da bi bili sretni. cesto je sreca tu negdje nadohvat ruke a nama se neda pomaknut u tami jer sve nam izgleda bezizgledno. takve i slicne misli prolazile su mi glavom jucer u predvecerje kad sam nakon dobre rute biciklom zastao na mostu i odgledao kako se sunce polako utapa u rijeci i daruje nas najljepsim bojama koje priroda smisliti moze. iz slusalica su brujili coldplay,moloko,röyksop i slicni...ostao bi na mostu do kraja vremena i duze. ipak, morao sam krenut. pustio sam jednu suzu, nasmjesio se onom koji me negdje u neznanju ceka i krenuo dalje... |