Plesni studio Pegaz
07.11.2006., utorak
Flamenco, vatreni ples i neprolazna moda
Da bi se točno utvrdila povijest ovog posebnog muzičkog "genre", potrebno je zamisliti arabiziranu Španjolsku, jer je moguće da mnoštvo elementa flamenca dolaze iz monokordnog islamskog pjeva! Ali i Cigani, odnosno "Hitanos" i "Gitans", su oblikovali glazbu, posebno ples i odjeću, ponijetu iz Indije. Tamošnji aristokrati su krenuli u potragu za toplijim klimatskim uvjetima, pa su stigli u Španjolsku u 15. stoljeću. Njihov melodijski izraz spojen je s andaluzijskim, koji se odlikovao psalmodijskim pjevom i židovskim muzičkim sistemom. Jedno je sigurno, flamenco je rođen i potječe iz pučanstva, posjeduje jasne folklorne korijene, ali je prolazeći kroz glazbu kreatora postao umjetnost u pravom smislu te riječi. U početku postojaše samo pjev... bez plesa i gitare! Zaključuje se da prvi "genre" njegove povijesti bijaše "la torne", instalirana u trianglu napravljenom od Triane, Xéresa i Cadixa. Zahvaljujući Cérvantesovom djelu "La Gitanilla", saznajemo da se početkom 17. stoljeća, "pojavila slavna Preciosa, jedinstvena plesačica ciganskog svijeta, najljepša i najdiskretnija što može postojati, ne samo među Ciganima, nego između najljepših i najuzvišenijih dama!" Da pojednostavimo, dva stoljeća flameco su modulirali muškarci, ženama je bio zabranjen!  Mladići su plesali u širokim suknji-hlačama obavezno crne boje. Kompletirali su je raširenim, pamučnim ili svilenim košuljama. Nosili su i duge čizme s viskom potpeticom. Priče oko flamenca su pune pasije: sljedbenici ovog stila pisali su da je flamenco - nož! Hipoteza se nikada nije potvrdila, ustupivši mjesto tumačenju kako je flamenco (flamand) ogromna ptica - plamenac. Teorija Hipolita Rossyja i Carlosa Almedoa kaže da riječ flamenco potječe od španjolske polifonične glazbe 16-tog stoljeća s istaknutim utjecajima iz Holandije, posebno flamanskim. Autori George Borrow i Hugo Schuchard su bili uvjereni kako Cigani posjeduju i germansko porijeklo! Zato ih se i moglo nazivati "flamencos"! Čini se da je slijedeća teorija najbliža istini: Antonio Machando i Alvarez Demofilo obradili su hipotezu po kojoj su Cigani Andalužane nazivali "gachos", a ovi njih "flamencos". Manuel Garcia Matos, potomak španjolskih Židova, potvrđuje: "Flamenco ima argotične korijene s kraja 18-tog i početka 19-tog stoljeća. Označava sve što je pretenciozno, nestašno, spretno! Andalužani imaju za tu karakteristiku izraz "echao p' alante" (onaj koji se uvijek umije snaći)! Povijest flamenca je uzbudljiva, romantična i dopadljiva. Ostaviti ćemo je ekspertima, povjesničarima, muzikolozima... Na nedavnom pariškom Festivalu ovog "genre" vidjeli smo i čuli predivne interprete, nadarene plesače i fantastične haljine. Daleko od neuglednih, šarenih, pomalo kič oprava. Moda flamenca je neuništiva, evoluira i prilagođava se modernom dobu. Danas su volani veliki i prozračni, našiveni posebno pa su zato raskošni i značajnog volumena. Plesači i njihove partnerice su okretni i vitki. Djevojke i žene izvode figure i skokove poput onih što ih dugo pokazuju muškarci. Akrobacije nisu više muška osobnost, jer dobro uvježbane plesačice daju novi izgled flamencu, noseći skupocjenu odjeću, profinjenih linija, osuvremenjenu i uobličenu novim materijama. Senzibilnost plesa je netaknuta, ali su izvođači poželjniji nego ranije, svjesni svojih kvaliteta, mogućnosti i privlačnosti. Znaju sačuvati magičnost i misteriju drevnog plesa, na svim jezicima zvanog -flamenco! Žena koja me impresionirala izvedbom u svojoj točci koja je bila dio plesne predstave"Riverdance"-a je María Pagés. Žena strogih crta lica, dapaće grubih, možda i pomalo neženstvenih, ali pokreta tijela koji su pljenili poglede... Možda uskoro dođe i Flamenco stihijski u naš grad kao, što je to bio break 80-tih i 90-tih. Kao što je to bio Jazz, salsa, trbušni ples... a tad nebi sigurno propustila da naučim flamenco, bez obzira koliko godina tada imala. Nadam se samo da neću predugo čekati...  María Pagés, plesačica i koreografkinja  |
