i hodam ti ja tako ulicom i dođe do mene neki tip sav uzrujan i uplašen i pita me dal možda, kojim slučajem imam vrećicu s ledom kod sebe - a ja ostanem paf! pa alo čovječe što će mi vrećica sa ledom, jesi ti normalan, pa vraćam se sa posla, radim osam sati na dan u rudniku, kod kuće me čeka četvero gladne djece i žena i sad bi ti još da sa sobom nosim vrećicu s ledom? pa što je s tobom? i kaže on meni pa ako slučajno ostanem bez prsta ili uha da stavim na led pa da mi kasnije u bolnici prišiju natrag. čudan čovjek, pomislih i krenuh svojim putem, kad ono PAF! ko iz vedra neba kraj mene proleti elisa od helikoptera i ovom odreže uho i prst. i pomislim ja, joj pa taj mora da je stvarno vidovit, paf, te mu velikodušno dam vrećicu punu leda.
pero.
Ti si uvijek petarde bacao
To si shvaćao kao zajebanciju
Tako dugo
Tako dugo
Dok bez šake nisi ostao.
Sada se više ne smiješ
Jer ti nije smješno
Ne možeš sa dvije ruke
Mijesiti tjesto. Oi!
benko
