<	veljača, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off
hit Counter

Opis bloga

Za verbalne eskapade, stilske vježbe i da ne propadnu dobre dosjetke.

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

MANIFEST

Braćo!
Diletanti!
Braćo moja!
Dozorilo je vrijeme.
Čekati nam nije.
Braćo moja, djeco moja, sokolovi moji, vojsko moja nepobijeđena!
Afirmirajmo žanr!
Afirmirajmo žanr blogovske poluhumorne šund dosjetke!
Ukoričimo!

blogbaster

ponedjeljak, 20.02.2006.

Amore Kako da napišem, ovako ili onako? Ana, more tvog grada svake večeri proguta jedno sunce, kao da ništa nije bilo. Ja pozdravljam oprezno, da budem siguran kako ljudi oko mene nisi ti. I nitko mi nije brat koji ne zna da je najgora ljubav. Ana more tvog grada svake večeri proguta jedno sunce kao da ništa nije bilo. Pozdravljam oprezno da budem siguran kako ljudi oko mene nisi ti. I nitko mi nije brat jer ne zna da je najgora ljubav. Da napišem "drugi ljudi nisu ti" ili "nisi ti"? "Samsijesmostesu" se prilagođava prema subjektu, ako stavim "nisi", to znači da je rečenica u inverziji, da je subjekt "ti".....a i poetski je snažnije....Ne znam....

četvrtak, 16.02.2006.

Naopako na pravom putu Već dugo na blogu hoću napisat ozbiljniji tekst kojemu bi povod bio neka aktualnost bombastična na pojavnoj razini pa malo prokopat na tom tragu i komentirat neki segment društvene zbilje. Trebaju mi vaši savjeti i sugestije. Recimo, ja hoću izazvat najprije pozornost, to je nužan put ako hoćeš da te u “društvenoj gustoći” čuju. Uputit ću pismo medijima i ustvrditi da imam fetvu. Zaslužio sam je tako što sam narisao Muhameda. Proglašena je u vrlo dalekoj zemlji, recimo u nekoj islamskoj koja nije arapska i to nekoj s kojom imamo tako malo veze da čak ni naše tvrtke iz vremena bivšeg eseferjota nisu tamo radile građevinske ili naftne poslove. Izazvao sam pozornost a da nisam snimio porno film, već sam narisao nečiju svetinju. Sad trebam proklamirati stav da iskoristim pozornost. Stvarna osobna angažiranost i vjerodostojnost stava je nebitna, on je ,naravno, ad hoc, treba držat pažnju konzumenata i nadajmo se polemičara. Naići će prostor kako ga upotrijebiti ili prilagoditi.Uzmimo ovako-ja podvalim da imam tezu: to što imam fetvu iz milijunske zemlje po stanovnicima i milijunske po miljama zemljopisne udaljenosti i milijunske po mjernoj jedinici za bilo kakvu povezanost ja groteskno obrnem i ustvrdim da sam to učinio da dokažem svoj stav o globalizaciji iz naše perspektive polemiziranja treba li nam ili ne. Argumentacija: u mračnom vremenu izoliranosti i neinkorporiranosti u svjetsku zajednicu pokazatelj društvene relevantnosti pojedinca je bilo da li te prate tajne službe vlastite male državice. Jad i bijeda autarkije. Danas je pokazatelj tog istog da imaš fetvu odaklegod poželiš, na ptritisak puceta računala. Stav i vrijednosni sud se može zauzeti po potrebi jer je manevarski prostor golem, valja li ili nevalja to, na volju mi. Ali, mogu se raspričat. Mogu se uhvatit zapadnjačkog dijela kao suprotstavljene svjetonazorske strane, opisat kako je razlika u kulturološkocivilizacijskim zasadima rezultirala različitostima u principima funkcioniranja društvenih mehanizama koji pokreću kritične mase na koje politička elita mora računat, bilo da sama isprovocira takvu kritičnu masu sa već određenim ciljem ili da joj se dogodi. Naprimjer, isplivati sa stavom iz “društvene gustoće” je ilustrirano ovom mojom igricom. Proizvesti posljedicu i biti varijabla. Hoću li biti uvažen od parametara koji su meni u ovoj poziciji još nedostupni za utjecaj za promjenu? Zapad funkcionira ovako: politička elita ima inicijativu, ona proklamira koji od neupitnih parametara u sustavu će biti uzeti da se njima argumentira određena akcija: 1. svetinja demokracije i slobode , i 2.nužnost da se materijalni interes prešutno odobri kao legitiman za političku akciju, recimo gospodasrstvo. Vrlo lako se obrani pogodnost da bude motiv za političku akciju -produkt je slobode, to što je terminološki najprepoznatljiviji kao novac lili nafta jest jednostavno zato što nekako mora biti. Treba samo ponuditi u okviru mehanizma demokracije na potvrdu odobravanja određenom postotku kritične mase, dogovoreno je izbornim sustavima koliko je to da bi imalo izraz u nomenklaturi onih koji odlučuju u formalnim strukturama vlasti kroz koje se akcijom kanalizira već odobreno u strateškim redovima veličina. Ostalo je operacionalizacija, nijanse u modificiranju provedbe. Tu se odvija ono što mi vidimo, čime se zabavljamo, što zovemo "politika". A okvir je već zadan i izvan je razmatranja. Fascinantno je kako “druga strana” u motivu, i u mehanizmu i smjeru društvenog kanaliziranja zahtjeva za društvenu akciju u okviru aparata države, ili druge ideološke organizacije, funkcionira drugačije. Slika svetinje inicira. Tu počinje akcija upravljena prema forumima organiziranog odlučivanja. Zastranjenje je moguće u načinu na koji njihova politička elita odluči reagirati-ako reagira zapadnjački kalkulantski i pokuša iskoristiti to otprilike sličnim načinom kao zapad, sličnim u metodi provedbe prilagođavanja neupitnog legitimiteta motiva u odabrani cilj, možda gubi. Ako pak zastrani od izvorišta kojim je inicirana kritična masa, proklamiranim ciljem koji je protuzapadnjački i stavi ga samo deklerativno u motivu, kao alibi, možda izgube. Da, sve smo sličniji. Mi krizu motiva i izvorišta riješimo tako da nešto stavimo na pijedestal svetinje, a oni kritike na retrogradnost izvorišta i motiva ublaže uvodeći način raspolaganja tom snagom po zapadnjačkim principima. Kod nas političke elite iniciraju akciju i traže odobrenje za za okvir kojim bi akcija bila legitimna, a kod njih akciju inicira dodir u naoko neupitan okvir svjetonazorskog, a upravljena je prema političkoj eliti koja treba “odreagirati”. Ta razlika u “smjeru” bi trebala bit ključna, kad se nebi preplitala i rezultirala gore opisanim posljedicama “nečiste situacije”. Ako se ne pobijemo , u velikom tektonskom sudaru civilizacija, stopit ćemo se.

ponedjeljak, 13.02.2006.

Još jedna akcija i jedna reakcija Opet smo u nedjelju grupa organiziranih građana i ja sišli sa obronaka mog pitoresknog gradića u dolinu obližnje rječice i njezine odsječene rukavce da probijamo led i puštamo kisik ribama. Zaiskrilo je već kod prvih zamaha sjekirom, neki od njih trideset godina to rade, a svake godine isto-umjesto da ravnomjerno sječemo sloj po sloj, uvijek netko prije reda jako zamahne i probije do vode, ti se usjeci onda napune vodom i kad sječeš voda šprica na sve strane i svi budemo mokri i ja se uvijek prehladim. Kad smo to nekako probili, na površinu su počeli isplivavati veliki kapitalni amuri već omamljeni nedostatkom kisika. Uvijek ista trojica su i ove godine predložili da ih pokupimo i pojedemo ili prodamo. Ja to ove godine više nisam mogao trpit i svašta sam im izgovorio. Obećali su mi čvrsto da će mi smjestit spačku s pronevjerom članarine i da se mogu oprostit s članstvom u športsko-ribolovnom društvu. Ozbiljno razmišljam da dignem ruke od svega, povučem se u svoj mir i pišem blog.

utorak, 07.02.2006.

Pobjeda Posvećeno svim generacijama hrabrih i gordih hrvatskih muževa i onima koji će to tek biti. VIRIBUS UNITIS, SEMPER FIDELIS! Dio prvi BEĆARSKI DISKURZ -Pa di si ti? Nema te.. -Ma ne možeš me ni vidjet, radim po cijele dane.. Jebemti kapitalizam i što sam se za njega borio... -E, sad je gotovo trudbeniče, pobijedili smo, imamo ga. Kako žena, klinac? -Dobro, rastu. Oboje. Drago mi za malog...biće vojnik... -Hehe, aj’ ne seri, Jadranka ti još dobro izgleda, nije debela.... -Ne bih znao, ja dođem doma navečer i vidim ju s krastavcima na očima. -Ja znam, ja ju vidim, dobra je još. -Slušaj, ‘oćeš da ti zube razbijem odma’, ili poslije petnaest piva? -Idemo na pivo prvo. Dio drugi PARADOKS O PUŽU I ĆUDOREĐU Bircauz se zove “K sjeti”, a specifično kod njega je što se čovjek mora dobro zagledati i udubiti u detalj da vidi jesu li stolnjaci karirani ili su to mali cvjetići. Danas su ti cvetići retro, a karirano nije. A, danas je sve naopako, ‘ko će ga znat, u stvari... Ovdje ima smisla nastaviti priču kod sedmog piva. -Dragana, daj još jednu rundu, pa kol’ko moramo čekat? Mi smo ipak seriozna gospoda i galantni gosti. I sebi uzmi. -Evo, evo, i nisam Dragana, Kata sam. -Dobro mala, što si ti danas nervozna, tako nekad nije bilo, jelda nije Čonki? -Nije, Žonja, a ja sam viđ’o baš svašta u svom mladom životu. Dragana, jel ti se sviđa moj prijatelj, on ti je rastavljen , znaš, i ima love... -Ne jebe nas. To je zato što ju zoveš Dragana, a ona je Kata. Nego, čuješ, idemo mi sutra na izlet, po dogovoru? Nemoj zajebat, ja sam janjca naručio, i svi su rekli da će doć. -Idem, normalno, idemo na Grabovac? U šumu? -Da, tamo je najbolje.. -Da, a kuda bi sa ženama i djecom, moramo u šumetinu, moramo disat. -Čuj, imam nešto za sutra, kad već ne vodim ženu i djecu, moram nešto ponijet, red je. Idemo probat? Dobra je roba, garantiram. -‘Ajd, idemo. Mala, idemo mi pišat, al’ van, mi smo avanturisti. Čuvaj pivo, i nemoj da mi se jako pjeni dok me nema. ----------------------- -Eo nas. Jel nas neko tražio? Heheeee.. -Mo'š mislit, hehehe... -Mala, ideš s nama sutra na izlet? Al’ moramo se dogovorit kod kojeg ćeš me hrasta čekat, idu nam i žene, heeheee... -Idem ako će bit i muških. -O, vraže mali, heheheheeee... -Hehee, spustila ti je. To križaj, ništa od djevojčadi, šta će bit još od klope? -Ženice će roštiljat neku piletinicu, nobl. Znaš da im smrdi janjetina. Ova moja bivša je jela samo bijelo meso i trave, k’o puž, hehe, gricka travu, gricgric, ko puž, heehee -Hheheeeeee, gricgric, puž, heheeee... -Ej, jebote, dobra ti je roba. E’o, sad bi mogo u disko! -U disko, heeeheee! -Heeheee! Jutro Čonkiju uvijek počinje Jadrankinim glasom: -Diž’se Čonki, Žonja ne može po janjca, pokvario mu se auto, moraš ti. -Mmmmm...?... -Diž’ se, ajde. -Pokvario mu se auto..aha...a me ni se nije... Di je mali? -U Zagrebu,studira već dvije godine, prespav’o si... -Jadranka, ne seri, nisam raspoložen... -Kod Kreše je, igraju se na kompjuter, gdje bi bio... -Pametno ćaćino...uvrgo se na mene, u osmom razredu će prvi put provalit u Pentagon... -Nedaj bože.. Zna Čonki da Jadranka ne misli tako, ne ono za Pentagon, nego to da joj nije drago da mali liči na ćaću. -U, jebemti, što me sve boli...ko’da sam bio u disku..... Dio treći AKCIJA Šuma Grabovac, žene pričaju po grupicama oko hrastova, nevažno, nek pričaju, klinci se igraju ustaša, partizana i četnika, ili već čeg se danas djeca igraju. Alkaide i kršćana...Od nas momaka četvorica igraju belu, užasno psuju da se srne boje izaći iz gnijezda, Mika pazi na janje, Joza i Edo razgovaraju o ratu i smislu života, a Žonja i Čonki imaju plan. -Mika, ideš? -Moram pazit na janje.... -‘Ajde, pazit će se samo. Samo ostavi da se ravnomjerno vrti... -Ti ćeš mene učit kako se peče janje....Di idemo? -Idemo gore kod potoka, čuka G17. Joza i Edo: -Edo, jebote, znaš da mi nekad dođe da se ubijem, majke mi.... -Aha, imaš PTSP pa sad osjećaš obavezu da se kokneš? -Edo, ne sprdaj se s tim, ti znaš da ja tebi nikad nisam na nos nabijo što nisi omiriso baruta, al’ ako se s tim budeš sprd’o i zajebav’o, majkemi, idemo i ti i ja i drugarica kašikara u vazduh, ako mi padne roleta. Loš si dan izabr’o da me podjebavaš, nije mi danas... Ovaj je razgovor trebalo hitno prekinut: -‘Ajde vas dvojica, idemo na čuku. Idemo, mir i dobro, idemo....A vi hazarderi, jel idete? -E’o samo da završimo, sto nam fali za van. -Dobro, mi smo gore. Nemojte se samo poklat dotle.... Ali, kasno, kasno: -Mlađo, ubićute, majkemi, koji ti je kurac? Šta ne ideš ispod asa?? Pa vidiš da je im’o dvajs’ do kralja?? Neću više kartat, jebi se. Nikad više neću s tobom kartat, ti si kreten..... -‘Ajde, ‘ajde, prekidaj, idemo, opustit se malo..... Čonkijevog sina je uvijek zanimalo šta veliki rade: -Tata, tata, kud idete? -Idemo malo prošetat, sine. -A kud? Mogu i ja? -Ne možeš sine, igraj se s dečkima i pazi na mamu. Jadranka, idemo mi malo prošetat! -Aha..... Čudo jedno kako priroda smirujuće djeluje na žene.... ------------------------------------------------------------------- Kod “čuke G17” je lijepo.Potok, dosta dubok, nabujao.On žubori, lišće šumi, a ptice cvrkuću.To je mjesto za udisat punim plućima i razmišljat o životu. Tamo naši momci idu odmorit. I zaslužili su. -Jebote, viš’ ti kako se to sve okreće, kad će se moja generacija moć prestat skrivat? Prije smo se od staraca, od milicije, sad se skrivamo po šumama da nas djeca ne vide.... -To ti je krug života, život ti je.... -Aj, aj, ne filozofiraj, motaj. Krug čeka. A život ne čeka... Poslije dva kruga, Čonki ugleda gljivu na drugoj strani potoka. Ugleda je sasvim drugim očima: -Gle, gljiva! Idem po nju, hehe... -Hehe, ako ti ovakav sad pređeš preko potoka a da se malo ne ubiješ, ja ju pojedem. Jel crvena i ima točkice? -Je, heheee -E, to, to ‘oću, heehee...To pojedem! -E, sa’ćeš vidit... -Nemoj Čonki, jebote, nemoj sam preko, viš’ koja je ovo šumetina, možda još ima partizana, heheeee, nemoj sam na drugu stranu! Čonki se ko balerina popne na drvo koje je premošćivalo potok. Samo, Čonki danas ima 100 kila.... Krc! O, jebemti! -O, jebemti! -Dobro je, duboko je, nisi glavom u kamen... -Dobro je kurac, mislim da mi je pukla noga! -Daj probaj dopuzat na drugu stranu, manje je strmo....Probaj tu izać... -Oooo, što boli, u pičku materinu... Dosta je bilo nezgodno, svi su nekako prešli preko, ali ne mogu ga prenijet natrag na obalu, probali su pa su svi popadali, klisko je kamenje, a voda prilično duboka, i još je strana na izlazu jako strma i blatna, a tako je kilometrima. Još im je i bilo do zajebancije kad su pokušavali natrag prvih par puta, kad bi vidjeli da će popadat i počeli mlatarat rukama da održe ravnotežu, Žonja se derao: Otrooooviiiii!!! Kad se Čonki prestao cerekat, polako su se prestali i drugi..... Tako da s pravom možemo misliti da je ovo možda najgluplja situacija koju je ova tisućljetna šuma ikad doživjela da se odigralo u njezinim njedrima. Kad.... -Tata, tataaaaaa!!!Disteeeeee?? -Halo, halo, ravno, ravno, tu smo, samo ravno! -A, tu ste..... -Pa šta ti radiš tu? Šta sam bauljaš po šumi? Šta ti mater radi? Jel zna da si otišo, kako te pustila??? -A šta vi radite preko? -Ništa, šetali smo.... -Mama kaže da je ručak gotov, idemo natrag.... -Evo, sa’ćemo sine, ‘aj ti tu pričekaj i tu budi da te ja vidim, nemoj nikud ić da se ne izgubiš. A tvoja mater će me čut, kako pazi na tebe... Ali, Čonkijev sin je pametan, nevažno sada na koga, ne da se uhvatit na galamu, kuži on situaciju. Gleda malo, par trenutaka razmisli, i: -Idem ja po mamu.. -E NE IDEŠ!!!! -Idem... -E ne ideš, uši ću ti iščupat! Po mater ne ideš!! Jesi čuo! Ni makac! Tu stoj! Ponos još imaju ....unatoč neizdrživoj boli. I nemoći. Ponos, to im nitko ne može uzet. -Sine, slušaj sad tatu....ovako ćemo, da vidimo jesi veliki.... ---------- I evo njega, nosi sjekiricu. Ma, ćaćin je, nego čiji? -Jel te mater vid’la da si to uzeo? -Nije -Brao care! Ajd’ sad baci prijeko. Jako, junačino. Potrajalo je dok su u onakvom stanju posjekli nekoliko osrednjih debala i preko njih prešli i prenijeli Čonkija. Ali, život, ljudi, život plete čudne priče i nije lak. -Bitka za ranjenike...-hrabri nošeni junak još ima smisla za šalu dok su ga tako nosili. Bili su već na izlazu iz gliba, pa se moglo šaliti, vidjelo se da je sve dobro prošlo. I ostali su se mogli nacerekat, heeehee, već su bili i zaboravili da se zapravo dobro osjećaju na izletu..... Premošćenje: Od tog dana taj potok koji teče kroz strmu i duboku usjeklinu zovu “generacijski jaz”, a Joza iz pijeteta prema Domovinskom ratu “Ždrilo generacijskog jaza”. To im olakšava dogovore kad na izletu u Grabovac idu “malo prošetat”, samo kažu idemo “kod jaza”. I vode Čonkijevog sina. Doduše, ne daju mu da radi sve što i oni, ako me razumijete...Nije Čonki baš tako neodgovoran kao što svi misle, da mu dozvoljava da u tim godinama radi sve što hoće. A i Jadranka bi ga ubila da sazna....I dobro se provedu u toj svojoj maloj antiarcadiji......

ponedjeljak, 06.02.2006.

Pao sam sa pola čeke U nedjelju sam bio na radnoj akciji u organizaciji svog lovačkog društva, prosipali smo kukuruz za divljač. Popili smo rakije i ja sam se pokušao popeti na čeku. Nisam uspio, okliznuo sam se na zaleđenu stubu ljestvi i udario nosom i skliznuo na zaleđeno tlo. Okrvavio sam i snijeg i kukuruz, grozno sam se osjetio , kao da samo smetam tamo i skrnavim prirodu. Posrtao sam supijan i u boli, a krv mi je sukljala po krčevini oko čeke. Bolje da me nema. Hladnoća, bol, vjetar šiba, užasno. To nije način za tamo biti čovjeku. Čekao bih toplije dane i veselio se ubiti nešto, samo da se ne osjećam ovako......

četvrtak, 02.02.2006.

Swingers fight club No dobro, zaboravimo prethodni post, vidim da to nitko ne čita. Ali, imam nešto za vas, nešto što će vam se sigurno svidjet, pravu stvar. Puca od sexa i nasilja, i štoje najvažnije, kraće je. I sablažnjivo, istinita je priča, stvarni akteri i može se prstom upirati i pritom uživati,. Ma, idealno, svidjet će vam se. Nije da vam besramno podilazim, poštovana publiko, niti govora, vjerojatno samo, eto, imate sreće..... M.D. je moj prijatelj, fin čovjek, gospodin, intelektualac, doajen i rodonačelnik špišičbukovačkog swingerskog pokreta, prvi , a sada počasni predsjednik kluba. Sada to smijem reći, jer se sve zna, otišlo je u javnost, nesretno. Poznajem ga, učinio je on to iz ideala, da pokaže zrelost zajednice, da provinciju uključi u svijet, da pokaže da može njegov narod, da nisu zadrta stoka. Ali ja, ja nisam kao on, ja sam sitna duša i zanimaju me sočni detaljčići , pa krenem očitim najjednostavnijim putem, čim ga sretnem u gradu : “ Odakle ti ta šljiva pod okom?”. Otvori mi dušu: Ma, bili smo u srijedu na jednom redovnom okupljanju, i bilo je sve u redu, , dobra atmosfera, krenulo je. I meni je išlo, radim ja, i zadovoljan sam s partericom, i svi fino rade...Kad, slučajno svrnem pogled na par do sebe, vidim, muškarac, ispod debelih obrva ( i niskog čela) pogledava na par koji je još više lijevo, malo pogledava njih, malo gleda u plafon, i čudne grimase radi....Nije skoncentriran, nervozan, ne uživa, a trebao bi.....A žena u koju je pogledavao, stenje, dere se, vrišti, božemeprosti, koda ju neko kolje.....Da nam je više takvih članova. A manje onakvih kakav je bio taj čovjek, vidim odmah da je to primitivčina neka, ne znam zašto sam dobio taj dojam. Ali, ja sam swinger, pa ja sam zadnji koji bi smio procjenjivati, ocjenjivati, osuđivati. Kad, odjednom, ustane se naš nervozni junak, zbaci partericu i ženu koju je promatrao doslovno izvuče za ruku ispod gospodina srednjih godina, koji je očito bio u zamahu...”Idemo doma!” “Ma Miljenko....??...” “Ništa “Miljenko”, doma, doma kurvo!” Odjednom, podizaše se glave u sobi, ko zečići, ko štrumpfovi, samo glave gore, hop, plop, gledaju šta je sad...?.. A naš Miljenko odma “ A šta ti gledaš, pederu?” Pederu??? Ja peder??Halo, halo, upravo ti jebem ženu? No dobro, jesam, do maloprije, dok ju nisi ti s tim ručerdama....-prostruji iznenađenom dobronamjernom swingeru kroz glavu, i taman da to i izrekne, prostruji to kroz glavu i Miljenku , a svi gledaju, i pomoći nije bilo-dum, u glavu šakom! Muk, konsternacija, niti dahtaj da se čuje. Nitko se u sobi više ne jebe. Druge strasti počinju igrat svoj ples. Mlađahna zgodna žena koja je jašila na nekom serioznom postarijem gospodinu s naočalama, priskoči-“Milane!!!” i privi mu okrvavljenu glavu na gole prsi. Trenutak je bio takav da je netko morao reagirati, bilo je u zraku. Možda zato što se osjećao najodgovornijm, najpozvanijim, najstarijim, možda jer je zbog Miljenkovog divljaštva prekinut u snošaju,seriozni postariji gospodin s naočalama učini što muškarac mora, priđe Miljenku: “ Ne možete tako gospodine, to se ne smije, ako niste za ovo, ako ne možete, nemojte dolaziti...” “Šta je deda, šta ti oćeš? Mater ti, jaja su ti se objesila i osušila, šta ti oćeš, otromboljeni? Imaš veće sisurine od svoje debele žene!Oćeš da i tebe?” I ne sačeka Miljenko da mu ovaj odgovori, nego pljas šljagu. Odoše naočale. Njegova prozvana kurpulentna žena odmah silazi sa mladolikog partnera, koji je bio vidno oznojen. Da cijela družina ne srlja u katastrofu, osjetio bi olakšanje. Bujica psovki je neprimjerena da se prenese ovdje. Bilo je jasno da će sad početi. Pitanje je kako i tko će prvi. Miljenko? Debela baba? Mogla bi i baba, ima šanse za pobjedu. No, ošamareni gospodin svima skrati neugodne muke iščekivanja “Jebaće ti deda mater, a ne samo ženu, seljačino!!” i šakom u jaja, u gola jaja čovječe! “U, jebem ti mater lopovsku.....” zaječi i klekne Miljenko. Oho, "mater lopovsku"? Mogao sam i pretpostaviti da je gospodin s naočalama poduzetnik ili političar....Miljenkova žena izbaci panđe i desnom rukom u oči čovjeku kojemu su od šamara pale naočale i bile otvorene i izložene za iskopat, a lijevom babi za kosu uz bojni poklič “Miljeeeenkoooooooo!!!” I počelo je. Masovno, gadno, gadno...Ne znaš ko koga. Da nije tuča, bio bi ovo najbolji parti do sad. Da je bar tako u običnim večerima, kad se samo jebemo. Moš’ mislit kako je bilo, kad je to sve prekinula policija. A to je isto misterij u ovoj ioako neobično priči, kako je došla policija, jer ovo je društvo bilo tajno.... Eto, ovdje još samo nedostaje tračak i zračak politike da bude pravi ŠKANDAL, i evo te komponentne, naime, normalno da, čim je policija involvirana, to sve odmah procuri u javnost. Degutantno, nedopustivo...Kakav je to sustav? Sramotno.... Je li to učinio iz čiste zlobe jedan frustrirani policijski službenik koji je dugo želio biti član kluba, ali se nije usudio jer je nesiguran zbog malog penisa, ili su iza tog zakulisni veći interesi pa je to upravljeno protiv nekog od sudionika,ne zna se. Zasad.... Navodno, postoji i snimka čitavog događaja, a čim je se dokopam, dragi prijatelji, naravno da ćete je vi prvi dobiti na gledanje. Putem interneta.