PC_Play
22.04.2006., subota
Torino 2006
|
Olimpijsko nenadahnuće U modernim vremenima igre vezane uz Olimpijske igre ne isplate se. Kako znamo? Electronic Arts nije na popisu izdavača  Veliki sportski događaji odlična su podloga za izradu igara koje će biti zanimljive širokom krugu ljudi. Zimske olimpijske igre dušu su dale za komercijalno iskorištavanje pa je 2K sa svojim brandom 2K Sport spremno uskočio. Tako ćete u ovoj igri imati prilike isprobati osam disciplina od kojih neke imaju još sitnije kategorije, no to nije nešto o čemu bismo mogli govoriti s oduševljenjem. Štoviše, samo osam disciplina u kojima u velikoj većini nema izbora između žena i muškaraca stvarno je malo. Možda to i ne bi bio problem da su discipline zanimljive; budući da je upravljanje svime u igri jako jednostavno, sve discipline završit ćete u ekspresnom roku i nakon toga nećete imati interesa ponovno pokrenuti igru. No, treba reći da postoji mogućnost igranja više igrača na istom računalu što bi trebalo donijeti ponešto uzbuđenja ukoliko imate nekog tko je spreman gubiti vrijeme na ovo. Zapravo nas najviše smeta nedostatak stvarnih imena - tako npr. prije svake discipline piše tko drži rekord. No, ne piše ime neke stvarne osobe koja je taj rekord oborila neke godine, nego piše npr. Andre. Tko je dovraga Andre i što radi u mojoj igri!? Tako se i tijekom natjecanja rezultati uspoređuju s drugim računalnim likovima koji se zovu Computer1, Computer2, Computer3... Tko svojoj djeci daje takva imena!? Ukoliko ste igrali sportske igre davno, davno prije, tamo negdje u vrijeme C64, bili ste navikli da možete odabrati naciju i njezinu himnu - tako nije bio problem izabrati, u to doba, Jugoslaviju i odslušati "Hej Slavene" otpištane preko midija. Torino 2006 nudi vam da odaberete Hrvatsku, dat će vam naše dresove, ali kad ponosno stojite na postolju s ne baš teško osvojenim zlatom i čekate da krene himna pa da vam se oči orose - ništa! Od himne ni h. Nemojte sad misliti da podržavamo neki patriotizam - pitamo se samo zašto smo tako nešto imali prije 20 godina, a sada nemamo. Napredak - možeš mislit'. Jedina stvar vrijedna spomena tiče se tehničke strane pa tako kao kvalitetu igre možemo navesti grafiku. Dobra grafika, bravo, evo kolačić... Treba spomenuti i osjećaj brzine koji je, pogotovo u bobu, jako dobar pa se stvarno čini da jurite 150 kilometara na sat u tom sanduku. Doduše, istina da nikad nismo probali, ali volimo misliti da smo u pravu. S druge strane, zvuk i nije nešto, a komentatori su standardno loši, ali moramo biti zahvalni što se ne javljaju često. Nažalost, kad se jave, počnu se jako brzo ponavljati, a njihovi komentari obično nemaju blage veze s mozgom. Na kraju moramo biti pošteni pa reći da se ova igra pojavila kao budget-izdanje te da je namijenjena širokom puku kojem ne smeta ni jedan posto stvari koje nas jako živciraju. Ukoliko spadate među njih (kog' vraga onda čitate Bug?!), onda Torino 2006 i nije tako loš... + Osjećaj brzine, grafički prihvatljivo - Nema himne, premalo natjecanja, nedostatak stvarnih imena, jako brzo dosadi = Igra za one koji ne zahtijevaju mnogo 45% |
