Plesni studio Pegaz
19.02.2008., utorak
Kultura, kaj je to???
|
ZA ONDEKOZA - Deamon drummers  Današnji performans je za mene bio nešto novo. Nova kombinacija pokreta i zvuka koji nisam imala prilike čuti i vidjeti od gostovanja afričkih bubnjara pred nekoliko godina. Osam članova ove grupe oduševilo me svojom fizičkom sposobnošću, energičnošću i ekspresijom koju sam vidjela čak iz 20 reda... Snaga i koordinacija, osjećaj za vrijeme, sekunde i udarce, dinamika i uz sve to i vizualna sinhronizacija i ljepota pokreta začarali su me. Njihov nastup sam doslovce gutala, trudeći se upiti i primjetiti svaki pokret i svaki udarac. Mislim da je svima jasno da sam oduševljena nastupom  , i mislim da bi mogla o njima pisati još jako dugo jer mi je glava puna slika, ritmova i zvukova od pred nekoliko sati...Najviše su me oduševili svojim čudnovatim humorom i trudom da nauče nekoliko hrvatskih riječi, pa čak i da svoja imena napišu kako bi znali tko je tko od njih. Ono što me zapravo natjeralo da pišem je baš ta "kultura" koju definitivno podosta ljudi nema. Kultura ponašanja, kultura respekta prema umjetnosti, umjetnicima, kulturi drugih naroda, kao i samoj kulturi na kulturnom mjestu. Predstava je najavljena s početkom u 19:30, i počela je možda par minuta kasnije, no onda je krenulo; - masnovno kašnjenje, ulazak po mraku, lampe koje svjetle i traže svoja mjesta, - zamoljeni smo da ne koristimo blic kad slikamo, pojedinci-slikaju s blicom-jer to se ne odnosi valjda na njih...  - zamoljeni smo da ugasimo mobitele-počinje nastup, balavica iznad nas zove nekoga i pušta mu na mobitel dio nastupa i usput komentira dovoljno glasno da ometa ljude oko sebe koji su došli gledati nastup, - ulaze još neki sa zakašnjenjem od dobrih 15 minuta, ako ne i više i dižu cijeli red da dođu do svojeg mjesta, bez obzira što je na početku reda bilo slobodnih sjedala na koja su mogli sjesti. - ispred nas par, koji, da se razumijemo, nema ništa protiv da se ljudi vole, no većinu vremena provodili su ljubeći se i došaptavajući,  - dio kada se pojavljuju oskudno odjeveni bubnjari posebno me iznervirao, ne radi bubnjara, već radi reakcija djevojaka iznad nas;  Na slici iznad, mladić nema puno krpica na sebi, no nije poanta u krpicama, već u mišićavom tijelu, snazi pokreta, njihovoj izvedbi-nastupu, no očito je najbitnije bilo to što je prošetala gola stražnjica, i naravno... žamor, došaptavanje, hihotanje, podsmjehivanje i komentari-izludili su me. Osim mene, još im je nekoliko ljudi reklo da se stišaju... no nije baš bilo neke koristi-nevjerojatno!  I zato mi nije jasno-zašto ti ljudi uopće dolaze na ovako nešto? Koji je to primitivan sklop da se ne pridržava pravila za koja smo svi zajedno zamoljeni da ih se držimo barem koliko traje predstava? Za koga postoje pravila? Čemu služi kultura? Gdje su nestali osjećaji za poštovanje i poštivanje izvođača? Kultura? Kaj je to?  Nekaj za namazat na kruh?    |
