Plesni studio Pegaz
29.03.2007., četvrtak
'Pjesme ljubavi i smrti' – strogo kontrolirana iracionalnost
|
Nakon što je Jakov Sedlar već odao počast Milku Šparembleku u obliku još jednog svog velebnog celuloidnog uratka, koji je svoju premijeru doživio jučer u HNK, i sâma će središnja nacionalna kazališna kuća svečano obilježiti šezdesetu obljetnicu umjetničkog rada ovog u svijetu najuglednijeg hrvatskog koreografa. Na daskama žute kuće na Maršalovom trgu od petka će se (23.03.), naime, ponovno plesati "Pjesme ljubavi i smrti", djelo koje Šparemblek po vodećim plesnim pozornicama uvijek iznova postavlja već više od četvrt stoljeća. Riječ je o koreografiji temeljenoj na glazbi Gustava Mahlera, odnosno, konkretnije, fragmentima iz njegove "Druge simfonije", "Pjesama putujućeg djetića", "Dječakovog čudesnog roga" i "Pjesme o zemlji". Ti su pak fragmenti uklopljeni u dramatizaciju koja predstavlja svojevrstan "smrtoples", u kojem se nižu alegorijski prizori ispreplitanja arhetipskih elemenata Erosa i Tanatosa. Svoje prvo uprizorenje "Pjesme ljubavi i smrti" imale su još 1980. u Lyonu, a godinu dana kasnije postavljene su i u Zagrebu. Nakon još jedne postave u HNK-u početkom devedesetih, nova će premijera, dakle, biti treća hrvatska reinkarnacija ove koreografije. No, kako ističe sâm Šparemblek, pri svakom novom radu na ovoj predstavi nešto je drukčije nego prije. O tim izmjenama koreograf, međutim, nije htio detaljnije govoriti, jer je to "specifikum u koji samo on može ući". Ipak, reći će da su negdje promijenjeni samo manji elementi, a negdje i čitave sekvence, "jer neke stvari vrijeme bonificira, a neke pojede; a, ako ste u stanju shvatiti zašto se dogodilo nestajanje kvalitete, onda se borite to dovesti na nivo onih segmenata koji kažu ono što treba reći". Ipak, za razliku od većine drugih koreografa, Šparemblek još uvijek svoj rad ne mijenja u skladu s kapacitetima konkretnog ansambla s kojim radi, nego, naprotiv, ansambl nastoji prilagoditi svojoj umjetničkoj viziji. Prema njemu, "tolerira se da se u minimalnoj mjeri neki elementi prilagode ansamblu, ali ipak ne treba uništiti autorsku ideju, i u tom se smislu ne popušta mnogo". Još jedna prepoznatljiva osobina Šparemblekovog koreografskog stila, zamjetna i u "Pjesmama ljubavi i smrti", jest odbijanje da se plesnim pokretom slijedi imanentna narativnost dramaturgije odabranog glazbenog djela. No, to ne znači niti da on odabire glazbu koju će, više ili manje uspješno, jednostavno nakalemiti na unaprijed zadani koreografski koncept. Naime, Šparemblek smatra da je odnos pokreta i zvuka u suvremenom plesu bitno drukčiji nego u drugim glazbeno-scenskim formama. Jer, kaže Šparemblek "možete slijediti infleksiju i dinamiku muzike, ali i ne morate – možete plesati na neku glazbu i nastaviti plesati i kad glazba prestane, jer je ona dala impuls događajima. Također, možete imati minimalan broj pokreta na minimalnu glazbenu dinamika, ali i ogroman broj elemenata na neki tihi andantino". Uz fragmente skladbi Gustava Mahlera, u "Pjesmama ljubavi i smrti" značajnu ulogu igraju i govoreni dijelovi, preuzeti iz njemačke pučke lirike, kineske poezije, te djela Friedricha Nietzschea i Rabindranatha Tagorea. Iako takav šarolik izbor ne čudi od umjetnika koji je svojevremeno studirao i komparativnu književnost, ipak nas je zanimalo koja je uloga tih stihova u ovoj predstavi. Šparemblek odgovara da oni mogu biti "čista dinamika, misao ili dramaturgija momenta". Dodaje kako je i tu riječ o "pitanju odluke u danom trenutku, koju je teško objasniti, jer u tom momentu volite neke stihove, glazbu ili ljude, a to su iracionalni odnosi". Novo postavljanje "Pjesama i plesova smrti" prva je suradnja Milka Šparembleka s HNK nakon projekta "Johannes Faust Passion", realiziranog još u vrijeme intendanture Georgija Para. U vrijeme pak dok je ravnatelj Baleta bio Dinko Bogdanić za Šparembleka u HNK-u nije bilo mjesta. Po povratku ovom baletnom ansamblu Šparemblek kao najveći problem ističe to što se kod nas ne fabriciraju muški plesači, a krivca za to vidi upravo u Dinku Bogdaniću, koji je ukinuo baletni tečaj. "Zbog toga smo, sigurno izgubili jednog izvrsnog solista, dva demi-solista i pet 'corps de ballet' plesača – a da nije bilo tako, danas bismo imali sedam Zagrepčana na sceni, koje smo izgubili glupošću i Bogdanićevim nepotrebnim i apsurdnim argumentima" – smatra Šparemblek. No, i s tim i takvim ansamblom Milko Šparemblek je uspio privesti koncu posao oko ponovne pripreme svojih "Pjesama ljubavi i smrti". Konačan rezultat možete vidjeti na pozornici HNK, a više potankosti o ovoj predstavi i terminima narednih izvedbi potražite na www.hnk.hr.  Radio 101 |
