NEK TI BUDE KAD SI PEDER

24.06.2004., četvrtak

ZVUCI, MIRISI, PROLJECE....

Upravo slusam Lali Puna-Faking the Books, prekrasan album, predivna naslovna pjesma. Jedna od onih stvari koje me inspiriraju, poticu na stvaranje. Obicne svake godine u proljece kreativno eksplodiram i stvari same od sebe izlaze iz mene. Momenti kad nastaju najljepse melodije, kad se pisu najjaci tekstovi. Neki dan sam slusao malo duzi intervju s dvojicom genijalaca iz Kings of Convenience (Erlend Oye i Eirik Glambek Boe). Prekrasno razmisljanje o tome kako se najbolje pjesme, melodije ne pisu, ne skladaju vec se pronalaze, tj. kako ih treba pronaci sakrivene negdje duboko u sebi. Tijekom intervjua imao sam priliku cuti nekoliko stvari s njihovog novog albuma i mogu slobodno reci da sam odusevljen. Sutra bih konacno trebao dobiti taj album pa cu nekom drugom prilikom moci napisati nesto vise o tome. Uglavnom na prvo slusanje jako jako dobro. Pocelo je ljeto, tj. trebalo je poceti ljeto ali nije. Meni je ova cijela godina od samog svojeg pocetka kalendarski skroz izmjesana. Dozivio sam najljepse proljece svog zivota sad zimi. Zaljubio sam se ko nikada do sad. Cak nam je i vrijeme ispocetka islo na ruku. Sjecam se kako smo znali svaki dan poslije podne otici nekud u setnju i grijat se pod zubatim niskim suncem. Bez premca dosad najljepsi trenuci mog zivota. U travnju je nastupio krah. Mozda i ranije, ja sigurno nisam znao prepoznat. Oslijepio sam. Od proljeca ni glasa. Ni jednog mirisa, boje, suma. Nastupio je bezvremenski bezdan koji je otupio sva moja osjetila, poigravao se mojim zivcima....da skratim, po prvi put sam osjetio kako je to kad te uistinu boli zivjet, kad zivot i bol postanu jedno, neodvojiva cjelina, nakupina, ljigava masa koju nemozes spalit, zakopat, nikuda bacit...Da, proljece me je definitivno zaobislo. Procitao sam nedugo stihove ili misli koje glase odprilike ovako - "ako me ikada mislis ostaviti nemoj to uciniti u proljece jer ne bi mogao podnjeti da vidim kako nasa ljubav umire dok se nove ljubavi radjaju." I to je to, nemam ja tu nista puno vise za dodat. Pitam se sto mi donosi ljeto. Ako pogledam duboko u sebe moram si priznat da se jos uvijek ljecim, ne vidim razloga zbog cega bi inace sve svoje misli dijelio s virtualnim nekim i zato necu biti prezahtjevan prema ljetu koje dolazi. Posvetit cu se ljudima i stvarima koje volim u nadi da cu zaboravit ono sto je za zaboravit i naci pravo mjesto svim ljepim sjecanjima, nadam se u mojim pjesmama.

- 18:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #