portal blogerske poezije

ZAPOSLENI I DOKONI

Lokva crne vode
visila je iz gusta oblaka.
Bodljikava žica i mrk povoj
preko plavog oka.


Čovjek reče strijelcima
(prvim dobrim susjedima):
Stanite! Ne pucajte crni strijelci!
Nemam vremena za smrt!
Zakasnit ću u ribolov,
zatim krave pomusti i
vrijeme je da se krompir okopa.
Vi ostanite, dokoni, tu
i nisanite! Vježbajte, učite se!
Vratit ću se kad se zgodi vrijeme
da stanem
pred samog sebe.


napisao: tepljuh
(14. 04. 2005.)


| 13:02 | Komentari (2) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>