Plesni studio Pegaz
07.11.2007., srijeda
'Male forme' – plesna premijera u Trešnji
|
vrijeme: 9.11.2007. - 10.11.2007. mjesto: Zagreb; Kazalište Trešnja, Moščenićka 1 organizator: Studio za suvremeni ples url: http://www.ssp.hr/ 'Male forme' su tri kratke predstave Studija za suvremeni ples; 'Svjetlosni transfer' Branka Bankovića, 'Sasvim osobno ili kako sam gulila luk' Ivane Miletić Piškor i 'Pa trudim se...ok?! (Nisam bistra, al' sam umiljata)' Ive Višak. Premijerno će biti izvedena u subotu, 10. studenog u kazalištu Trešnja, u 21 sat, a pretpremijera će se održati u petak, 9. studenog, u isto vrijeme. 'Svjetlosni transfer' Branka Bankovića koristi svjetlo kao izvedbenu kvalitetu. Ta oblikovna konstanta tvori novi sloj pokreta, tijelo postaje stvarnije od njega samoga. Ponekad je u pitanju i obrnuti proces gdje je sjena tjelesnija od samog tijela, konture postaju voluminozne, potiču kolebanja tijela i svjetla među unutrašnjim i vanjskim prostorima i njihovim međusobnim rezonancama. 'Sasvim osobno ili kako sam gulila luk' Ivane Miletić Piškor predstava je inspirirana rečenicom koju je Ivana zapisala prije 15 godina: 'Dakle, moram se izmiriti sa činjenicom da moj duševni život već duže vrijeme nalikuje duševnom životu gliste.' Ivana zapravo samo želi da se svatko tko gleda predstavu zapita... 'Kakvo je to malo dijete koje nosim u sebi, kakav je moj život iznutra, a kakav izvana? Koliko smo slojeva ogulili do sada i koji sloj 'nudimo' ljudima oko sebe? Sa koliko ljubavi i slobode živimo ovaj svoj život, iskreno?' 'Pa trudim se...ok?! (Nisam bistra, al' sam umiljata)' predstava Ive Višak inspirirana je ulomkom iz filma Annie Hall. 'Čovjek ode psihijatru, kaže mu da njegov ludi brat misli da je kokoš. Doktor mu kaže da ga dovede. Čovjek odgovori da bi ga doveo, ali da mu trebaju jaja. To ja mislim o vezama. Iracionalne su, lude, apsurdne. No ipak smo stalno u vezama jer većini nas trebaju jaja.' (Annie Hall, Woody Allen) Ponekad, dosta često, živimo živote u snovima. I nespretno, ali umiljato ih pokušavamo pretočiti u stvarnost. Snove etiketiramo kao iracionalne, lude i apsurdne iako u isti mah mogu biti smisleniji od svega što nam se dešava u zbilji. Voljeli bismo zaviriti u rješenje na kraju zbirke kad jednadžba ima previše nepoznanica. No možda krajnji rezultat ionako nije u našim rukama, već se samo treba truditi i dalje dok god ima materijala za smijeh...pa makar i na svoj račun... Sve tri predstave nastale su u produkciji Studija za suvremeni ples pod vodstvom umjetničke ravnateljice Bosiljke Mažuran.  culturenet |
