Nekak mi se pa i ne da pisati nešto pretjerano o sebi. Nisam raspoložena. Sve je uglavnom po starom više manje. Kao i prije na 10 različitih strana sam i OK. Tako da ne razmišljam prepreviše o smislu svog života. Da li se možda bojim odgovora?
Idem na praksu i zamišljam sebe na svom budućem radnom mjestu i razmišljam da li je ono to što želim. Pa valjd je. Ja ću u životu sve prihvatiti. Al ama baš sve, sve što dođe. ALI samo da ne budem usamljena. Bože, smiluj se.
Meni je skoro svaki petak neki težak dan. U buduće ću pokušat pisat blog nekim drugim danom.
Idem pronaći neku lijepu misao.
Evo je:
Zdrav razum je samo pregršt predrasuda koje smo usvojili
do osamnaeste. Einstein.
|