...oni su bili dvoje luckastih studenata ona ekonomije on građevine, znate kako to ide iznajmljivali su stanove po cijelom zagrebu samo da bi mogli bit sami i upražnjavat tu svoju luckastu mladenačku ljubav i kao plod te ljubavi (naravno nakon završenog faxa, nije to bilo ko danas da se izlazi trudan iz srednje škole) iznikla je jedna mala djevojčica imenom S. vjerujem da je to bila jedna (bar tada) idealna i sretna obitelj, nakon što se djevojčica rodila uselili su se u tada novoizgrađeni stan u novom zagrebu i započeli svoj normalan idealan život... no međutim počelo se događat nešto čudno... ta tatina prva žena lagano je oboljevala pred tatinim očima a on na to nije ni obraćao pažnju (nije radi toga bezdušno đubre) jer je bolest bila psihičke naravi a to je teško i uz doktorovu dijagnozu dijagnosticirat i imenovat ju a di bi ju tek on.... dobro da skratim žena je oboljela od nekakve psihičke bolesti (neznam joj ime) ali ono zabrijavala si je da ju ljudi prate, da je ugrožena ona i cijela obitelj i zbog svega toga postajala je sve labilnija i labilnija, moj stari je sve to pripisivao ženskoj paranoji jer su bila i takva vremena žestokog komunizma gdje se svakog motrilo i gledalo šta ko radi a bome i prijavljivalo i to nerijetko zbog gluposti...no to nije sad tema naše priče... vratimo se na prelijepu malu slatku djevojčicu od kojih šest godina jadno nevino dijete igralo se na balkonu tog novog stana na devetom (najvišem) katu zgrade, začula je možda vrisku djece u parku, trubu automobila, svađu susjeda i iskoristila taj tren majčine nepažnje tu sekundu i popela se na balkonski vrt i ta vražja prokleta znatiželja joj nije dala mira i nagnula se previše i sila teža učinila je svoje u tom trenu dok je djevojčica padala niz devet katova majka shvati što se dogodilo i u svoj toj svojoj bolesti i priviđenjima skače za djevojčicom i također završava na krvavom pločniku pokraj svoje drage djevojčice...tu je život moga tate stao (nebi li i vaš) ideal se rasplinuo ostao je užas , taj predivan mali život, ta žena koju je volio sve je to ostalo uništeno u tom jednom djeliću sekunde zamislite taj šok, tu navalu osjećaja koja bukti iz tebe i ostaješ zatečen u vlastitoj nijemosti, riječi ti ne dolaze na usta u ušima ti zuji sve je stalo. koja je to tragedija, šta je on bogu skrivio da mu se to dogodilo meni nikad neće biti jasno... tata nas je prije nekih mjesec dana posjeo za stol i ispričao nam cijelu priču... mi smo priču naravno na pola već znali i otišli smo i na groblje na mirogoj ostavit buket cvijeća... i tad dok sam buljio u tu mramornu ploču i dva imena ispisana na njoj shvatio sam nešto jako bitno i nemojte se zgražavat koliko god to morbidno zvučalo ja bi njima trebao biti zahvalan (svi znamo da se većina djece dogodi tj. da nisu planirana) što su stradale jer da nisu ovaj tekst nikad nebi bio napisan niti bi postojao ovaj koji ga sad piše.. možda bi za ovim stolom sad sjedila već zrela (možda i udana) S. i pisala neke vedrije teme od ove trenutne ali jebiga život je takav i u kurcu i nemožeš protiv toga... i mislim da smo mog starog ja buraz i sestra izvukli iz očaja i opet mu udahnuli onu trunku nade za ponovnim životom jer ja neznam kako bi on (a i bilo ko) tu tragediju uspio podnjet i ostat koliko toliko normalan... i oko ovog se vrtila moja današnja priča zato sam išao u NSB pronaći stare novine da vidim što se točno dogodilo, da osjetim taj novinski papir u rukama iz tih dalekih 70-ih godina prošlog stoljeća, taj papir koji je moj stari držao u rukama na dan njihova sprovoda...iz nsb-a sam otišao bogatiji za jedno novo iskustvo, svjesniji samog pojma života i njegove krhkosti ali neizmjerne snage koja može proizaći i iz najgore nesreće...eto sad sam se totalno ukomiraotako da mi se više nit neda pisat samo se nadam da će idućih dana vedrije teme doć na red a do tad postraf.....
Svaki početak je težak...
..pa eto da počnem mi smo jedno veselo društvance iz jednog novozagrebačkog kvarta i družimo se doslovno od vrtića i svašta nas je snalazilo ovih svih silnih 20-ak godina našeg jadnog i mizernog života ali eto preživjeli smo sve oluje pa ćemo valjda i ove koje slijede... kao i svi dugogodišnji kvartovski klošari imamo svoju rupu tj. klupice na kojima čitave dane (bilo ljeto ili zima snijeg, kiša, mećava, tsunami) visimo a te naše predrage klupice zovemo Rupa i onjoj će još ovdje biti puno riječ jer je ona uglavnom jedno od poprišta događanja kao i obližnji stan meni jako drage prijateljice... ne želim da moja ekipa sazna za ovaj blog pa ću im promjenit imena premda da oni naiđu na njega vjerojatno bi se i prepoznali..moram naglasit još nešto... mi smo ekipa kao što sam već i rekao već od davnih dana i jedino nas to što se toliko dugo poznamo drži još zajedno i na okupu jer smo naime svi totalno različiti ljudi s različitim interesima i ciljevima u životu i da se sad sretnemo vjerojatno se nebi niti pogledali a kamoli družili zajedno... nitko od nas 7 ne sluša istu muziku, nema iste političke stavove, razmišljanja o životu i sl. jedino što nas veže je ta naša rupa ali i to što se naš odnos više ne temelji na prijateljstvu nego više na bratsko-sestrinskim odnosima što nekad zna ić i na živce jer svi znamo kakvi su to odnosi...premda sam nas opisao kao glavne klošare na kvartu moram naglasit da svi (ok većina) studiramo i da u dogledno vrijeme i planiramo završti te naše jadne fakultete..eto nisu ni klošari što su nekad bili hehehe...e sad malo o meni...ja sam student filozofije i religijskih znanosti na filozofskom fakultetu DI....hahahahHA sad kad ste se svi slatko nasmijali moram reć da kad i ako završim taj fax neću bit nikakav svećenik ni pop ni fratar nego profesor filozofije a ni to mi ne zvuči nešto bolje al eto šta je tu je..evo to je bio nekakav uvod u cijelu ovu priču što se tiče bloga i svega toga znači u ovom smijeru se mislim kretat zato slučajni namjerniče odlazi sa ovog bloga dok i ti ne poludiš kao ja i ostali protagonisti ove tragikomedije koja će se odvijat na ovim stranicama.....
..pozdrav
