Plesni studio Pegaz
24.06.2006., subota
Prošao i današnji dan!
|
Krenuli smo u 15:30, stigli nakon nekoliko stanki i pregledavanja prekrasnog zelenila u Koprivnicu, gdje su nas dočekali članovi plesnog studija JUMP sa hektolitrima soka.  Dobili smo garderobu, smjestili se, odmah se bacili na posao i pregledali pozornicu i napravili probu, prilagodili se u roku keks na novi prostor. Kad je to već ispalo super, drugo bacanje na posao je bilo  , ne, ne pranja zubi  , već upošljavanja zubi grickalicama, jer, MORALE su sve svoje grickalice pregledati i pohvaliti se koja ima iste ko i druga.  Nakon "grickanja", krenula je priprema za nastup, kostimi su bili obučeni u sekundi, sredili smo frizure (kratko su trajale, ali, vrijedilo je truda)  , a onda mala škola šminkanja i slikanja fotićem raznih tetovaža i ostalih crteža  i naravno mačaka u svim oblicima i verzijama.Kad smo sve napravili, već je trebalo srediti misli jer je bilo vrijeme za početak naše točke! Zbunjene su bile minimalno, trema malecka-koliko i treba  jer, tak i onak nisu niti stigle misliti o situaciji, a i već su poluprofi  , pa njima svima je ovo već 4. nastup! Prave su face bile onak našminkane i zvrckaste kakve i jesu...  Nastupa je bio jako, jako dobar iako je bio mijenjan-uopće se nije primjetilo, i otplesale su sve super! Iza scene su u kostitima paradirale, onda kratko gledale ostale kako plešu, slijedilo je skidanje šminke (neki su šminku imali cijelim putem do doma ), presvlačenje, a onda je krenulo trčanjem po dvorištu unutar malog kazališta, ispijanje soka, grickanje slanih prutića u kombinaciji sa narescima i sirom koju su znalački glodale pristojno sjedeći i držeći tanjur. Mada, baš i nemogu reč da su bile gladne, više ih je guza tjerala da skakuću i natjeravaju se...Oko 21.. kažemo im da trebamo krenuti, i iskreno, moram reči da su bile razočarane, ipak nismo prošli preko Pariza (interna spika velikih mačaka, dragoga-šofera i mene), pa smo se dogovorili da ćemo ih provozati i kroz Pariz i Tahiti  Dogovor je pao i krenuli smo (iako malo ipak razočarane što već idemo doma a još nije mrak...). Pozdravile se sa Jumpicama i ostalim plesnim gostima  , dogovorili ponovni susret slijedeće sezone i utrpali se u naš kombi koji sam morala po obečanju pripremiti za spavanac, što će reči-naslone dole!U roku 15 minuta Lela (Lea I.), Helena i Patricia  su zaspale  ko bebe, Lana, Zeko (Lea Z.) i Petra su imale tulum i smišljale rane smicalice i pitalice, naravno Šoferu i meni... neznam ko je bio luđi   sa raznim izmišljanjima, od toga kak kokoši rastu u zemlji (ovo sam i ja tek naučila), do toga da se voda od pranja nogu koristi za kuhanje kave... (hahahaha). No ono najbitnije je da smo se dobro proveli, da je njima ovo bilo novo iskustvo, i da smo svi bili super volje! Pola sata nakon polaska, sve 6 su se namjestile u svoj neku pozu i nestale u snove Po putu, naišli smo na Pariz i predgrađe (čudom su se probudile baš sa pitanjem jer to Pariz) naravno da je bio , a onda sam pala u vremensku rupu ili Bermudski trokut i izgubila osjećaj za vrijeme i zeznula roditelje za samo sat vremena  , naime, umjesto u 22:45, rekoh im da smo doma u 21:45  Tak ti je to kad se zaigraš i misliš samo o klincima i na njihov način, i zapadneš u neki puteljak, koji je baš vodio u Pariz, usput smo svratili i do Tahitia (samo da znate, tamo smo išli na WC). Eto, ovo je u kratko današnji doživljaj. Slike sutra... Velike Mačke, laka noć!  |
