Linkovi

Pas xD

27.12.2010., ponedjeljak

Već poprilično vremena nisam napisao ni jednu priču. Bilo veselu sa sretnim svršetkom, bilo tužnu za rasplakati se. Jednostavno se u okolici ništa značajnoga nije dogodilo, niti su naše beštijice izvele kakvu zanimljivu huncutariju.


Tako sam ja jedne večeri stajao pokraj prozora i gledao u mrak. Kao da će mi to pomoći da se sjetim nekakvoga zanimljivog događaja. Kako mrak nije nikome pomogao da nešto uradi, tako ni meni nije pomogao da se sjetim nečega što bih vam mogao ispričati.
Ali, netko ipak jest. Dok sam ja tako razmišljao kako su tmasti oblaci mrak učinili još mračnijim, oblaci su se na čas razišli. Iza oblaka pojavio se Mjesec.
Puni Mjesec. Njegovo puno lice nekako se zagonetno smiješilo. I, čak mi se pričinilo da mi je namignuo. Njegovo je svijetlo začas potjeralo mrak, i sva je okolica odjednom zablistala neobičnom tajanstvenom svjetlošću.
Dok sam uživao u iznenadnoj pojavi, učinilo mi se da je Mjesec svoje svijetlo usmjerio nekamo i s nekakvim razlogom.
Pod mjesečevim svijetlom naročito se isticala mala kućica na kraju livade u susjednoj ulici ispod nas. Kao da je Mjesec upravo tu kućicu odabrao da mi na nju svrati pozornost.
I, zaista jest. Sjetio sam se događaja koji se zbio prošle ili pretprošle zime upravo nekako u ovo vrijeme.
Vrijeme uoči Božića.
U toj trošnoj kućici živi mali Perica sa svojim roditeljima. Pravo mu je ime Petar, ali svi ga zovu Perica. A, kako je Perica niskoga rasta pridodali su mu i nadimak Mali.
Mali Perica.
Jedan od junaka ove naše priče. Napisao sam junaka, ali mali se Perica baš i nije junački proslavio. A, možda ipak jest. To ćete prosuditi na kraju priče.
Roditelji Maloga Perice vrlo su siromašni. Kako i ne bi, kad su prognanici iz Vukovara. Došli su ovamo bez ičega. Okolina ih je dobro prihvatila. Dobili su na uporabu onu trošnu kućicu, na koju mi je Mjesec skrenuo pozornost.
Šumarija im je odobrila da u šumi iznad nas svake jeseni posijeku koje bolesno stablo kako bi imali ogrjev za zimu. Mama Maloga Perice kao vješta krojačica popravljala je susjedima odjeću, a otac bi susjedima obavljao različite poslove u kući i oko kuće. Bio je vješt u raznim poslovima, pa su ga rado pozivali. Čak bi i povremeno radio za nekakvoga građevinskog poduzetnika. I bio je cijenjen radnik.
Samo takvih poslova nije bilo mnogo, pa u kući Maloga Perice nije bilo ni mnogo novaca. Čak bi se moglo reći da ga nije bilo, jer ono malo novca što se zaradilo odmah se i potrošilo.
Ali se roditelji Maloga Perice nisu tužili. Bili su sretni i zadovoljni onim što imaju. Tako su odgajali i Maloga Pericu. I naš je Perica bio zadovoljan i sretan, iako je bio najsiromašnije dijete u razredu. Nije ga smetalo što njegovi prijatelji iz razreda imaju mnogo toga što on nema. Bio je dobar prijatelj svima i među svima obljubljen. Možda upravo zbog svoje skromnosti i dobre volje.
Ipak. Mali je Perica nešto potajice želio. Ne baš potajice, jer su za tu njegovu želju svi znali. I roditelji, i prijatelji iz razreda. Prijatelji iz razreda čak su smišljali da prikupe novac kako bi kupili Malome Perici ono što on nema i što potajno želi.
Mali je Perica želio prave tenisice. Onakve kakve imaju svi njegovi prijatelji. One na kojima piša Nike, ili Puma, ili Adidas. Jer jedino je on imao tenisice kupljene na sajmištu za nekoliko desetaka kuna. A te se tenisice već raspadaju.
Tata Maloga Perice obećao je svojemu sinčiću upravo takve tenisice kakve on silno želi. Onakve kakve imaju svi njegovi prijatelji iz razreda.
I, takve će tenisice Malome Perici tata kupiti čim negdje dobije pristojnu zaradu, a nada se da će to biti upravo do Božića.
Tako je naš Mali Perica, sretan što će dobiti tenisice kakve silno želi, radosno čekao Božić.
No, u međuvremenu se dogodilo nešto što je malo, a možda i puno, promijenilo tok ove naše priče.
Ništa nije nagovješćivalo da će se dogoditi to nešto što je priču skrenulo posve drugim tokom. Umjesto da vam napišem kako se Mali Perica razveselio svojemu poklonu, novim tenisicama, moram vam opisati što se to uoči Božića događalo.
Možda to i nije tako neobično i događa se svakodnevno ispred ili iza svake škole. Tako se to događalo i iza škole Maloga Perice. Točnije na igralištu iza škole.
Na tom bi se igralištu poslije nastave okupili dječaci iz razreda Maloga Perice da prije odlaska kućama odigraju koju „partiju“ nogometa.
Takva utakmica nikada ne bi prošla bez Hudoga.
Ako ste pomislili da je Hudi neki strogi učitelj iz škole Maloga Perice koji zabranjuje igranje nogometa na školskome igralištu, prevarili ste se. Nije to ni neki mrzitelj djeca iz jedne od susjednih kuća, kojega bi možda udaranje lopte moglo smetati.
Hudi je pas.
Pas beskućnik, koji je „stanovao“ u nekakvoj napuštenoj šupi u blizini škole. A, možda je „stanovao“ i pod kakvom strehom u blizini. Ili jednostavno u obližnjem grmlju. To nitko ne zna. Ali, nije bio skitnica, nije skitao Samoborom. Držao se škole i školskoga igrališta.
Hudi bi se pojavio na igralištu čim bi se tamo pojavila djeca. Jednostavno bi odnekuda iskrsnuo, i odmah potrčao k djeci.
Ako ste pomislili da se Hudi zove Hudi jer je oštar i hudi pas, ponovno ste se prevarili. Hudi jako voli djecu i rado se s njima igra. Naročito s onima koji trče za loptom. Onda trči i Hudi i veselo laje.
Hudoga su tako prozvala djeca jer zaista izgleda jako hudo. To je vrlo velik pas zastrašujućeg izgleda.
Ali samo za one koji ne znaju kako je to dobar pas i kako je privržen djeci. Križanac je ne zna se koga i s kim. Kako Hudi voli djecu tako i ona vole njega, pa se za Hudoga uvijek nađe nekakav zalogaj koji bi mu djeca prepustila.
Tako je to bilo i toga dana. Čim su se dječaci rastrčali po igralištu pojavio se Hudi. Veselo je trčao među igračima uvijek blizu onoga tko bi vodio loptu.
I, tada se dogodilo.
Jedan od dječaka malo je prejako šutnuo loptu i ona je odletjela preko ograde na cestu.
Ni to nije bilo ništa neobično. Onaj tko bi se našao najbliže ogradi provukao bi se kroz rupu u njoj i otrčao preko ceste po loptu.
Slučaj je htio da se toga dana najbliže rupi u ogradi našao Mali Perica.
Mali se Perica bez oklijevanja provukao kroz rupu i potrčao prema cesti za loptom.
Ali, nije potrčao samo Mali Perica.
Potrčao je i Hudi.
Ali, po daljem toku događaja teško je zaključiti je li Hudi potrčao za loptom, kao Mali perica, ili je potrčao za Malim Pericom.
Evo što se dalje zbilo.
Na travnjaku između ograde igrališta i ceste Hudi je sustigao Maloga Pericu. Ali, nije se s njime utrkivao tko će prije sustići loptu.
Hudi je potpuno neočekivano zaskočio Maloga Pericu i srušio ga na tlo.
Pritom je Maloga Pericu tako zahvatio zubima da mu je potpuno otkinuo rukav s već dotrajale vjetrovke.
Dok su se tako Hudi i Mali Perica valjali po travnjaku, pola metra ili metar od njih, uz sam rub ceste projurio je automobil.
Da Hudi nije srušio Maloga Pericu, Maloga Pericu bi sigurno srušio i pregazio auto.
Dječaci su na igralištu zanijemili kad su vidjeli što se moglo dogoditi Malome Perici da ga Hudi nije srušio.
Potrčali do Maloga Perice kroz onu rupu u ogradi, da mu pomognu, ali Mali je Perica samo bio jako uplašen. Prvo zato što ga je srušio Hudi, jer on tako nešto do tada nikada nije učinio. Drugo zato što je mogao stradati pod kotačima automobila. I, treće jer će doći kući s poderanom vjetrovkom. A, znao je sigurno da mu roditelji novu ne mogu kupiti, a zima tek što je počela.
Nakon što su se smirili poslije nemilog događaja dječaci su se pokupili svatko svojoj kući. I Mali Perica.
Na igralištu je ostao samo Hudi. On ionako nije imao kamo otići.
Kod kuće je Mali Perica plačući ispričao što se dogodilo. Nitko ga nije grdio zbog nogometa, niti zbog toga što je potrčao za loptom, pa niti zbog poderane vjetrovke. Roditeljima je samo bilo žao Maloga Perice. I, bili su sretni što nije stradao pod automobilom.
Poslije skromnoga ručka mama se Maloga Perice prihvatila krpanja Peričine vjetrovke. Tata je samo šutio i razmišljao kako da zaradi koju kunu više ne bi li Perici za Božić uz nove tenisice mogao kupiti i novu vjetrovku.
Mama je tako vješto zakrpala Peričinu vjetrovku, da se velika poderotina nije ni vidjela. Mali je Perica sa zadovoljstvom probao novo staru vjetrovku i pokazao se tati.
Tata je samo šutio. Bilo je očito da ga nešto muči. Nije to bio novac potreban za novu Peričinu vjetrovku, niti novac za Peričin božićni poklon, nove tenisice.
Tatu je mučilo nešto drugo i nakon nekog vremena upitao je Maloga Pericu: „Čiji je to pas koji ti je spasio život?“ i onda dodao: „Moramo otići do njegova vlasnika i zahvaliti mu što je tako dobro dresirao svojega psa.“
I tata i mama jako su se začudili kad su saznali da Hudi nije ničiji pas, i da je to pas bez vlasnika i toploga doma.
Tata nije mnogo razmišljao. Obukao je vjetrovku, obukao je vjetrovku i Malome Perici i pozvao Maloga Pericu da pođu potražiti Hudoga. Treba zahvaliti barem Hudome.
Vani je već bio mrak. Mrkli mrak. Upravo kao onoga dana kada sam razmišljao kakvu bih vam priču mogao ispričati.
Mali Perica i njegov tata provukli su se kroz onu istu rupu u ogradi kroz koju je Mali Perica skoro podletio pod jureći automobil.
Igralište je bilo u potpunom mraku. Ništa se nije vidjelo i bilo je malo vjerojatno da će u tom mraku naći Hudoga i njegovo skrovište.
Mali je Perica dozivao Hudoga, ali u mrklome se mraku nije vidjelo ništa.
Već su pomislili da će otići neobavljenog posla kadli se iza oblaka pojavio Mjesec. Puni Mjesec. Zasvijetlio je kao reflektor po pustome igralištu.
I tada se odnekud iz mraka pojavio Hudi.
Mali je Perica radosno potrčao prema Hudome.
Hudi je također radosno trčao prema Malome Perici.
Sastali su se negdje na sredini igrališta. Mali je Perica grlio Hudoga i čekao da im se pridruži njegov tata.
Tata je također gladio Hudoga i nekako zamišljeno upitao Maloga Pericu: „Jesi li siguran da to nije ničiji pas?“
Mali je Perica bio siguran, a u to se uvjerio i njegov tata kad je vidio da Hudi nema ogrlicu.
Tada je tata bez mnogo razmišljanja odlučio: „Od sada je Hudi naš pas. Mi ćemo se brinuti za njega.“
Mali se Perica jako obradovao, jer događaj s loptom nije mogao bolje završiti.
Majka Maloga Perice uopće se nije iznenadila kad su njih trojica veselo nahrupili u kuću.
Kao da je znala što će se dogoditi, ona je već odnekuda izvukla nekakav stari pokrivač i složila ga pokraj kreveta Maloga Perice. To će biti ležaj za Hudoga. On će čuvati Maloga Pericu kao što ga je toga dana sačuvao od kotača automobila.
Kad su već svi bili spremni za spavanje odjednom se iz mraka javio Mali Perica: „Tata, znaš, nemoj trošiti novce na skupe tenisice. Meni su dobre i ove. A, novac koji si namijenio za moje tenisice trošit ćemo na hranu za Hudoga.“
Ne znam što je na to odgovorio tata Maloga Perice, ali znam da je Hudi dobio pravi dom i još uvijek živi u kući Maloga Perice, pažen i mažen.
I, tako je Mali Perica ostao bez novih tenisica.
Ipak, sretan je i zadovoljan. Jer je neočekivano dobio mnogo vredniji poklon.
I na kraju, ne čini li vam se da nije lako prosuditi što je kome sreća.

- 11:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

PERICA

Već poprilično vremena nisam napisao ni jednu priču. Bilo veselu sa sretnim svršetkom, bilo tužnu za rasplakati se. Jednostavno se u okolici ništa značajnoga nije dogodilo, niti su naše beštijice izvele kakvu zanimljivu huncutariju.


Tako sam ja jedne večeri stajao pokraj prozora i gledao u mrak. Kao da će mi to pomoći da se sjetim nekakvoga zanimljivog događaja. Kako mrak nije nikome pomogao da nešto uradi, tako ni meni nije pomogao da se sjetim nečega što bih vam mogao ispričati.
Ali, netko ipak jest. Dok sam ja tako razmišljao kako su tmasti oblaci mrak učinili još mračnijim, oblaci su se na čas razišli. Iza oblaka pojavio se Mjesec.
Puni Mjesec. Njegovo puno lice nekako se zagonetno smiješilo. I, čak mi se pričinilo da mi je namignuo. Njegovo je svijetlo začas potjeralo mrak, i sva je okolica odjednom zablistala neobičnom tajanstvenom svjetlošću.
Dok sam uživao u iznenadnoj pojavi, učinilo mi se da je Mjesec svoje svijetlo usmjerio nekamo i s nekakvim razlogom.
Pod mjesečevim svijetlom naročito se isticala mala kućica na kraju livade u susjednoj ulici ispod nas. Kao da je Mjesec upravo tu kućicu odabrao da mi na nju svrati pozornost.
I, zaista jest. Sjetio sam se događaja koji se zbio prošle ili pretprošle zime upravo nekako u ovo vrijeme.
Vrijeme uoči Božića.
U toj trošnoj kućici živi mali Perica sa svojim roditeljima. Pravo mu je ime Petar, ali svi ga zovu Perica. A, kako je Perica niskoga rasta pridodali su mu i nadimak Mali.
Mali Perica.
Jedan od junaka ove naše priče. Napisao sam junaka, ali mali se Perica baš i nije junački proslavio. A, možda ipak jest. To ćete prosuditi na kraju priče.
Roditelji Maloga Perice vrlo su siromašni. Kako i ne bi, kad su prognanici iz Vukovara. Došli su ovamo bez ičega. Okolina ih je dobro prihvatila. Dobili su na uporabu onu trošnu kućicu, na koju mi je Mjesec skrenuo pozornost.
Šumarija im je odobrila da u šumi iznad nas svake jeseni posijeku koje bolesno stablo kako bi imali ogrjev za zimu. Mama Maloga Perice kao vješta krojačica popravljala je susjedima odjeću, a otac bi susjedima obavljao različite poslove u kući i oko kuće. Bio je vješt u raznim poslovima, pa su ga rado pozivali. Čak bi i povremeno radio za nekakvoga građevinskog poduzetnika. I bio je cijenjen radnik.
Samo takvih poslova nije bilo mnogo, pa u kući Maloga Perice nije bilo ni mnogo novaca. Čak bi se moglo reći da ga nije bilo, jer ono malo novca što se zaradilo odmah se i potrošilo.
Ali se roditelji Maloga Perice nisu tužili. Bili su sretni i zadovoljni onim što imaju. Tako su odgajali i Maloga Pericu. I naš je Perica bio zadovoljan i sretan, iako je bio najsiromašnije dijete u razredu. Nije ga smetalo što njegovi prijatelji iz razreda imaju mnogo toga što on nema. Bio je dobar prijatelj svima i među svima obljubljen. Možda upravo zbog svoje skromnosti i dobre volje.
Ipak. Mali je Perica nešto potajice želio. Ne baš potajice, jer su za tu njegovu želju svi znali. I roditelji, i prijatelji iz razreda. Prijatelji iz razreda čak su smišljali da prikupe novac kako bi kupili Malome Perici ono što on nema i što potajno želi.
Mali je Perica želio prave tenisice. Onakve kakve imaju svi njegovi prijatelji. One na kojima piša Nike, ili Puma, ili Adidas. Jer jedino je on imao tenisice kupljene na sajmištu za nekoliko desetaka kuna. A te se tenisice već raspadaju.
Tata Maloga Perice obećao je svojemu sinčiću upravo takve tenisice kakve on silno želi. Onakve kakve imaju svi njegovi prijatelji iz razreda.
I, takve će tenisice Malome Perici tata kupiti čim negdje dobije pristojnu zaradu, a nada se da će to biti upravo do Božića.
Tako je naš Mali Perica, sretan što će dobiti tenisice kakve silno želi, radosno čekao Božić.
No, u međuvremenu se dogodilo nešto što je malo, a možda i puno, promijenilo tok ove naše priče.
Ništa nije nagovješćivalo da će se dogoditi to nešto što je priču skrenulo posve drugim tokom. Umjesto da vam napišem kako se Mali Perica razveselio svojemu poklonu, novim tenisicama, moram vam opisati što se to uoči Božića događalo.
Možda to i nije tako neobično i događa se svakodnevno ispred ili iza svake škole. Tako se to događalo i iza škole Maloga Perice. Točnije na igralištu iza škole.
Na tom bi se igralištu poslije nastave okupili dječaci iz razreda Maloga Perice da prije odlaska kućama odigraju koju „partiju“ nogometa.
Takva utakmica nikada ne bi prošla bez Hudoga.
Ako ste pomislili da je Hudi neki strogi učitelj iz škole Maloga Perice koji zabranjuje igranje nogometa na školskome igralištu, prevarili ste se. Nije to ni neki mrzitelj djeca iz jedne od susjednih kuća, kojega bi možda udaranje lopte moglo smetati.
Hudi je pas.
Pas beskućnik, koji je „stanovao“ u nekakvoj napuštenoj šupi u blizini škole. A, možda je „stanovao“ i pod kakvom strehom u blizini. Ili jednostavno u obližnjem grmlju. To nitko ne zna. Ali, nije bio skitnica, nije skitao Samoborom. Držao se škole i školskoga igrališta.
Hudi bi se pojavio na igralištu čim bi se tamo pojavila djeca. Jednostavno bi odnekuda iskrsnuo, i odmah potrčao k djeci.
Ako ste pomislili da se Hudi zove Hudi jer je oštar i hudi pas, ponovno ste se prevarili. Hudi jako voli djecu i rado se s njima igra. Naročito s onima koji trče za loptom. Onda trči i Hudi i veselo laje.
Hudoga su tako prozvala djeca jer zaista izgleda jako hudo. To je vrlo velik pas zastrašujućeg izgleda.
Ali samo za one koji ne znaju kako je to dobar pas i kako je privržen djeci. Križanac je ne zna se koga i s kim. Kako Hudi voli djecu tako i ona vole njega, pa se za Hudoga uvijek nađe nekakav zalogaj koji bi mu djeca prepustila.
Tako je to bilo i toga dana. Čim su se dječaci rastrčali po igralištu pojavio se Hudi. Veselo je trčao među igračima uvijek blizu onoga tko bi vodio loptu.
I, tada se dogodilo.
Jedan od dječaka malo je prejako šutnuo loptu i ona je odletjela preko ograde na cestu.
Ni to nije bilo ništa neobično. Onaj tko bi se našao najbliže ogradi provukao bi se kroz rupu u njoj i otrčao preko ceste po loptu.
Slučaj je htio da se toga dana najbliže rupi u ogradi našao Mali Perica.
Mali se Perica bez oklijevanja provukao kroz rupu i potrčao prema cesti za loptom.
Ali, nije potrčao samo Mali Perica.
Potrčao je i Hudi.
Ali, po daljem toku događaja teško je zaključiti je li Hudi potrčao za loptom, kao Mali perica, ili je potrčao za Malim Pericom.
Evo što se dalje zbilo.
Na travnjaku između ograde igrališta i ceste Hudi je sustigao Maloga Pericu. Ali, nije se s njime utrkivao tko će prije sustići loptu.
Hudi je potpuno neočekivano zaskočio Maloga Pericu i srušio ga na tlo.
Pritom je Maloga Pericu tako zahvatio zubima da mu je potpuno otkinuo rukav s već dotrajale vjetrovke.
Dok su se tako Hudi i Mali Perica valjali po travnjaku, pola metra ili metar od njih, uz sam rub ceste projurio je automobil.
Da Hudi nije srušio Maloga Pericu, Maloga Pericu bi sigurno srušio i pregazio auto.
Dječaci su na igralištu zanijemili kad su vidjeli što se moglo dogoditi Malome Perici da ga Hudi nije srušio.
Potrčali do Maloga Perice kroz onu rupu u ogradi, da mu pomognu, ali Mali je Perica samo bio jako uplašen. Prvo zato što ga je srušio Hudi, jer on tako nešto do tada nikada nije učinio. Drugo zato što je mogao stradati pod kotačima automobila. I, treće jer će doći kući s poderanom vjetrovkom. A, znao je sigurno da mu roditelji novu ne mogu kupiti, a zima tek što je počela.
Nakon što su se smirili poslije nemilog događaja dječaci su se pokupili svatko svojoj kući. I Mali Perica.
Na igralištu je ostao samo Hudi. On ionako nije imao kamo otići.
Kod kuće je Mali Perica plačući ispričao što se dogodilo. Nitko ga nije grdio zbog nogometa, niti zbog toga što je potrčao za loptom, pa niti zbog poderane vjetrovke. Roditeljima je samo bilo žao Maloga Perice. I, bili su sretni što nije stradao pod automobilom.
Poslije skromnoga ručka mama se Maloga Perice prihvatila krpanja Peričine vjetrovke. Tata je samo šutio i razmišljao kako da zaradi koju kunu više ne bi li Perici za Božić uz nove tenisice mogao kupiti i novu vjetrovku.
Mama je tako vješto zakrpala Peričinu vjetrovku, da se velika poderotina nije ni vidjela. Mali je Perica sa zadovoljstvom probao novo staru vjetrovku i pokazao se tati.
Tata je samo šutio. Bilo je očito da ga nešto muči. Nije to bio novac potreban za novu Peričinu vjetrovku, niti novac za Peričin božićni poklon, nove tenisice.
Tatu je mučilo nešto drugo i nakon nekog vremena upitao je Maloga Pericu: „Čiji je to pas koji ti je spasio život?“ i onda dodao: „Moramo otići do njegova vlasnika i zahvaliti mu što je tako dobro dresirao svojega psa.“
I tata i mama jako su se začudili kad su saznali da Hudi nije ničiji pas, i da je to pas bez vlasnika i toploga doma.
Tata nije mnogo razmišljao. Obukao je vjetrovku, obukao je vjetrovku i Malome Perici i pozvao Maloga Pericu da pođu potražiti Hudoga. Treba zahvaliti barem Hudome.
Vani je već bio mrak. Mrkli mrak. Upravo kao onoga dana kada sam razmišljao kakvu bih vam priču mogao ispričati.
Mali Perica i njegov tata provukli su se kroz onu istu rupu u ogradi kroz koju je Mali Perica skoro podletio pod jureći automobil.
Igralište je bilo u potpunom mraku. Ništa se nije vidjelo i bilo je malo vjerojatno da će u tom mraku naći Hudoga i njegovo skrovište.
Mali je Perica dozivao Hudoga, ali u mrklome se mraku nije vidjelo ništa.
Već su pomislili da će otići neobavljenog posla kadli se iza oblaka pojavio Mjesec. Puni Mjesec. Zasvijetlio je kao reflektor po pustome igralištu.
I tada se odnekud iz mraka pojavio Hudi.
Mali je Perica radosno potrčao prema Hudome.
Hudi je također radosno trčao prema Malome Perici.
Sastali su se negdje na sredini igrališta. Mali je Perica grlio Hudoga i čekao da im se pridruži njegov tata.
Tata je također gladio Hudoga i nekako zamišljeno upitao Maloga Pericu: „Jesi li siguran da to nije ničiji pas?“
Mali je Perica bio siguran, a u to se uvjerio i njegov tata kad je vidio da Hudi nema ogrlicu.
Tada je tata bez mnogo razmišljanja odlučio: „Od sada je Hudi naš pas. Mi ćemo se brinuti za njega.“
Mali se Perica jako obradovao, jer događaj s loptom nije mogao bolje završiti.
Majka Maloga Perice uopće se nije iznenadila kad su njih trojica veselo nahrupili u kuću.
Kao da je znala što će se dogoditi, ona je već odnekuda izvukla nekakav stari pokrivač i složila ga pokraj kreveta Maloga Perice. To će biti ležaj za Hudoga. On će čuvati Maloga Pericu kao što ga je toga dana sačuvao od kotača automobila.
Kad su već svi bili spremni za spavanje odjednom se iz mraka javio Mali Perica: „Tata, znaš, nemoj trošiti novce na skupe tenisice. Meni su dobre i ove. A, novac koji si namijenio za moje tenisice trošit ćemo na hranu za Hudoga.“
Ne znam što je na to odgovorio tata Maloga Perice, ali znam da je Hudi dobio pravi dom i još uvijek živi u kući Maloga Perice, pažen i mažen.
I, tako je Mali Perica ostao bez novih tenisica.
Ipak, sretan je i zadovoljan. Jer je neočekivano dobio mnogo vredniji poklon.
I na kraju, ne čini li vam se da nije lako prosuditi što je kome sreća.

- 11:21 - Komentari (2) - Isprintaj - #

... ništa u životu nije slučajno ...
da vam ispričam jednu priču - može?









bio je to još jedan sunčani utorak ...
rekli su da je bio sunčani - ja nisam vidjela; imala sam još zatvorene i krmeljave oči ... a i bila sam u neki čudni i prestrašni najlon umotana i bačena u onu veliku smrdljivu kantu na kotače ... teško sam disala pa i da sam mogla gledati, vjerojatno od straha ne bi ni zlatno sunce primijetila ... bilo me jako strah...netko me odveo od mame ... i braće ... i ostavio tako samu ... plakala sam jako ... gdje sam? što se događa?

vrijeme je prolazilo polako polako ... ništa mi nije bilo jasno ... a onda se odjednom sve oko mene počelo tresti, šuškati, smrad je počeo naglo nestajati, a odnekud je do mog nosića dopirao svježi zrak!
veliki štap je otkrio moje malo biće iz najlona i ja sam zavikala k'o nikad do tad! mijauuuuuu! mijauuuuuuu! možda me mama čuje pa dođe po mene! mijauuuuuu!!! ....
ali, mame nije bilo .... čula sam samo neki glas koji govori - ajme, netko je bacio mače u smeće!

tko je mače? di je mama?
a glas je nestajao u daljini ....

stajala sam na tvrdoj i hrapavoj podlozi, sama, i dozivala mamu ... do mojih je leđa s visine dopirala toplina ...ali opet me bilo jako strah ...
sva sreća da nije trajalo ni par minuta - primile su me nečije ruke i čvrsto stisnule ... konačno sam osjetila toplinu uza se ... konačno ... netko mi je bio blizu ... nisam više sama?! ....




bilo mi je toplo sljedećih minuta, a onda je netko počeo čačkati po mojim okicama - ufff, pa šta se sad događa?!
hej, netko mi je oprao oči!

taman sam pomislila - pa ovo mora da je konačno ok, kad - netko me čupa po trbuhu ... hm.... mora da mi vade one spodobe koje me grickaju i zbog kojih me sve svrbi... aaa, da mi netko da jesti?!....samo što sam pomislila na klopu, dobila sam neku fuj i bljak gustu pastu u usta - onu što se zove "mora se pojesti" ... bljak ...

a onda ... onda sam, sad već znam - došla doma ... dom? .. to je ono mjesto gdje vas svi vole ... e u taj dom sam došla ... pospana, u toplo umotana ...




a kad sam se naspavala konačno, i kad mi je opet zakrulilo u želucu, odlučila sam proviriti nosić i dozvati mamu, ručak ... bilo što ...i isplatilo se ... heart





došla je mama .... i stric je došao ...
malo su veliki, ali su moji ... nek se zna ...

i ja sam kraj njih sigurna i bezbrižna i baš sam si važna ...


i jednog dana, kad malo narastem, morati ću ići u novi dom ... ali ja sad ne razmišljam o tome ...




ni moja miha ne razmišlja ... a i Doris se samo smijulji ....
nema veze ... ne razmišljamo ....
samo se volimo, igramo, spavamo, papamo ... i tako u krug - od jutra do sutra ...

moja luda mama Jota, moj ozbiljni stric Kajo, moje Do i Miha .. i ja, mala Flekica ... heart

a naslov ove priče? ....
pa ukratko - sva sreća da si je miha razbila glavu pa je tog jednog utorka bila doma na bolovanju ....

jer da nije, tko zna bi li danas imala kome pričati svoju priču .....

jel tak, mama? ... uf kak si velika!

- 11:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

... ništa u životu nije slučajno ...
da vam ispričam jednu priču - može?









bio je to još jedan sunčani utorak ...
rekli su da je bio sunčani - ja nisam vidjela; imala sam još zatvorene i krmeljave oči ... a i bila sam u neki čudni i prestrašni najlon umotana i bačena u onu veliku smrdljivu kantu na kotače ... teško sam disala pa i da sam mogla gledati, vjerojatno od straha ne bi ni zlatno sunce primijetila ... bilo me jako strah...netko me odveo od mame ... i braće ... i ostavio tako samu ... plakala sam jako ... gdje sam? što se događa?

vrijeme je prolazilo polako polako ... ništa mi nije bilo jasno ... a onda se odjednom sve oko mene počelo tresti, šuškati, smrad je počeo naglo nestajati, a odnekud je do mog nosića dopirao svježi zrak!
veliki štap je otkrio moje malo biće iz najlona i ja sam zavikala k'o nikad do tad! mijauuuuuu! mijauuuuuuu! možda me mama čuje pa dođe po mene! mijauuuuuu!!! ....
ali, mame nije bilo .... čula sam samo neki glas koji govori - ajme, netko je bacio mače u smeće!

tko je mače? di je mama?
a glas je nestajao u daljini ....

stajala sam na tvrdoj i hrapavoj podlozi, sama, i dozivala mamu ... do mojih je leđa s visine dopirala toplina ...ali opet me bilo jako strah ...
sva sreća da nije trajalo ni par minuta - primile su me nečije ruke i čvrsto stisnule ... konačno sam osjetila toplinu uza se ... konačno ... netko mi je bio blizu ... nisam više sama?! ....




bilo mi je toplo sljedećih minuta, a onda je netko počeo čačkati po mojim okicama - ufff, pa šta se sad događa?!
hej, netko mi je oprao oči!

taman sam pomislila - pa ovo mora da je konačno ok, kad - netko me čupa po trbuhu ... hm.... mora da mi vade one spodobe koje me grickaju i zbog kojih me sve svrbi... aaa, da mi netko da jesti?!....samo što sam pomislila na klopu, dobila sam neku fuj i bljak gustu pastu u usta - onu što se zove "mora se pojesti" ... bljak ...

a onda ... onda sam, sad već znam - došla doma ... dom? .. to je ono mjesto gdje vas svi vole ... e u taj dom sam došla ... pospana, u toplo umotana ...




a kad sam se naspavala konačno, i kad mi je opet zakrulilo u želucu, odlučila sam proviriti nosić i dozvati mamu, ručak ... bilo što ...i isplatilo se ... heart





došla je mama .... i stric je došao ...
malo su veliki, ali su moji ... nek se zna ...

i ja sam kraj njih sigurna i bezbrižna i baš sam si važna ...


i jednog dana, kad malo narastem, morati ću ići u novi dom ... ali ja sad ne razmišljam o tome ...




ni moja miha ne razmišlja ... a i Doris se samo smijulji ....
nema veze ... ne razmišljamo ....
samo se volimo, igramo, spavamo, papamo ... i tako u krug - od jutra do sutra ...

moja luda mama Jota, moj ozbiljni stric Kajo, moje Do i Miha .. i ja, mala Flekica ... heart

a naslov ove priče? ....
pa ukratko - sva sreća da si je miha razbila glavu pa je tog jednog utorka bila doma na bolovanju ....

jer da nije, tko zna bi li danas imala kome pričati svoju priču .....

jel tak, mama? ... uf kak si velika!

- 11:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ŠMRC

Jutros je kuja pri štali,
gdje rogoz se zlati pod gredom,
oštenila sedmero mladih,
riđih štenadi redom.

I jezikom, sve do tmine,
mati ih češljala nježna;
od trbuha njene topline
voda se topila snježna.
A uveče, kao i vazda,
kad koke na lijegala kreću,
tmuran je stigao gazda
i strpao štenad u vreću.

Trčati snijegom je stala
slijedeć mu tragove hoda
i dugo uz val do vala
hladna se mreškala voda.

A uveče, kao i vazda,
kad koke na lijegala kreću,
tmuran je stigao gazda
i strpao štenad u vreću.cry

Trčati snijegom je stala
slijedeć mu tragove hoda
i dugo uz val do vala
hladna se mreškala voda.
A kad se od trčanja vruća
i znojna probi kroz sjene,
njoj se mjesec vrh kuća
ko njeno pričini štene.rolleyes

U plavet je žurila jasnu
i cviljela nasred druma,
a mjesec na putu kasnu
sakri se iza huma.tuzan
I tiho, kao kad s brijega
za bačenim kamenom kreće,
ko zlatne zvijezde sred snijega
kotrljahu oči se pseće.cry

- 11:15 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Izolacija necijepljenog šteneta
Idealno društvo za maleno štene je drugo štene približno iste veličine i životne dobi. Takva druženja su vrlo dobra i nisu opasna ako su svi uključeni štenci zdravi i ako ih vlasnici ne vode na mjesta gdje je mogućnost zaraze velika


Tamara Ferari Miškulin dr. vet. med.
veterinarska ambulanta “Kućni ljubimci” u Rijeci

Cijepljenja treba obaviti onako kako vam savjetuje vaš veterinar te se strogo držati pravila o izolaciji tijekom perioda vakcinacije. Dok se ne obave sva preventivna cijepljenja, štene mora biti u svojevrsnoj izolaciji odnosno ne smije biti u kontaktu s drugim psima kako bismo bili sigurni da neće doći u kontakt s virusima i kako bi ostalo zdravo dok ga ne zaštitimo cjepivima.

Izolacija je potrebna zato da budemo sigurni da štene koje cijepimo nije u inkubaciji. Inkubacija je period od kada je primjerice bilo u kontaktu s virusom pa do onog trenutka dok se razvije simptomatologija zarazne bolesti. Inkubacija je različito duga kod različitih oboljenja, a kod virusnih bolesti protiv kojih cijepimo štenad ona iznosi od 2 do 15 dana. Štene izgleda sasvim zdravo, a cijepljenjem u inkubaciji možemo pogoršati tok bolesti. Zbog toga je izolacija vrlo važna i ne treba vam padati teško jer vas ionako čeka više od 10 godina šetnji s vašim prijateljem.



Malo je nezgodno što se period izolacije preklapa s periodom u kojem bi štene trebalo socijalizirati, pa to posebno teško pada novopečenim vlasnicima pasa koji ne mogu dočekati prva zajednička druženja s drugim vlasnicima pasa.

Za one koji imaju vlastitu okućnicu to i nije veliki problem jer štene mogu odmah učiti da nuždu obavlja vani. Ukoliko stanujete u zgradi problem je malo veći. Štene ne smije van pa ste prisiljeni za početak priviknuti ga da nuždu obavlja na balkonu, u pijesak ili na novine na određeno mjesto u stanu. Posebno je opasno voditi necijepljeno štene na male zelene površine oko zgrada jer tuda prođe veliki broj pasa tijekom dana pa je mogućnost zaraze velika.

Odete li automobilom na udaljenije mjesto, možete pustiti psića da slobodno trči po travi. Idealno društvo za maleno štene je drugo štene približno iste veličine i životne dobi. Takva druženja su vrlo dobra i nisu opasna ako su svi uključeni štenci zdravi i ako ih vlasnici ne vode na mjesta gdje je mogućnost zaraze velika.

Društvo danas nije problem naći zahvaljujući internetu, a uvijek se možete posavjetovati s lokalnim kinološkim organizacijama jer neke od njih redovito organiziraju školice i druženja. I na kraju - nikako ne zaboravite: cijepiti možemo samo zdrave psiće uredno čišćene od vanjskih i unutarnjih parazita.

Potraži i:Tamara Ferari Cijepljenje veterina savjeti

Podijeli




Vezano:
Liječenje pomoću kućnih ljubimaca
Problemi vezani uz reprodukciju kuja
APSURDI - Sedam Kaštela bez veterinara
Besplatno čipiranje pasa u Osijeku
Bolesti gušterače


Dodati u favorite (0) | Link

Komentirajte prvi


Pisanje komentara je dostupno samo registriranim korisnicima.


Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.2


« Prethodna Slijedeća »


Veterina
Gliste kod pasa
00:00
I...
00:00 Gljivična oboljenja životinja i ljudi
00:00 Spolno prenosive bolesti
00:00 Stickerov sarkom
00:00 Spolni ciklus kuje
00:00 Trakavice kod pasa
00:00 Trakavice u tijelu pasa
23:00 Problemi s analnim vrećicama
23:00 Reakcije pri cijepljenju
23:00 Cijepljenja štenadi
23:00 Ugrizne rane
23:00 Rezanje noktiju
23:00 Izolacija necijepljenog šteneta
12:33 VIDEO: Veterinarski savjeti - problemi sa kožom kod pasa
Slika dana
Pozdrav od Nerona
12:05
&...
23:46 Što je sad ovo?
12:01 Lucky Dog
23:00 Cavaliers 'Moon Dog'
22:30 Dog Easter
LoginMoj profilPorukeČlanoviLogin
Login Form


Zaboravili ste šifru? Ako još nemate Korisnički račun, možete ga kreirati ovdje.
Moj profil
Moj profil
Pregled profila | Uređivanje profila | Upload avatara | Privatne poruke |

Tko je Online
Gostiju online: 14


Poruke
Tko je tu?

Prijava
Korisničko ime

Šifra

Zapamti Me

Zaboravili ste šifru?
Ako još nemate Korisnički račun, možete ga kreirati ovdje.

Članovi
Online
Za pregled profila, slanje privatnih poruka... morate biti registrirani
Tko je Online
Gostiju online: 14

pin2

OFFLINE
bernard

OFFLINE
marija_

OFFLINE
BAUMAN

OFFLINE
manetov

OFFLINE
Necky

OFFLINE
Olivera

OFFLINE
roda bo

OFFLINE








Akita inu,vruhunsko leglo
Psi (20.12.2010)
Mops štenci
Psi (20.12.2010)
Kratkodlaki jazavčar
Psi (18.12.2010)
Bichon Havanese
Psi (18.12.2010)
Mops štenci
Psi (17.12.2010)


= Sa fotografijom


Svijetpasa&pasoddy Search



Vijesti
Psi smanjuju stres kod autistične djece i pomažu u kontroli ponašanja
00:00
P...
00:00 U Srbiji zabranili nasilnim osobama da drže opasne pse
00:00 Ulična svjetiljka na pseći izmet
00:00 Traži se Anuk
00:00 Teheran: Fatva na kućne ljubimce
00:00 Novosti o mikročipiranju
00:00 Mila uskoro dobiva proteze
00:00 GSS-ovci spasili psa koji je pao u usjek u litici punoj lešina
Zanimljivosti
Pas nije plišana igračka
00:00
Č...
00:00 Neobična dresura pasa
00:00 Pekinezer vlasnik najduljeg jezika na svijetu
00:00 Djeca i dalje lažu da im je pas pojeo domaću zadaću
00:00 Nakon odmora na Korčuli, ukradena Lola je doma
00:00 Prepoznajete li ove face?
00:00 Psi bili ljubimci i prije 14.000 godina
00:00 Želite se opustiti nakon napornog dana? Pustite vino i igrajte se s psom

Pasmine pasa

Veterina

Udomime

Priče, pjesme...

Foto galerije

ABC... pojmovi

Biblioteka

Filmovi

Video

Foto natjecanja

Pasoddy.com

Eukanubin svijetpasa

- 11:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Naizgled male ugrizne rane mogu bilo vrlo opasne jer ih vlasnici ponekad ne primijete, već veterinarsku pomoć zatraže tek za nekoliko dana, kada tkivo oko rane počinje oticati



Tamara Ferari Miškulin dr. vet. med.
veterinarska ambulanta “Kućni ljubimci” u Rijeci

Ugrizne rane viđamo kod pasa i mačaka jako često, a nastaju u tučama, ali i u igri. Uglavnom su praćene jakim nagnječenjem tkiva i vrlo su sklone infekciji jer u usnoj šupljini pasa i mačaka sve vrvi od raznih bakterija pa se tako te bakterije ugrizom unesu u ranu.

Ugrizna rana obično je duboka i inficirana, iako na prvi pogled na koži uočimo samo malu rupicu u promjeru od pola do jednog centimetra. Ponekad su ugrizne rane veće i tada govorimo o reznim ranama jer se radi o posjekotini na koži koja je nastala od zuba druge životinje.

Ugriznu ranu uvijek prvo treba dobro oprati kako bi se iz nje mehanički odstranile nečistoće. To možete učiniti sami i to što prije po ugrizu. Najbolje je ranu istuširati mlazom obične vode i to u više navrata. Rana se ispire prvih nekoliko dana dok je otvorena i to više put dnevno. Poželjno je da je takva rana što duže otvorena, ako i dođe do gnojenja, da gnoj može iscuriti van, da ne zaostaje unutar rane.


Aplikacija bilo kakvih praškova je potpuno pogrešna jer time ranu zatvarate i onemogućavate njego dreniranje. Obavezno se javite vašem veterinaru kako bi on procijenio da li je potrebno davanje antitetanusa i antibiotika. Veterinar će obaviti pregled rane. Rane su ponekad iznenađujuće duboke te se sastoje od nekoliko odvojenih kanala. Zato ranu sondiramo tupom sondom kako bismo točno vidjeli do kuda seže oštećenje tkiva. Odstranimo tkivo koje je previše oštećeno kako bi rubovi rane bili koliko toliko zdravi.

Ukoliko se radi o reznoj rani, veterinar će procijeniti da li je takvu ranu potrebno šivati ili ne. Prljave, inficirane rane ne smiju se šivati jer se time onemogućava čišćenje i drenaža rane. Šivanje rane nije uvijek najbolja metoda liječenja. Ukoliko je rana vrlo prljava, ukoliko je duboka i stvara tzv. "džepove" pustiti ćemo da zaraste bez šivanja, ranu ćemo redovito ispirati te tretirati kako bi stimulirali rast novog tkiva. Kod ubodnih rana koje ne krvare obavezna je aplikacija antitoksina tetanusa.

Neke pasmine pasa posebno su osjetljive na ovu bolest (američki staford terijer, pit bul). Osim navedenog, ugrizom se prenosi bjesnoća, pa svakako zatražite cjepnu knjižicu od vlasnika psa koji je ugrizao vašeg.

Naizgled male ugrizne rane mogu bilo vrlo opasne jer ih vlasnici ponekad ne primijete, već veterinarsku pomoć zatraže tek za nekoliko dana kada tkivo oko rane počinje oticati, pas postaje bezvoljan, dolazi do povišenja tjelesne temperature. Radi se o infekciji kojoj je žarište na mjestu ugrizne rane iako je na koži vidljiva samo mala krastica.

Prilikom ugriza dolazi do jakog nagnječenja dubljih tkiva kao što su potkožno tkivo pa i mišići. Koža je elastična pa ostane sačuvana. Nerijetko je kod ovakvih povreda potrebno ligirati krvne žile koji krvare. Manje krvne žile možemo tretirati termokauterom, dok je veće potrebno podvezati.
Velike rane obrađujemo u općoj anesteziji, a obavezna je sistemska aplikacija antibiotika.

Ugriz može biti fatalan posebno ako je veliki pas ugrizao malenog. Kod ovakvih napada često dolazi do probijanja stjenke prsnog koša i /ili trbušne stjenke što ponekad iziskuje komplicirane kirurške zahvate i dugotrajno liječenje. Unatoč tome, ugrizi mogu biti pogubni za život malog psa. Najbolje je prevenirati bliske susrete ove vrste ako je ikako moguće. Izvođenje psa na uzici najsigurniji je način, a vlasnici koji znaju da bi njihov pas mogao napasti drugog, trebali bi ga izvoditi s brnjicom te izbjegavati mjesta gdje ima slobodnih pasa.

Potraži i: Tamara Ferari veterina Ugriz savjeti

Podijeli




Vezano:
Liječenje pomoću kućnih ljubimaca
Njemački ovčar dobio otkaz jer je ugrizao kolegu
Problemi vezani uz reprodukciju kuja
Šarplaninac sa šljunčare ugrizao nezvanog gosta
APSURDI - Sedam Kaštela bez veterinara


Dodati u favorite (0) | Link

Komentirajte prvi


Pisanje komentara je dostupno samo registriranim korisnicima.


Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.2


« Prethodna Slijedeća »


Veterina
Gliste kod pasa
00:00
I...
00:00 Gljivična oboljenja životinja i ljudi
00:00 Spolno prenosive bolesti
00:00 Stickerov sarkom
00:00 Spolni ciklus kuje
00:00 Trakavice kod pasa
00:00 Trakavice u tijelu pasa
23:00 Problemi s analnim vrećicama
23:00 Reakcije pri cijepljenju
23:00 Cijepljenja štenadi
23:00 Ugrizne rane
23:00 Rezanje noktiju
23:00 Izolacija necijepljenog šteneta
12:33 VIDEO: Veterinarski savjeti - problemi sa kožom kod pasa

- 11:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

KAKO VESELO

Nedavno smo imali sretan događaj u našoj uzgajivačnici !
Po prvi puta nam se oštenila Reta - Mr.Springer Absolute Atraction. Upravo me to ponukalo da vam dam pokoji savjet o štenjenju kuje.
Bez obzira što mi je to posao, i što sam već bila prisutna u desetke poroda, svaki put sam jednako uzbuđena, a i uplašena kad se koti moja kuja. Mogu tek zamisliti kako je vama kad vam se kuja koti prvi put, ili kad nešto pođe po zlu. Znam da se pitate kada zvati veterinara, da li odmah, da li će biti prekasno, da li je sve u redu ?
Na većini stanica o psima ili u knjigama naći ćete mnogo savjeta i slika, a i opis pojedinih faza poroda, ali svejedno, tu ima mnogo teorije, a kako je to u praksi - u stvarnom životu – e, to ću vam pokušati prepričati.
Mislila sam da ću uspjeti fotografirati dijelove poroda, posteljicu, pupkovinu, ali kuja je bila jako uzbuđena zbog prvih štenaca pa mi nije ostavila dovoljno vremena. Ali bit će prilike za to drugi puta.
Priču ćemo početi par dana prije poroda, a o onome što je bilo prije, parenje, dokaz bređosti, prehrana gravidne kuje, neki drugi puta.

Ovako izgleda visoko bređa kuja nekoliko dana prije poroda.

Do tada vrlo živahna i brza, puno je sporija, pospanija, a već pomalo traži i svoje mjesto. One sve imaju instinkt za neko skriveno mjesto gdje će se poroditi, ali neke se potpuno oslone na svog vlasnika i vjeruju mu u svemu, pa tako i u pronalaženju tog mjesta.
Meni se najbolje pokazala plastična košara, ona se lako pere i dezinficira, mora biti dovoljno velika, jer mora biti mjesta i za družinu koja stiže, tako da računate da se u njoj kuja mora potpuno rastegnuti i dozvoliti im da cicaju, a morate misliti i na to da štenci vrlo brzo rastu, a ne preporučam da ih se prvih 10-tak dana puno seli.
Za početak stavite u košaru mekanu prostirku, a kad vrijeme dođe, morat ćete staviti deblji sloj novina i čistu plahtu ili ručnik. Bitno je da ona na vrijeme shvati da je to samo njeno mjesto i da će joj upravo ono pružiti sklonište kad će joj biti najpotrebnije.
Ja ću ovdje pričati kako ja to radim, ali naravno da vi možete koristiti i kartonske kutije, a neki dozvole kuji da se šteni u svom boksu ili kućici, što vam nikako ne preporučam, jer onda ne možete imati uvid što se događa, a niti možete pravilno očistiti nakon poroda i kasnije.
Kod nas nije samo jedan pas, ima ih 3 koji žive s nama. To može biti dodatni problem, pogotovo ako je taj drugi malo agresivniji ili ljubomorniji. Svakako morate bređoj kuji osigurati mir i samoću, onim drugim psima zabranite da prilaze jer ju to vrlo uznemirava i može vam sve iskomplicirati. Najbolje je možda odrediti posebnu prostoriju za to, a to je dobro jer ju onda poslije možete maknuti od znatiželjnih pogleda, kako pasa tako i ostalih ukućana.
Špringeri su divni psi, pa moja Reta nije imala ništa protiv da ja, moja djeca, muž, budemo uz nju, ali ponosni tata Tim se nikako nije smio približavati, iako je bio više nego znatiželjan što se događa ! Naša Blue nije zadovoljna ako su moja djeca blizu dok se šteni, tako da budite oprezni, možda će se čak bojati i vas, ali uskoro će shvatiti da ste joj vi jedina podrška, pa će biti sve u redu. Isto vrijedi i za goste, nemojte u prvo vrijeme dozvoljavati da ih netko dolazi gledati,a kamoli da to bude za vrijeme poroda.

Dakle sve je spremno, još samo pripremite dovoljno čistih ručnika ili plahti koje se mogu iskuhavati jer porod je prljav i mokar posao i trebat ćete mnogo upijajuće tkanine. Dobri su i papirnati ručnici, a stare novine su super kao podloga, no na njih uvijek stavite čistu tkaninu.
Nešto što ja još napravim nekoliko dana prije poroda : operem kuju da bude čista, mora se paziti da se ne prehladi, i očistim joj bradavice. One se u trudnoći povećaju pa iz njih na površinu izađe zmazanoća nešto poput mitesera. To možete očistiti nakon kupanja baby uljem i vaticom ! Raščešljam ju i odrežem suvišnu dlaku.

Ali kako ćete znati da je došao trenutak poroda !?

Prvo morate biti otprilike sigurni u datum parenja i oplodnje. Kuja nosi od 58 do 68 dana, ima i nekih drugih podataka, ali to je prilično rijetko. Najčešće to bude oko 60-63 dana. Cice su joj nabrekle, a ponekad im i tjedan dana prije poroda možete istisnuti nekoliko kapi mlijeka.

Ono što vam može olakšati točnije određivanje dana poroda, je mjerenje tjelesne temperature kuje svaki dan u isto vrijeme. Normalna temperatura je od 37,5 do 39 stupnja Celzijusa, a pred porod ona padne na 37 ili niže. To je znak da će porod vjerojatno nastupiti kroz 24 sata. Moram vam reći da moje kuje imaju nižu temperaturu i nekoliko dana prije poroda, tako da vam to možda neće preciznije odrediti dan, ali ipak vam je lakše znati da je sve bliže.
Pred porod kuje ne jedu, ali ne i špringerice !!! Čak jedu i kad se porađaju, između trudova, ako im ponudite.
Ono što rade sve kuje to je dahtanje. Dahću stalno i neprekidno, već vas to pomalo i brine, ali to je normalno. Pred porod su nervozne, mogu cviliti, kad legnu tresu se, ali i to je normalno. Kod nekih kuja ovi simptomi traju i do 2-3 dana pred porod, a kod nekih se jave samo par sati prije. Detaljnije možete pogledati ako pogledate kuji pod rep- stidnica je povećana, skoro kao kod tjeranja, ali nije tvrda, već je meka i otečena, a čak možete primijetiti i sluzavi iscjedak, koji ne smije imati nikakav miris, a može biti proziran, bjelkast ili sukrvav, nikako zelene boje !!!
Kuja je i dalje uznemirena, ali pokušajte ju smjestiti na njeno mjesto i biti uz nju. Ako je nemirna, odvedite ju u šetnju, vjerojatno joj je sila za mokrenje, ali i za stolicu, jer ima jaki pritisak na sve organe u zdjelici. Ako je porod vrlo blizu, ona će sve obaviti i odmah se htjeti vratiti na svoje mjesto !
Mjesto gdje se kuja šteni moralo bi biti na sobnoj temperaturi ( oko 22-25 stupnja Celzijusa ), dakle možda ćete morati grijati, nemojte ju staviti pored peći ili radijatora jer će joj biti prevruće, ali radi štenaca temperatura ne smije biti niža. Ukoliko ih kuja ne liže, i ako ne idu odmah na cicu, morate ih osušiti i ugrijati. Za to je dobro da imate pri ruci el. grijalicu, ali najvjerojatnije vam to neće biti potrebno, jer ako je sve u redu, kuja ih ugrije svojim tijelom i mlijekom koje sišu.
Tada ćete vidjeti da kuja ima trudove – kako ? Vidjet ćete da tiska, lagano zastenje i prilikom truda uvijek malo digne rep. Možete staviti ruku na njen trbuh pa ćete i osjetiti kako se mišići stežu.
Ovo stanje može trajati i do 2 sata, ali ako kuja ima trudove, a ništa ne izlazi, a vi vidite nekakvu tamno zelenu tekućinu – tada morate odmah zvati veterinara !!! Nešto se dogodilo i zbog nekog razloga kuja ne može sama istisnuti štene, treba joj pomoći. Ponekad se desi, pogotovo ako je prvi okot, da istisne dio šteneta i da ju jako boli pa zastane. Tada uzmite onaj čisti ručnik, obuhvatite štene i lagano ga vucite iz kuje, ako se buni, neka vam netko pomogne pridržati ju, jer ako to potraje predugo, naročito ako šene ide na zadak, može se ugušiti. Nemojte vući naglo da ga ne potrgate, ili vući samo za jednu nogu ili nešto slično, morate ga nježno obuhvatiti cijeloga i jednakomjerno izvlačiti, a kad kuja dobije trud najvjerojatnije će samo izletjeti. Ponekad je štene u mjehuru, a ponekad mjehur prsne prije nego što ono izađe, ali vi morate kad štene izađe otkinuti mjehur koji mu je na nosiću i ustima !!! To je vrlo važno jer dok ga kuja liže ono će početi disati pa mora dišni put biti slobodan ! Malo počistite i sluz iz nosića, nježno potiskujući nosnice prema dolje, i obrišite dok se sve ne počisti. Tada možete uživati u pogledu ! Stigao je novi život, kuja ga liže, ono se pomalo miče i lagano zacvili ! Nemojte se uplašiti ako vam se štene čini mlitavo i nepomično, prvih par trenutaka je takvo !
Onda se posvetite pupkovini – u većini slučajeva kuja počne gristi pupkovinu, moj vam je savjet da ju vi pretrgnete jer kuja kad grize i vuče, može dizati i štene, a to može kasnije rezultirati pupčanom kilom ( bruhom), ako je prerevna u tome. Najbolje je pupkovinu potrgati rukom, ali nemojte se žuriti pričekajte minutu, dvije, radi krvnih žila. Čvrsto primite oko 5 cm od trbuha, a drugom rukom drugi kraj i rastegnite, ako krvari ne sekirajte se, to je normalno. Ako krvari dulje od par minuta, pokušajte stisnuti suhim ručnikom, a ako ni tada ne prestane, onda možete podvezati sterilnim koncem.
Ono što je na drugom kraju pupkovine – to je posteljica. Izgleda prilično ružno, kao komad mesa, i ima isti broj posteljica kao i štenaca. To je važno jer morate biti sigurni da su sve posteljice izašle ! Kuja obično pojede posteljicu, mene to ne smeta, čak postoje znanstvene spoznaje da je to jako korisno jer regulira normalni tijek poroda. Ali ipak, ne morate inzistirati da kuja to jede ako ne želi, a ne mora ih pojesti niti 10, ako ima 10 štenaca. Postoji velika vjerojatnost da će dobiti proljev ako pojede baš sve posteljice, no to nije pravilo. Ako se to dogodi, možete joj nakon poroda dati neki dodatak za sprečavanje proljeva koji sadrži korisne crijevne bakterije ( jogurt, Linex kapsule i sl. ).
I tako je sa svakim štenetom, sve dok ne izađe zadnje štene.
Koliko traje porod ? Kako ćete znati da je gotovo ?
To je zaista individualno, ovisi o kuji, o veličini štenaca, o broju štenaca …
Najčešće, kod mojih kuja traje oko 4-5 sati. Ponekad se dogodi da kuja porodi jedno ili dva šteneta, pa napravi pauzu od nekoliko sati, neka vas to ne brine, ukoliko nema trudove.
Ako ima stalne trudove, a ništa ne izlazi kroz 2 sata, javite veterinaru kako bi on pregledao da li je sve u redu. Ponekad se može dogoditi ako je porod dugotrajan i iscrpljujući, ili je kuja u slabijoj kondiciji, da se mišići i maternica kuje umore, pa tada veterinar može kuji dati tzv. drip. To može učiniti tek nakon detaljnog pregleda porođajnog kanala i kuje !!! Ukoliko i dalje nema šteneta, a kuja se trudi, a mislite da još ima štenaca u njoj, tada se to mora u vet. ambulanti provjeriti i najvjerojatnije će kuja morati na carski rez. Ukoliko je to potrebno, nemojte paničariti, to je operacija koja ukoliko se radi na vrijeme, redovito prolazi bez posljedica i kuja poslije može imati leglo i rađati normalno.
Moje je iskustvo da imate vremena pričekati za operaciju do slijedećeg dana, ali to je važno da provjeri veterinar, jer se ipak u nekim slučajevima stvari mogu iskomplicirati.
Kuja se najčešće smiri nakon što je porod gotov. Štenci su oblizani, čisti i suhi i svi su se primili cice !
Ono što je važno da ste sigurni da svi štenci sišu i to što prije po porodu !
Možete im i pomoći - lagano istisnite nekoliko kapi mlijeka pa ga postavite ispred bradavice i pokušajte otvoriti usta, najčešće oni sami nakon što namirišu mlijeko prihvate bradavicu, onda mu samo pridržite glavu da mu ne ispadne dok ne ulovi čvrsto. Nikad nisam vidjela štene špringera da nije htjelo cicati !!! Ta želja za hranom im je sigurno u genetici !!!
Zašto je važno da pocicaju malo mlijeka što prije ?
Osim što će ih to odmah ugrijati, važno je jer na taj način oni primaju imunitet od majke koji će ih štititi od bolesti do 3. mjeseca života. To ujedno ima lagano laksativno djelovanje pa oni odmah i isprazne crijeva ( mekonij ) nakon što ih mama poliže po trbuhu.
Znam da možda nekima to baš i nije najdraže, ali kuja počisti sve izlučevine od štenaca i sebe. To je naravno instinktivno ponašanje od davnina, kako ne bi ostao miris i ugrozio njenu mladunčad. Pokušajte razmišljati da i mi svojim bebama bez problema čistimo guzu i mijenjamo pelene i to nam se nimalo ne gadi !
Ono što morate obavezno raditi - svaki dan stavite ispod štenaca novi suhi sloj novina i čistu prostirku !
U početku će prostirka biti jako prljava jer kuji prvih 7 dana curi obilan iscjedak, tamno zelene i krvave boje. To se smanji do 10. dana, a onda se može zadržati sluzavi sukrvavi iscjedak čak ponekad i do mjesec dana, ali u vrlo malim količinama. Iscjedak ne smije imati nikakav miris !!!
Poslije poroda kuja će se odmoriti, naspavati, a možda će htjeti i van. Obavezno joj ponudite vode ( mlijeka, ako ga inače pije ) i to ispred nje, jer se većina kuja ne želi udaljiti od štenaca, a možda je jako žedna !
Par dana poslije poroda možete ju oprati, pogotovo ako joj niste odrezali dlaku, onda ju svakako morate oprati.
Kontrolirajte da svi štenci sišu i da su joj sve cice mekane.
Ja uvijek vagnem štence poslije poroda, i poslije svaki dan ili svaki drugi da vidim da svi dobro napreduju !
Normalna težina malih špringera je od 300 do 400 grama, ovisno o broju štenadi u leglu, a kroz 7 dana oni svi moraju biti duplo teži ! Naši štenci sada imaju između 800 i 950 grama u dobi od 11 dana. Izuzetno su napredni i zadovoljni, samo jedu i spavaju !
Stolica štenaca je mekana ili tvrda, uvijek žuto naranđaste boje, to je normalno. Svako odstupanje može biti problem, pa se konzultirajte, ako vam je nešto sumnjivo.
Meni se desilo u leglu da su štenci dobili proljev nekoliko dana poslije poroda, bilo je dosta ružno, ali na kraju je sve dobro završilo. Najvjerojatnije je uzrok tome bila hrana koju je jela kuja.
Dobro pazite na prehranu kuje poslije poroda. Ne morate joj odmah dati enormne količine hrane, ali nakon 2-3 dana vrijeme je da jede vrlo kvalitetnu hranu za dojne kuje i to u količini koju sama želi. Znači dajte joj da ima hrane u zdjelici cijeli dan jer je dojenje vrlo zahtjevno !
Ono što je možda još i važnije je VODA ! Mora imati uvijek puno svježe pitke vode, a ako voli i podnosi mlijeko, onda joj dajte i mlijeka. Jogurt je vrlo koristan, kuhano meso ( ne svinjetina ), mesne juhe, svježi kravlji sir ... Nemojte kuji davati nikakve lijekove ili nešto od hrane koja nije za nju ! Sve može doći u mlijeko, pa štenci mogu imati problema.

Ova priča je gotova. Zdrava kuja i štenci do dobi od 15-dana više ništa ne trebaju.
Uživajte u malenima gledajući ih !!!

- 11:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ŠAR PEI

Jak, kompaktan, ženke nešto nježnije građe. Sar-PeI podrazumijeva "pješčanu kožu". Koža mora biti tvrda i hrapava dok dlaka mora biti kratka i čekinjasta. Zbijen je i naboran svuda po tijelu u stadiju šteneta. Kod zrelog psa jasni nabori su dopušteni samo oko čela i grebena.
PROPORCIJE Dužina tijela od grudne kosti do leđnih kvrga približno je jednaka visini grebena. Ženke mogu imati neznatno duže tijelo. Dužina njuške je približno jednaka dužini lubanje.
TEMPERAMENT Energičan i okretan. Smiren, nezavisan,odan i srdačan prema ljudima.
GLAVA LUBANJA: Velika je i okrugla u osnovi ali širokog i ravnog ćela. Ženke mogu imati manju glavu.
STOP: Umjeren.
NABORI: Nabori na ćelu moraju biti očigledni ali ne smiju zaklanjati oči. Kinezi opisuju glavu kao"Vu Lo Tau" misleći na "tikvast" izgled glave. Nabori na ćelu imaju oblik oznaka koje lice na neke Kineske simbole dugovječnosti.
To je bitno za rasu jer simboli dugovječnosti pojavljuju se samo u familiji mačaka kakve su tigrovi i lavovi.
Kod pasa,samo kod rase Sar-Pei i mastifa.
LIČNI DIO- NOS: Velik i širok.Pozeljno crn, svjetlije boje dozvoljene su kod svjetlije obojenih pasa.
NJUŠKA:Srednje duga, široka u korjenu, neznatno se sužava ka nosu.
USTA:Plavičasto crni jezik i desni su u prednosti. Ružičast i prošaran ljubičastim pjegama također dozvoljen.
JAKE VILICE: Oblik usta gledano sa vrha trebao bi biti kao okruglast crijep, poznat kao"Roof Tile Mouth"-crepolika usta,
ili sa širokim vilicama u obliku žabljih usta, poznat kao"Toad Mouth"-žablja usta. Kod oba tipa treba postojati jak
zagriz.
ZUBALO:Perfektan,pravilan i kompletan makazast zagriz,pri čemu gornji zubi bez razmaka preklapaju one
u donjoj vilici i usaĐeni su vertikalno.
OČI: Srednje veličine. Bademastog oblika. Po mogućnosti tamne. Svijetla boja očiju je nepoželjna. Funkcija očne jabučice ili očnog kapka ni u kom slučaju ne smiju remetiti nabori kože ili dlaka. Bilo koji znak iritiranja očne jabučice, konjuktive ili očnog kapka krajnje je nepoželjan.
UŠI: Male, debele, oblika jednakostraničnog trokuta blago zaobljene na vrhu.
Dobro su naprijed ka očima usmjerene, priležući uz lubanju. Široko postavljene i zatvorene uz lubanju.
Uspravne i stojeće usi su dozvoljene ali nisu poželjne.
VRAT Jak,mišićav, sa malo slobodne kože na guši. Višak kože ne treba da bude pretjeran.
TIJELO TIJELO: Višak kože na tijelu je kod zrelijih pasa krajnje nepoželjan.
GREBEN: Blagi nabori koze na grebenu.
LEĐA: Vrlo snažna i ravna,sa veoma jakom kičmom.
GRUDNI KOS: Širok i dubok.
REP: Različiti su načini nošenja repa. Najčešće je uvijen, duplo zarolan, u većem ili manjem prstenu.
Rep mora biti jak i čvrsto nošen iznad bedra.
PREDNJI DIO; Plećke mišićave dobro položene i iskošene. Prednje noge umjereno duge malo duže od dubine tijela.
Dobar kostur. Došaplje malo iskošeno, jako i elastično.
ZADNJI DIO: Snažan i mišićav.Umjereno uglovan.Skočni zglob dobro spušten.
ŠAPE: Srednje veličine, kompaktne, dobrih jastučića, prsti dobro uzglobljeni.
HOD Slobodno i harmonično, snažno.
BOJA Sve boje crne, plavo crne, crne sa nagovještajem rđasto-braon, crvena, jelenja. Krem boja je dozvoljena ali nije poželjna.
DLAKA Kratka,tvrda ,čekinjasta i po mogućnosti ravna. Bez podlake.Ne smije biti duža od 2,5cm. Nikad se ne trimuje.
VISINA 47,5-57,5cm
TEŽINA 20-32,5kg
GREŠKE GREŠKE:Svako odstupanje od gore navedenog smatra se manom,čije ocjenjivanje stoji u točnoj razmjeri sa stupnjem izraženosti.
GLAVA:Suviše teška glava i vilice.
USTA:Suviše velika usta ili ispunjene usne,koje mogu smetati psima pri zagrizu.
OĆI:Ektropijum,entropijum.
UŠI:Velike uši,nisko usađene, koje nisu usmjerene ka očima.
TIJELO: Ulegla ili ispupčena leđa. Previse nabora na tijelu na prednjem i zadnjem dijelu kod zrelih pasa.
REP: Padajući rep-opušten.
ŠAPE:Izvrnute sape.
DLAKA: Dlaka duža od 2,5cm.
BOJA: Mješavina boja black and tan, mrlje po tijelu. Tigravost nije prihvatljiva. Ova obojenost će ukazati na
miješanje rasa u uzgoju.
NAPOMENA Mužjaci trebaju da imaju dva normalno razvijena testisa ,potpuno spuštena u skrotum. belj

- 11:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Odakle potječe ova mala pasmina?



Porijeklo mnogih pasmina već se dugo proučava, tako da ni maltezeri nisu izuzetak. Povijest maltezera počinje sa starim pitanjem: "Da li ova pasmina potječe s otoka Malte (vjeruje se da je pasmina dobila ime po otoku) ili ime i preci malteškog psa potječu iz sicilijanskog grada Melita?" Moguće su obje tvrdnje, ali točnost ni jedne od tih tvrdnji nije dokazana. Uz Maltu se spominje i naš otok Mljet čije je latinsko ime "Melitae". Naime, na jednoj rimskoj vaza stoji slika psa koji vrlo nalikuje maltezeru, a na njoj piče "canis melitaeus" što u prijevodu znači mljetski pas.







Grci i Rimljani su vjerovali da maltezeri zapravo potječu s otoka Malte, te je od tada ova mala pasmina nazvana Maltezer. Filozof Aristotel napisao je kratku povijest o ovoj pasmini. Po njegovom mišljenju maltezer je potekao i dobio ime po otoku Malti. Prema nekim drugim podacima malteški psi su zahvaljujući Feničanima, koji su ih iz centralne Europe dovozili na zapadni Mediteran, stigli na Maltu u vrijeme kada je ovaj otok bio važan trgovački centar, stoljećima prije Aristotelovog vremena, što znači da Malta nije bila zemlja njihovog porijekla, kako je Aristotel vjerovao. Pisac Strabo je početkom prvog stoljeća napisao: “Na Siciliji postoji grad nazvan Melita,odakle su izvezeni mnogi ljupki bijeli psići zvani Canis Melitei.“ Maltese Club of Great Britain vjeruje da maltezeri u stvari potječu iz Azije. Ako bismo tu tvrdnju prihvatili kao točnu, onda su ovi mali psi vjerojatno imigrirali zajedno sa nomadskim plemenima i preko Srednjeg istoka stigli u Europu. U Kini se smatralo da je maltezer predak pekinezera, kakvog danas viđamo, dok su mnogi povjesničari mislili da maltezeri vode porijeklo od Spitza kao psi iz Južne Europe. Dakle, misterija još uvijek nije rješena.Točno porijeklo ove pasmine nije utvrđeno.





Koliko je stara ova pasmina?

Poznato je da su maltezeri jedna od starijih pasmina i vjerojatno najstarija od patuljastih pasmina. Charls Darvin je tvrdio da su maltezeri postojali 6000. godine prije n.e. Maltese Club of Great Britain kaže da su maltezeri postojali još 8000 godina prije n.e. i da se to može dokazati. To je više od 6000 godina prije Straboa i Plinija Starijeg. Ukoliko je to točno onda se slobodno može reći da je malteški pas mnogo više nego rođak drugih pasmina - on je njihov predak.



Maltezer 17-og stoljeća na crvenom jastuku



Najbolji prijatelji maltezera Skye i Cairn terijeri - Valde Marirminger - 1873.





Kako je maltezer dobio svoje ime?



Tijekom svoje duge povijesti ova pasmina imala je brojna imena: Melitae pas, Ye Ancient Dogge of Malta (Drevni pas sa Malte), rimski damski pas, tješitelj, otmjeni španijel, Bichon, čupavi pas, malteški terijer i malteški lavlji psić. Ovaj posljednji naziv nam otkriva da su maltezeri bili šišani na „lavlju frizuru“. Ovo je zbunjivalo povjesničare koji su se bavili porijeklom i povijesti maltezera, s obzirom da je taj naziv asocirao na malog lavljeg psa. Na dvorovima Rimskog carstva maltezer je bio omiljeni ljubimac damama i tada je bio poznat kao rimski damski pas.







Kako je maltezer prikazan u umjetnosti?



Najstariji dokumenti ističu šarm i ljepotu maltezera koji su ih oduvijek krasili. Mnogi pisci su pisali o ljepoti, inteligenciji i ljupkosti maltezera. Ovaj pas je naveden u književnim djelima grčkih i rimskih filozofa i ostalih drevnih pjesnika i povjesničara, uključujući: Aristotela, Timona, Callimachusa, Aeliana, Artimidorusa, Plinija Starijeg, Epaminodusa, Martiala, Straboa i Svetog Clementa od Aleksandrije.



Najraniji dokazi o postojanju ovog psa nalaze se u Egiptu i Grčkoj. Statua psa koji sliči na maltezera iskopana je Fayumu u Egiptu, i datira iz 600-300. godine prije n.e. Ona pokazuje da su maltezeri bili predmet obožavanja kod drevnih Egipćana.



Statua iz Fayuma

Koliko god da su maltezeri povezani sa Egiptom, prvi pravi dokazi o čuvanju ovih psića kao kućnih ljubimaca potječu od Starih Grka. Grci su prvi opisivali ove pse u slikarstvu i u književnosti. Mnogobrojna slikovita predočenja maltezera su se zbivala u Grčkoj keramičkoj umjetnosti, kao što su vaze nađene na Vulci (oko 500 godina prije n.e.). Maltezeri su pasmina koja je oduvijek skretala pažnju slikarima. Na primjer crtež Nellie O’Brien koji je nacrtao Joshua Rejnolds 1733. prikazuje ženu koja drži malog bijelog psića.



Na ovom pečatu iz 50. stoljeća prije n.e. prikazana je perzijska aristokratkinja koja svira harfu svom maltezeru



Goya je ovako prikazao maltezera

Tijekom prvog stoljeća, Publius guverner Malte, imao je maltezera zvanog Issa kojem je bio veoma naklonjen. Pjesnik Marcus Valerius Martialis (Martial) napisao je dodatak koji je poznat u jednom od njegovih veličanstvenih epigrama:

„Issa je vragolastija od Catull-ovog vrapca.
Issa je čistija od golubijeg poljupca.
Issa je nježnija od djevojke.
Issa je dragocjenija od dragog kamenja.
Kako to ne bi bili posljednji dani kada vidi svjetlost
Treba je istrgnuti od njega zauvijek.
Publius ima naslikanu njenu sliku.“
Rečeno je da je slika psa bila toliko živa, da pojedinac ne bi mogao reći da je to pas sa slike.

Tokom Renesanse, pjesnik Ludovico Ariosto u par crta svog književnog remek-djela Orlando Furioso, opisuje psa koji je vjerojatno maltezer:

„ Najmanji pas kojeg je priroda ikad dala..
Njen plašt duge dlake, bijelji od lasice,
Njeni skladni probrani pokreti i
Neusporediva otmjenost izgleda.“



Cavalier, Pomerenian i Maltezer kod košare - Johann Wegener -1855





Kako su opisivali maltezere?



Za Artemidorusa Daldianusa ovi psići su predstavljali „vrhovnu radost života i najveću radost“. Bogati ljudi su gradili grobnice svojim uginulim maltezerima i na njih stavljali ploče sa natpisom „Melitaean Pedigree“, zabilježio je Theophrastus. Jedan od cijenjenijih dokumenata napisao je latinicom dr. Johan Kajus, doktor kraljice Elizabete I., negdje oko 1570. godine. On kaže da su maltezeri veoma mala pasmina kojoj treba posvetiti dosta pažnje. Što je pasmina manja, potrebno joj je više pažnje. Navodi i to da su maltezere dame držale u krilu u svojim krevetima i u rukama dok su putovale. Kao što vidimo, maltezeri su često bili nadahnuće piscima i privlačili ih minijaturnom veličinom. Edvard Topsel 1607. godine piše da ovi psi nisu bili veći od lasice. Line 1792. godine govori da su maltezeri veličinom slični vjeverici. Danberton u svojoj “History Naturelle“ spominje da su ove psiće dame nosile u dijelu ženske toalete za grijanje ruku. Jedan njemački doktor je 1650. godine napisao da je mjesto porijekla maltezera Malta i da postoje dvije vrste maltezera: kratkodlaki i dugodlaki. Dodaje i to da su tada bijeli psi bili vrlo cijenjeni, a da bi ljude uvjerio u malu veličinu ove rase rekao je da su psi bili zatvoreni u košarama u kojima su hranjeni, ali je ta hrana bila kvalitetna i njihovi krevetići su bili prekriveni mekanom vunom. J.H.Walsh je napisao knjigu „The Dog in 1867“. U nekoliko redova je opisao i malteškog psa: “Ovaj prelijepi mali pas je skaj terijer u minijaturi, sa mnogo nježnijom dlakom, znatno kraćim leđima i raskošnim zavijenim repom koji prekriva bokove. Sljedeća priča je poznata mnogim povijesničarima koji su proučavali porijeklo malteškog psa: „Čovjek poznat samo kao „Gospodin Lukey“ 1841. našao je par maltezera u Manili na Filipinima. Lukey je platio ekstremno visoku cijenu za ove pse sa namjerom da ih pokloni Njenom Visočanstvu. Tijekom putovanja do Engleske koji je trajao devet mjeseci psi su bili potpuno zapostavljeni i loše stanje njihove dlake dovelo je do toga da maltezeri ne budu prigodan poklon za kraljicu. Ipak ovaj par malteških pasa uzgojen je s uspjehom i mnogi poznavaoci pasa složili su se da su ova dva psa preci većine maltezera koji žive u SAD i Velikoj Britaniji.“





Kako su maltezeri dospjeli u razne krajeve svijeta?



Mjesto porijekla maltezera je teško odrediti jer su oni oduvijek putovali po cijelom svijetu. S ovim malim psima često se trgovalo s otoka Malte na Sredozemnom moru u sve ostale dijelove svijeta. Otok Malta je bio geografski centar rane trgovine i istraživači su bez sumnje pronašli pretke malenih, nejakih bijelih pasa, tu ostavljenih kao zamjena za potrebe i zalihe. Ljudi su ih davali u zamjenu za kinesku svilu koja je tada cijenjena kao zlato. Po riječima pisca Idstona maltezere su dovodili brodovima na obale gdje su ih prodavali. Nažalost, on dodaje i to da su oni bili „obični dugodlaki mali jadnici,uvijek okupani, nalickani i očešljani...“ Pasmina je konačno raširena kao jedan egzotičan predmet trgovine sa drevnog trgovačkog otoka Maltei odakle su odseljeni karavanima na najudaljeniji prostor civiliziranog svijeta uključujući Srednji Istok, Tibet, Kinu, Filipine, i Japan. Feničani su ove pse prevozili od Malte do današnje Turske, gdje su maltezeri bili veoma cijenjeni. Maltezer se često koristio kao mali lovački pas, lovio je miševe i štakore. Tada su maltezeri bili krupniji nego sada.

Tijekom XIX. stoljeća ovi psići postali su veoma traženi, smatrani su pogodnim za prodaju na ulicama. Mrlje na dlaci glave smatrane su prednošću. Prodavač bi stajao na ulici i u rukama držao malog maltezera koji je skoro uvijek privlačio pažnju ljudi. 1859. godine dama iz Velike Britanije koja se zvala Miss Gibbs je nabavila malog maltezera Psyche od gospodina koji ju je nabavio od svog brata, kapetana broda. Psyche je bila čisto bijela i pričalo se da izgleda kao „živo klupko svile“. Priča se da je dlaka na njenim ramenima bila duga 38 cm, ali je ona bila teška samo 1,5 kg. Ona je bila vrlo sitna u odnosu na druge maltezere koji su bili teški oko 3 kg.



Gravura iz 1867. godine na kojoj je prikazana Psyche gđa.Stallibrass sa svojim malteškim terijerom, Queen Stallie

Gospođa Stallibrass je bila jedna od najvećih pristalica ove pasmine u Engleskoj početkom XX stoljeća.





Koji poznati aristokrati su posjedovali maltezera?



Smatrani su vrijednim od strane više klase, aristokrata, državnika i kraljevskih ličnosti. S vremenom su maltezeri odgajani na veoma specifičan način, kao psi za pratnju. Vjerovalo se da maltezeri posjeduju čak i medicinske moći liječenja - bolesnici su stavljali psa na svoj trbuh ili na grudi za utjehu. Zbog ovog običaja i pseće privrženosti, nježne prirode i male veličine, što olakšava ljudima da ih drže u rukama ili u krilu, maltezeri su postali poznati kao „Tješitelji “. Značajni drevni vlasnici maltezera uključuju rimskog cara Claudiusa i Publiusa i rimskog guvernera Malte. Članovi kraljevskih obitelji koji su bili vlasnici maltezera su: Mary kraljica Škotske, Kraljica Elizabeta I., Kraljica Viktoria, Henry VIII., Josephine Bonaparte i Marie Antoinette. Pas je bio osobito popularan u Engleskoj u vrijeme kraljice Elizabete zahvaljujući kojoj je pasmina i popularizirana. Neke poznate osobe iz javnosti koje su vlasnici maltezera su: Elizabeth Taylor, John Travolta,Frank Sinatra, Halle Berry, Mia Farrow, Liberace, Lee Remmick, Heather Locklear, Kristin Chenoweth i Torrie Wilson.






Za vrijeme vladavine Henrija VIII. u Veliku Britaniju uvezeni su prvi maltezeri. Kao kućni ljubimci prihvaćeni su sredinom XIX. stoljeća. U ovo vrijeme počele su se održavati i prve izložbe pasa na kojima je malteški pas skretao veliku pažnju. Ljudi su oduvijek pokušavali stvoriti što manjeg maltezera, što je dovelo do toga da su psi izgubili vitalnost i postali teški za uzgoj. Kasnije je maltezer malo izmijenio izgled i osobine. Krupniji psi su postali traženiji, ali je bilo poželjno da budu teški između 2 i 4 kg. Cijela konstitucija psa je bila jača.

U SAD-u su bili popularni “obojeni” maltezeri. Jedno od zabilježenih križanja pasmina bilo je križanje bijelih maltezera i crnih pomeranskih špiceva. Rezultat su bili crni maltezeri identični bijelim. Prvi bijeli maltezer koji je sudjelovao na Westminster izložbi prijavljen je 1877. godine kao malteški bijeli pas dok je prvi “obojeni” maltezer 1879. godine prijavljen kao malteški skaj terijer opisan kao bijeli pas sa crnim ušima. Tijekom četrdesetih godina dvadesetog stoljeća Dr. Vincenzo Calvaresi je bio jedan od istaknutih članova „Malteške Fantazije“ u Americi i njegov uzgajivački program Villa Malta je proizveo više od 100 šampiona. Toni i Aennchen Antonelli od Aennchen's Maltese su bili glavna sila u utemeljivanju pasmine maltezer u Americi pedesetih godina dvadesetog stoljeća. Jedan od najpoznatijih maltezera iz njihovog uzgajivačkog programa je ženka Ch. Aennchen's Poona Dancer, pobjednica 37 „Best in Show“-a (BIS-eva) čiji je vlasnik bio Larry Ward, a kasnije Frank Oberstar.

- 11:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ZLATNI RETRIVER

Podrijetlo i povijest [uredi]
Lord Tweedmouth je 1865. pario žutog labrador retrivera kovrčave dlake s danas izumrlim tweed water španijelom. U razdoblju od 1865. do 1890. lord Tweedmouth je pažljivo dalje uzgajao tu liniju. Križao je još jednog tweed water španijela, dva crna retrivera, jednog irskog setera i jednog krvosljednika boje pijeska. Prvi put ga se uvodi u knjigu uzgoja Kennel Club of England 1903. uz naziv "Flat-coated Retriever".

Britanski Kennel Club 1913. priznaje zlatnog retrivera kao zasebnu pasminu i time postaje udruženje koje vodi knjigu uzgoja te pasmine. Nakon toga, pasmina u Engleskoj i SAD-u brzo postaje vrlo popularna. Početkom 1980-ih pasmina dolazi pojačano na kontinent, da bi 1990-ih doživjela pravu ekspanziju (uz sve negativne usputne pojave). Danas se zlatni retriver ubraja u najomiljenije pasmine, a prema statistici uzgoja koju vode nadležni uzgojni savezi i u najbrojniju rasu u anglosaksonskog i njemačkog govornog područja. Uz to je široko rasprostranjen u zemljama Beneluksa i Skandinavije. No, mogu se sresti i u Francuskoj, a u zadnje vrijeme u ograničenom broju i u zemljama južnim i istočnim europskim zemljama.

U zadnje vrijeme se opaža, slično kao kod labrador retrivera, podjela pasmine na dva tipa: "show type", najčešće teže građe i punije dlake, nasuprot lakšem i atletskije građenom "radnom" ili "field trial" tipu. S ovim zadnjim, na kontinentu (još?) rijetkim tipom, u Velikoj Britaniji se organiziraju velika takmičenja u donošenju predmeta (aportiranje), tako zvano field-trials.

Veće razlike u vanjskom izgledu pasa pokazuju se i između američkog i europskog tipa, iako su standardi AKCa (American Kennel Club) i britanskog KCa (Kennel Club) dijelom doslovno podudarni.

Opis [uredi]

Retriver pažljivo prati, i maše repomZlatni retriver spada u grupu srednje velikih pasa (do 61 cm, 34 kg). Tijelo je harmonično građeno pri čemu je dužina tijela od prsiju do korijena repa u odnosu prema visini u plećima oko 10:8. Muskulatura mu je snažna i ima dobro razvijene kosti što se odražava u snažnim pokretima. Rebra i prsni koš su duboki i ispupčeni, a trbuh vidno uvučen. Leđa su mu ravna i u području bokova kratka.


Kuja stara 1,5 godinuDlaka zlatnog retrivera može biti glatka ili valovita ali ne kovrčava, zlatne ili boje svijetle bijele kave duža na unutrašnjoj strani prednjih nogu, dolnjem dijelu repa kao i na području grudi i trbuha. Krzno ima gust zaštitni podrast. Lični dio glave izražajno je oblikovan i ima izražen stop. Uši odnosno uške su srednje velike i smještene u visini očiju, a spuštaju se do oko kuta ustiju. Očni kapci, iris, usne i vršni dio nosa su uvijek dobro pigmentirani, a zimi je kod velikog broja pasa nos nešto bljeđi. Zlatni retriver ima snažno razvijenu, potpunu čeljust oblika škara, što znači da kod zatvorenih čeljusti red gornjih zubi prelazi s vanjske strane preko donjih.

Namjena [uredi]
Zlatni retriver prvobitno je uzgojen za lov. Koristilo ga se za donošenje ubijenih ptica (i iz vode) (engleski: to retrieve = vratiti, donijeti natrag).

Ova pasmina danas je poznata prije svega po svom uravnoteženom karakteru, dobrom podnošenju stranih ljudi kao i naročito djece. Sve retrivere odlikuje urođeno svojstvo izražene fiksiranosti na ljude tako da se uz pravilan trening može odgojiti do tako dobre poslušnosti koju mnoge druge pasmine gotovo da ne mogu doseći. Njegova takozvana "želja ugoditi" može kod promatrača izazvati utisak da vlasniku čita želje iz očiju.

Lakoća kojom ga se može voditi povezana s velikom inteligencijom i sposobnošću prilagođavanja doveli su do toga, da je zlatni retriver, uz svoju prvobitnu namjenu za lov, danas natprosječno često postao vodič slijepih i invalidnih osoba, tragač za drogom i eksplozivima kao i - ipak najviše, obiteljski pas. U slučaju kada je obiteljski pas, vrlo je važno da životinja dobije neku obavezu, zadatak koji će ga, u idealnom slučaju, zaposliti i tjelesno i intelektualno. Primjereni su športovi za pse koji su povezani s radom nosa i aportiranjem.

Ako se zadovolji njegova potreba za aktivnošću, zlatni retriver će biti neproblematični kućni pas. Potpuno je neprimjeren za trajno držanje u tijesnom prostoru. Potreban mu je neposredni kontakt s ljudima, i nije primjeren kao pas čuvar i slično. Gotovo da nije moguće naći pasminu (čak niti patuljastim pasminama) koja bi za ove zadatke bila manje primjerena od zlatnog retrivera. Jako odgovaraju kao kućni psi jer su povjerljivi, privrženi i vole djecu.

Dobavljeno iz "http://hr.wikipedia.org/wiki/Zlatni_retriver"
Kategorija: Domaći psi

- 11:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Njemački ovčar je vjerojatno najbrojnija pasmina na svijetu, svoje novije podrijetlo vuće iz izvrsnog uzgojnog programa koji je krajem 19. stoljeća zapoćeo max von Stephanitz. Do 1915. godine na izložbama su se pojavljivali i dugodlaki i oštrodlaki varijeteti. Danas se u najvećem broju zemalja za izložbene svrhe priznaje samo kratkodlaki.
Deutscher Schäferhund
Deutscher Schäferhund, German Shepherd Dog, njemački ovčar, Berger allemand, Pastor Alemán

Alsatian, Berger Allemand, Deutscher Schäferhund, GSD, Schäferhund
Grupa 1, Sekcija 1. (FCI- 166)
Herding Group
30-40 kg (M)
22-32 kg (M)

60-65 cm (M)
55-60 cm (M)

Društvo, zaštita, pomoć
12 - 13 godina

ANKC Group 5 (Working Dogs)
CKC Group 7 - Herding Dogs
KC (UK) Pastoral
NZKC Working
UKC Herding Dog






Deutscher Schäferhund, German Shepherd Dog, njemački ovčar, Pastor Alemán, Berger allemand, Pastor alemany, Německý ovčák,Saksanpaimenkoira, Pastore tedesco, Német juhászkutya, Vokiečiu aviganis, Düütsch Scheperhund, Duitse herder, Ciobănesc german, Nemecký ovčiak, Nemški ovčar, Schäfer, Alman Çoban Köpegi, ?ýskur fjárhundur, Saksa lambakoer, Schaferhund, Alsatian, Berger Allemand, Deutscher Schäferhund, GSD, Schäferhund


- 11:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

HRVATSKI OVČAR

Ovo je hrvatska autohtona pasmina i potječe od pasa koje su Hrvati doveli sa sobom migrirajući u ove krajeve. Ti se psi neprekidno uzgajaju u Hrvatskoj, najviše u plodonosnim ravnicama Slavonije, od tih dana do danas.
Hrvatski ovčar je pažljiv, radišan, žustar i inteligentan pas velike energije i sa snažnom potrebom za ljudskim društvom. Izdržljiv je, otporan na bolesti te skroman u pogledu hrane i držanja. Posjeduje dobro razvijen ovčarski nagon te je odličan pas čuvar.
Ova pasmina je na donjoj granici srednje visine i osnovna boja joj je uvijek crna. Karakteristika joj je kratka dlaka na nogama i glavi, koja je ponešto nalik na lisičju. Dlaka na ostatku tijela je duža, valovita do kovrčava. Visina u grebenu u oba spola je između 40 i 50 cm, a duljina tijela premašuje visinu za oko 10%. Danas su neki psi i viši; možda zbog bolje ishrane i lakšeg života - narastu do svog punog genetskog potencijala.
Tradicionalno, rep se kupira vrlo kratko, a nekupiran, zavinut je, više ili manje, psu na leđa.
Hrvatski je ovčar okretan, brižan i skroman pastirski pas, do samouništenja odan svom vlasniku, srčan i hrabar te pouzdan. Pravi je gospodar svog stada, često trči i preko leđa ovaca kako bi što prije došao na mjesto intervencije. Pasmina također posjeduje nasljednu predispoziciju za rad s krupnom stokom. Neustrašiv u svom radu s govedima, hrabro kroti i vraća svako odbjeglo grlo, slušajući svaku zapovijed pastira. Neki stočari tvrde da njihovi psi znaju po imenu i mogu izdvojiti određeno grlo, ako oni samo izuste njeno ime. Kada tjera goveda, ovaj mali pas baca se s velikom hrabrošću i na najopasnijeg bika te ustraje u njegovom kroćenju.
U prošlosti, hrvatski ovčari često su bili korišteni za tjeranje krda svinja u jesen na "žirovanje" u šume, a također, u nekim dokumentima piše da je ova svestrana pasmina bila korištena prilikom rada s konjima iz đakovačkih štala.
Hrvatski ovčar može i tjerati i okupljati stoku, a ovisno o porijeklu (izložbene ili radne linije) varira i njegova želja za radom. U radu sa stadom možda nastupa sirovije i oštrije od nekih drugih ovčarskih pasmina, ali je vrlo učinkovit. Zna i ugristi grlo, ali rijetko će pritom napraviti neku štetu. Ipak, zahtjeva čvrst i dosljedan odgoj, a ta ponekad prevelika oštrina lako se ispravlja vježbanjem.
Psi ove pasmine su vrlo temperamentni i mogu puno lajati tijekom rane faze školovanja, no s iskustvom lajat će samo u pravo vrijeme - te najčešće kad rade sa stokom u ograđenom prostoru, dvorištu. Ovi psi obično slušaju samo jednu osobu i potrebno je neko vrijeme da bi čak i vrhunski radni pas počeo raditi za novog vlasnika. Ako se ne socijalizira u ranoj mladosti, može biti jako nepovjerljiv.
Hrvatski ovčari se lako odgajaju, ali kao kućni ljubimci bez ikakva posla mogu postati vrlo lajavi pa čak i problematični. Ipak, to je lako poučljiva pasmina i shvaća brzo svoj zadatak, koji obavlja s užitkom.
S oko 3 do 4 mjeseca starosti pastir uzima štene sa sobom na pašu. Obično, uz iskusnog psa, štene ući svoj posao i za isti je sposobno već s 6 mjeseci.
Prema mom iskustvu, hrvatski ovčari najčešće se koriste da okrenu stado u željenom smjeru te da istjeraju stado iz usjeva, ali će također lako vratiti odbjeglo grlo i pomoći u oboru prilikom odvajanja grla. Na zapovijed glasom, rukom ili štapom pa čak samo na znak glavom pas će spremno hitati na zadatak.
Kad ne radi, pas je uvijek gospodaru za petama, čeka slijedeću zapovijed. Često gleda pastira u oči kao da kaže: "A što ću sad?" Dok ovce preživaju, leži pored pastira ili na suprotnoj strani stada.
Danas, sve manje hrvatskih ovčara radi sa stokom u rodnoj Slavoniji, jer su pašnjaci zamijenjeni usjevima, a stoka je zavezana u stajama. Budućnost pasmine ipak ne bi trebala biti previše loša, jer se sve više koristi u drugim krajevima Hrvatske.

- 11:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #




A
Affenpinscher
Afghan Hound/Afganistanski hrt
Aidi
Ainu-Dog (Ainu Hund, Ainu Ken)
Airedale-Terrier
Akbash
Akita Inu
Alapaha Blue Blood Bulldog
Alaskan Malamute
Alpenländische Dachsbracke, Alpine Dachsbracke, Alpski brak jazavčar
American Akita
American Bulldog
American Foxhound /američki lisičar
American Staghound /američki jelenski hrt
American Toy Terrier /američki patuljasti terijer
American Water Spaniel
American Cocker Spaniel
American Pit Bull Terrier
American Staffordshire Terrier
Anatolian Shepherd Dog /Coban Köpegi/Anatolski pastirski pas
Appenzeller Sennenhund/Appenzell Cattle Dog/Apencelski pastirski pas
Ariego Pointing Dog
Australian Cattle Dog
Australian Kelpie (Australski čuvar stada)
Australian Shepherd
Australian Silky Terrier
Australian Terrier /australski terijer
Austrian Pinscher/Österreichischer Pinscher/Austrijski pinč
Auvergne Pointing Dog
Azawakh
B

Balearen Laufhund
Balkanbracke
Barbet, French Water Dog, Francuski vodeni pas
Basenji/kongoanski pas
Basset artésien normand/Artesian-Norman Basset/Basset Artois
Basset bleu de Gascogne/Blue Gascony Basset/plavi gaskonjski baset
Basset fauve de Bretagne/Fawn Brittany Basset
Basset Hound/baset
Basque Shepherd Dog
Bayrischer Gebirgsschweisshund/Bavarian Mountain Scenthound/bavarski planinski krvosljednik
Beagle
Beagle-Harrier
Bearded Collie (Bradati koli)
Beauceron
Belgijski ovčar (Belgian Shepherd Dog)
Bedlington Terrier
Bergamasker Hirtenhund
Berger des Pyrénées a poil long, Long-haired Pyrenean Sheepdog, Pyrenäenschäferhund/
Langhaar, Pirinejski ovčar duge dlake
Berger des Pyrénées a face rase, Pyrenean Sheepdog - smooth faced, Pyrenäenschäferhund, Pirinejski ovčar kratke dlake
Langhaariger Schlag
Bergamasco Shepherd Dog (Begamski ovčar)
Berger Picard,Berger de Picardie, Picardy Shepherd, Pikardijski ovčar
Berner Laufhund
Berner Niederlaufhund
Berner Sennenhund, Bernese Mountain Dog, bernski planinski pas
Bernhardiner
Bichon Frise/Kovrčavi bišon
Bichon Havanais
Bichon/Yorkie
Billy
Black and Tan Coonhound
Blackmouth Cur
Bloodhound / Chien de Saint-Hubert / Pas Svetog Huberta
Blue Lacy
Bluetick Coonhound
Bobtail
Boerboel
Bolognese/bolonješki psić, bolonjezer
Bolonka Zwetna
Bordeaux Dogge
Border-Collie
Border Terrier/Graničarski terijer
Bosanski Oštrodlaki Gonič Barak
Boston Terrier
Bourbonnais Pointing Dog
Bouvier des Flandres (Vlaamse Koehond- Flanders Cattle Dog)
Bouvier des Ardennes (Ardennes Cattle Dog)
Boxer
Boykin Spaniel
Brabancon
Bracco Italiano
Braque de l'Ariege
Braque de du Bourbonnais
Braque d´Auvergne
Braque français, type Gascogne
Braque français, type Pyrénées
Braque Saint-Germain
Brazilian Terrier/Terrier Brasileiro/brazilski terijer
Briard , Berger de Brie
Briquet Griffon Vendéen
Broholmer /Danski pas
Bull-Boxer
Bulldog
Bullmastiff
Bullterrier
Burgos Pointing Dog
C
Ca de Bestiar
Ca de Bou/Perro dogo mallorquín/Majorca Mastiff/Majorški čuvar
Cairn Terrier
Canaan Dog
Cane Corso Italiano
Cane da pastore Bergamasco*
Caniche/Poodle
Cao da Serra da Estrela/Serra da estrela Mountain Dog/Estrelski planinski pas
Cao da Serra de Aires (Portuguese Sheepdog)
Cao de Agua Portugues
Cao Fila de Sao Miguel (Saint Miguel Cattle Dog)
Cao de Castro Laboreiro/Castro Laboreiro Dog/pastirski pas iz Loboreira
Carolina Dog
Catalan Sheepdog, Perro de pastor Catalan, Chien de berger catalan, Katalanischer Schaferhund, Catalan Sheepdog,Katalonski ovčar
Cavalier King Charles Spaniel
Ceský Fousek
Cesky Terier
Chart Polski/Polish Greyhound/Poljski hrt
Chesapeake Bay Retriever
Chien d´Artois
Chihuahua
Chinese Crested Dog /Kineski kukmasti pas
Chinesischer Schopfhund
Chinook
Chow-Chow
Cirneco dell'Etna
Clumber Spaniel
Cockerpoo **
Collie Rough
Collie Smooth
Coton de Tuléar
Crni ruski terijer
Crnogorski planinski gonič/Montenegrin Mountain Hound
Curly Coated Retriever
Czeslovakian Wolfdog (Czeslovakian Wolfdog, Chien-loup tchécoslovaque, Tschechoslowakischer Wolfhund, Čehoslovački vučji pas)
D
Dachshund /Teckel/Jazavčar
Dalmatiner /Dalmatian
Dandie Dinmont Terrier / Terijer Dandie Dinmont
Danish /Swedish Farm Dog
Deerhound /škotski jelenski hrt
Deutsche Stichelhaar
Deutsche Drahthaar Vorstehhund
Deutsche Kurzhaariger Vorstehhund
Deutsch Langhaar
Deutsche Bracke/German Hound/njemački gonič
Deutsche Dogge, Njemačka doga, Great Dane
Deutscher Boxer *
Deutscher Jagdterrier
Deutscher Pinscher/German Pinscher, Njemački pinč
Deutscher Schäferhund
Deutscher Schäferhund Brauner langhaariger Schlag
Deutscher Schäferhund Cremefarbener langhaariger Schlag
Deutscher Schäferhund Schwarzer langhaariger Schlag
Deutscher Wolfsspitz
Deutscher Wachtelhund/ German Spaniel / Njemački španijel
Dingo
Dogue de Bordeaux
Doberman
Dogo Argentino
Drahthaar-Foxterrier
Drentse Patrijshond
Drever/Swedish Dachsbracke/švedski jamar
Dunker
E
East Siberian Laika /istočnosibirska lajka
English Cocker Spaniel
English Coonhound
English Foxhound
English Setter
English Springer Spaniel
English Toy Terrier (Black and Tan) /engleski patuljasti terijer
Entlebucher Sennenhund/Entlebuch Cattle Dog/Entlebuški pastirski pas
Epagneul bleu de Picardie
Epagneul Breton
Epagneul de Pont-Audemer
Epagneul français
Epagneul Picardie
Eskimohund
Eurasier
F
Field Spaniel
Fila Brasileiro /Brazilski pas
Finnenbracke
Finnenspitz
Finnischer Lapphund
Flat Coated Retriever
Fox Terrier (Smooth)
Fox Terrier (Wire)
Francais Blanc et Noir
Francais Tricolore
Francuski Buldog/French Bulldog
G
Galgo Espanol /Spanish Greyhound/Španjolski hrt
German Boxer
German Long-haired Pointer
German Rough-haired Pointer
German Shepherd Dog *
German Shorthaired Pointer
German Wirehaired Pointer
Glatthaar-Foxterrier
Glen of Imaal Terrier
Golden Retriever
Gordon Setter
Gos d´Atura Catalá*
Greyhound
Grand Anglo-Francais Blanc et Noir
Grand anglo-français tricolore /Great Anglo-French Tricolour/veliki englesko francuski gonič
Grand Basset griffon vendéen/Grand Basset Griffon Vendeen/Veliki vendeski grifon baset
Grand Bleu de Gascogne
Grand Gascon Saintongeois
Grand Griffon Vendéen
Greyhound
Griffon á Poil Dur
Griffon belge/Belgian Griffon/Belgijski grifon
Griffon bruxellois/Brussels Griffon/Briselski grifon
Griffon fauve de Bretagne/Fawn Brittany Griffon
Griffon Nivernais
Gronlandshund (Greenland Dog/Grenlandski pas)
Groenendael *
Grönlandhund
Grosser Münsterländer
Grosser Schweizer Sennenhund/Great Swiss Mountain Dog
Grosspudel
H
Hamiltonstövare/Hamilton Hound/Hamiltonov gonič
Hannover´scher Schweisshund/ Hanoverian Scenthound/hanoverski krvosljednik
Harrier
Havaneser *
Hellinikos Ichnilatis
Hollandse Herdershond/Dutch Shepherd Dog/Nizozemski ovčar
Himalaja-Schäferhund
Hokkaido*(Hokkaidioken)
Hovawart
Hrvatski ovčar / Croatian Sheepdog/ Kroatischer Schäferhund
Hygen-Hund
I
Illyrischer Schäferhund
Inka Nackthund
Ioujnorousskaia Ovtcharka (Russian Shepherd Dog)
Irish Glen of Imaal Terrier
Irish Red and White Setter
Irish Red Setter
Irish Red and White Setter
Irish Soft Coated Wheaten terrier
Irish Terrier / Irski terijer
Irish Water Spaniel/irski vodeni španijel
Irish Wolfhound / Irski vučji PAS
Icelandic Sheepdog / Islandski ovčar
Istarski kratkodlaki gonič
Istarski oštrodlaki gonič
Istrianer Schäferhund
Italienisches Windspiel
J
Jack Russell Terrier/Jack Russellov terijer
Jämthund
Chin/Japanski španiel
Japanischer Spitz
Japaneser Terrier
Jazavčar*
Jura-Laufhund (Bruno)
Jura-Laufhund (Saint-Hubert)
K
Kai-Hund
Kanaanhund
Kanarische Dogge
Karabash
Karelischer Bärenhund
Kavkazskaia Ovtcharka/Caucasian Shepherd Dog/Kavkaski ovčar
Keeshond
Kerry Blue Terrier / kerijski plavi terijer
Kerry-Beagle
King Charles Spaniel
Klein- oder Mittelpudel
Kleiner Münsterländer
Komondor
Kooikerhondje / Small Dutch Waterfowl Dog
Korea Jindo Dog
Kraški ovčar /Karst Shepherd Dog
Kromfohrländer/ Kromfohrlaender
Kurzhaardackel
Kurzhaariger Collie
Kuvasz
Kyi Leo
L
Labradooodle **
Labrador Retriever
Laekenois *
Lagotto Romagnolo / Romagna Water Dog
Lakeland Terrier
Lancashire Heeler
Landseer
Langhaardackel
Lappländer Rentierhund
Large Münsterländer
Leonberger
Lhasa Apso
Lucas-Terrier
Lundehund
Lurcher
Luzerner Hound
Luzerner Niederlaufhund
M
Magyar Agar/Hungarian Greyhound/Mađarski hrt
Magyar Vizsla
Majorca Shepherd Dog, Ca de Bestiar - Perro de pastor mallorquín Chien de berger de Majorque, Mallorca-Schaferhund, Majorški ovčar
Malinois *
Maltese/Malteser/Maltezer
Manchester Terrier
Maremmaner Hirtenhund
Mastiff
Mastín Espanol/Spanish Mastiff/Španjolski mastif
Mastino Napoletano/ Neapolitan Mastiff/Napuljski mastiff
Mastín de los Pirineos/Pyrenean Mastiff/Pirinejski mastif
Mekodlaki pšenični terrier *
Mexican Hairless Dog
Mexikanischer Toy-Nackthund
Mexikanischer Zwergnackthund
Miniature Schnauzer
Mittelasiatischer Schäferhund
Mittelasiatischer Schäferhund Kurzhaariger Schlag
Mops/Pug
Mudi

N
Nederlandse Herders hond
Nederlandse Herdershond
Langhaariger Schlag
Nederlandse Herdershond Rauhaariger Schlag
Newfoundland
New Guinea Singing Dingo
Neuseeländischer Huntaway
Nihon Teria
Norfolk Terrier
Norrbottenspitz
North American Shepherd
Norwegian Buhund
Norwegian Elkhound grey
Norwegian Elkhound sort
Norwegian Lundehund
Norwich Terrier
Nova Scotia Duck Tolling Retriever
NJ
Njemački ovčar *
O
Ogar Polski/Polish hound/Poljski gonič
Old Danish Pointing Dog/ Gammel Dansk Honsehund/Altdänischer Vorstehhund/ stari danski ptičar
Old English Sheepdog *
Olde English Bulldogge
Österreichischer Pinscher
Ostsibirischer Laika
Otterhound
P
Papillon
Parson Russell Terrier /Parson Russellov terijer
Patterdale-Terrier
Pekingese (Pekinezer, Pekinese)
Perdigueiro Portugues
Perdiguero de Burgos
Perro de Agua Espanol
Peruvian Hairless Dog (Perro sin pelo del Perú)
Peruvian inca Orchid
Petit chien lion/Little Lion Dog/Mali lavlji psić/Löwchen
Petit Basset griffon vendéen/Basset Griffon Vendeen/Mali vendeski grifon baset
Petit Bleu de Gascogne
Petit Brabançon/Small Brabant Griffon
Petit Griffon de Gascogne
Phalene
Pharaonenhund
Piccolo Levriero Italiano/Italian Greyhound/Mali talijanski hrt
Plott Hound
Plummer-Terrier
Podengo Portugueso Medio
Podengo Portugueso Pequeno
Podhalenhund
Pointer
Poitevin
Polski Owczarek Nizinny (Polish Lowland Sheepdog)
Polski Owczarek Podhalanski (Tatra Shepherd Dog)
Podenco Canario
Pomeranian/Pomeranijski špic
Poodle/Pudl
Portuguese Water Dog / Portugalski vodeni pas
Posavaz Hound/ Posavski gonič
Porcelaine
Praszký Krysavik
Pudelpointer
Puli
Pumi
Pirinejski planinski pas, Chien de Montagne des Pyrénées, Pyrenean Mountain Dog, Great Pyrenees,
Chien des Pyrénées, Montanés del Pirineo

R
Rafeiro do Alentejo/Alentejo Mastiff/Alentejski pastirski pas
Rampur-Windhund
Ratero
Rauhhaardackel (Zwergdackel)
Rauhhaariger Berner Niederlaufhund
Redbone Coonhound
Rhodesian Ridgeback
Riesenschnauzer/Giant Schnauzer/Veliki šnaucer
Rottweiler
Russko-Evropeiskaia Laika
Russkaya Psovaya Borzaya - Borzoi/Russian hunting sighthound/Ruski hrt
S
Saarlooswolfhond (Saarloos Wolfdog/Sarlouov vučji pas)
Sabueso Espanol
Saluki /Perzijski hrt
Samoyed
Save-Bracke
Schapendoes /Nizozemski kovrđavi ovčar
Schillerstövare/Schiller Hound/Schiller-Stövare/Schillerov gonič
Schipperke
Schnauzer /Standard Schmauzer, Srednji šnaucer
Schnürenpudel
Schwarzer Norwegischer Elchhund
Schwarzer Russischer Terrier
Schwedischer Lapphund
Schwyzer Laufhund
Schweizerische Niederlaufhunde - Petits chiens courants suisses/švicarski niskonogi gonič, Small Swiss Hound
Scottish Terrier
Sealyham Terrier /Silihem terijer
Segugio Italiano
Shar Pei
Shetland Sheepdog
Shiba Inu
Shih Tzu
Shikoku
Shiloh Shepherd
Siberian Husky
Skye Terrier
Sloughi/Arabian Greyhound/arapski hrt
Slovensky Cuvac /Slovakian Chuvach
Slovenský Kopov/Slovakian Hound/crni šumski gonič/slovački gonič
Slowakischer Vorstehhund
Small Münsterländer
Smalandsstövare/Smĺland Hound/Smaland-Stövare
Smoushond/smalandski gonič
Suomenajokoira/Finnish Hound/finski gonič
Spanish Waterdog / Perro de agua espanol
Spanischer Windhund
Sredneasiatskaia Ovtcharka/Central Asia Shepherd Dog/Srednjeazijski ovčar
Srpski gonič /Serbian Hound
Srpski trobojni gonič/Serbian Tricolour Hound
Spinone Italiano
Stabyhond
Staffordshire Bull Terier
Steirische Rauhhaarige Hochgebirgsbracke
Südrussischer Schäferhund
Sussex Spaniel
Š
Šarplaninac
T
Tervueren *
Tchiorny Terrier
Thai Ridgeback
Tibetan Spaniel/Tibet-Spaniel/Tibetski španijel
Tibet-Terrier
Tibetan Mastiff/Do Khyi/Tibetski mastif
Tibetischer Kyi Apso
Tiroler Bracke/Tyrolean Hound/tirolski gonič
Tornjak
Tosa Inu
Toy-Pudel
Treeing Walker Coonhound
Tschechischer Wolfshund
U
Ungarische Bracke
Ungarischer Windhund
V
Västgötaspets
Volpino
Vostochno - Sibirskaia Laika
W
Wachtelhund
Wäller
Weimaraner
Weißer Schweizer Schäferhund
Welsh Corgi Cardigan
Welsh Corgi Pembroke (Velški korgi pembrok)
Welsh Springer Spaniel
Welsh Terrier
West Highland White Terrier
Westfälische Dachsbracke/Westphalian Dachsbracke/vestfalski brak jazavčar
West Siberian Laika
Wetterhound / Frisian Water Dog
Whippet
X
Xoloitzquintle / Mexican Hairless Dog /meksički bezdlaki pas
Y
Yorkshire Terrier
Z
Zapadno - Sibirskaia Laika
Zwergbullterrier
Zwergpinscher/Miniature Pinscher, Patuljasti pinč
Zwergpudel
Zwergschnauzer
Zwergspitz

- 11:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Pasmine

Pasmine pasa razvrstane po abecedi, po klasifikaciji međunarodne udruge FCI, američke AKC te po državama iz kojih dolaze (standard, povijest, foto, video ...)

- 11:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

KRZNO I KOŽA

Koža i dlaka psa pružaju fizičku barijeru koja onemogučava štetnim kemijskim spojevima i mikroorganizmima da prodru u organizam. Koža je osjetilni organ koja regulira tjelesnu temperaturu psa-podizanjem, i spuštanjem dlake smanjuje se, odnosno povećava gubitak topline. Žlijezde u koži izlučuju u kožu i na kožu tvari koje ju prehranjuju i daju joj sjaj.

Koža se sastoji od dva glavna sloja. Površina (epiderma) je tanka i ne naročito jaka, ali neprestanim stvaranjem novih stanica održava zaštitnu ulogu i integritet kože.
Ispod epiderme, jak i elastičan dermis daje koži snagu, a epidermis je opskrbljuje krvlju i živčevljem.
Dlaka psa raste ciklički. Postoji razdoblje aktivnog rasta, koje se izmjenjuje sa prijelaznim razdobljem, nakon kojeg slijedi razdoblje mirovanja. Linjanje počinje kada se sprema nova dlaka. Ciklus rasta kontroliraju mnogobrojni čimbenici, kao što su temperatura, povečanje ili smanjivanje dnevnog svjetla, hormoni, ishrana, stres i genetska osnova.
Ispadanje dlake naojobilnije je u proljeće, kada pas ne treba više svoje zimsko, gusto krzno i ponovo u jesen kada se kraće ljetno krzno zamjenjuje gušćim, dužim pokrovom.
Krzneni pokrov više se razlikuje kod različitih pasmina pasa, nego kod ijedne druge vrste domačih životinja, jer više različite građe može izrasti iz svakog pojedinačnog dlačnog omotaća. Grublju primarnu dlaku nalazimo na površini i ona može biti okružena malim sekundarnim djelovima, koju zovemo poddlaka

- 10:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

KOSTUR

Psi su vjerojanto prve pripitomljene životinje, koje čovjeku vjerno služe sve do danas. Ljudi su ih selektivno razmnožavali za mnoge namjene, a rezultat je toga životinja različitih oblika, veličina i sposobnosti.
Pas, Canis familiaris, je kralješnjak, sisavac i zvijer, pripadnik porodice pasa (Canidae) koja obuhvaća i lisicu, čaglja, vuka te australskog dinga. On je po prirodi lovac, spoj snage i otpornosti. Robustan kostur pruža nadmočan okvir za tijelo psa. Mozak okružuje čvrsta lubanja, Duž vrata i leđa kralješci imaju nastavke na koje se prihvačaju snažni mišići. S obzirom da psi nemaju ključnu kost, lopatica nije koštanom vezom pričvršćena za ostatak kostura, što omogučava veliku pokretljivost prilikom trčanja. Dugačka rebra zatvaraju zaštitni kavez za smještaj srca, pluča i jetre. ramena i kukovi ključni su za graciozne i pouzdane pokrete udova. Koštani sustav na okupu drže jaki ligamenti, elastične tetive i snažno mišičje prilagođeno na izdržljivost.



- 10:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

SLUH

Sluh je drugo po redu važno osjetilo za održavanje života. Zvučni valovi koji nastaju titranjem nekog tijela ili neke tvari šire se zrakom i dolaze do uha. Pseće uho sposobno je registrirati i zvukove koji nastaju pri brzini titranja i od 40 000 u sekundi (čovjekovo uho od 16 titraja do najviše 20 000). Sposobnost orijentacije je dakle puno bolja u pasa nego u čovjeka. Dok se kod ljudi gubitkom bubnjića gubi i sluh, kod pasa kojima bubnjić nije bio iz nekog razloga razoren sluh nije izgubljen. Psi, također, bolje čuju zvukove visoke frekvencije od čovjeka i mogu odrediti zvukove ultrazvučne frekvencije koje ljudi ne čuju. Takva potreba pojavila se još kod vukova, predaka pasa, čiji je jelovnik, osim velikih biljoždera bio obogaćen i malim životinjama, poput miševa koji stvaraju tonove visoke frekvencije. Domačim psima takav istančan zvuk može biti i mana: neki psi imaju izuzetno osjetljiv sluh i mogu razviti strah na određeni zvuk, kao što je potmula grmljavina i udaljene oluje.
Ljudi su koristili oštar sluh psa kako bi olakšali obuku i komunikaciju. Psi brzo reagiraju na zvuk zviždaljke ili pucketanje jezika. Naprimjer, pastiri zviždaljkom komuniciraju sa svojim ovčarskim psima i na većim udaljenostima.



- 10:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

MIRIS I OKUS


Osnovno osjetilo prema kojem se pas orijentira u svojoj okolini je njuh, i veliki dio mozga posvećen je interpletaciji mirisa. Sposobnost otkrivanja mirisa toliko je izoštrena kod nekih pasa da mogu otkriti razjeđenje od milijun puta od opne koncetracije mirisa koji osječaju ljudi. Njuhom pas registrira postojeće mirise u okolici, ali i sve promjene koje se u njoj zbivaju. Sve tvari imaju svoj miris. Za ljudski nos mnoge tvari nemaju mirisa, no to ne znači da ne mirišu. Kako u svih sisavaca tako i u psećem mozgu postoji centar za miris. On prima i registrira podražaje živčanim putem, mirisnim živcem, iz organa za miris, što se nalazi u nosu. Psi koriste osjet mirisa kao značajno pomagalo u komunikaciji, za prikupljanje cijelog niza različitih tipova podataka jedni o drugima, i to pažljivom analizom međusobnih mirisa. Npr. vjetar je donio miris kuje koja se tjera, pas ga je registrirao , pas postaje seksualno razdražen, podvrgava se nalogu za održavanje vrste.
Osjet njuha je u pasa jako razvijen. Dresurom i uzgojem čovjek je povećao sposobnost psa da prepozna mirise. Posebno izvježbane životinje koriste se za pronalaženje krijumčarene robe kao što je droga ali i za pronalaženje unesrećenog čovjeka i pod 10 metara debelim nanosom snijega. Najbolje razvijen njuh imaju lovački psi iz skupine krvosljednika,




- 10:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

VID

Pas puno bolje od ljudi može vidjeti i najmanje pokrete u daljini. Međutim, čovjek puno bolje vidi na blizinu. Pseće oko osijetljivije je na svijetlost i pokret od čovjećjeg, ali s razmjerno slabijom moći razlučivanja.Orijentacija u okolici pomoću vida u pasa je od trećerazrednog značenja. Usporedimo li psa s čovjekom, onda pas vidi kao čovjek samo prvih nekoliko mjeseca života. Mlado štene progleda u prosjeku od 12. do 15. dana života. Oči mu se sasvim razbistre oko 1 mjeseca kada počinje vidjeti svoju okolinu kao i normovidan čovjek. No zbog stalnog razvoja kratkovidnosti ,već sa 8 mjeseci mladi pas nije u stanju prepoznati svoga vlasnika na udaljenosti od 100 metara ako vlasnik miruje i ako se isključe ostale mogućnosti prepoznavanja. U dobi od 2 godine ta se udaljenost smanjuje na manje od 40 metara, a u dobi od 8 godina više uopće ne vidi već samo razlikuje sjene. U to je vrijeme već razvijena i staračka mrena na očima. To što pas u toj dobi pokreće oči kao da promatra, a zapravo prati mirisna i zvučna zbivanja stvar je navike i stečena iskustva.
Raspoznavanje boja mesožderima nije toliko značajno kao životinjama koje se hrane raznobojnim bobicama, voćem ili sjemenkama. Dugo se smatralo da psi ne razlikuju boje, ali to je samo djelomice istina. Oni ne mogu razlikovati boje od zelenožute i narančaste do crvene, ali su istraživanja pokazala da razlikuju one iz suprotnog dijla spektra

- 10:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

04.12.2010., subota

PSEĆE IZLOŽBE

beljPseće izložbe – pojam o kojima se se mnogi raspravljaju. Ponajviše mi kinolozi i zeleni, zeleni misle da je to maltretiranje životinje, mi mislimo da je to maltretiranje ljudi.
Pseća izložba kako to krene? Bolje rećeno kako sam ja završila u psećem svjetu.
Dok sam bila mala, živjela sam u stanu i kao skoro svako dijete sam imala želju da dobijem jednog božića pod borom psa, ali roditelji nisu popuštali. I tako sam se jednog dana udala i na moju sreću našla muža koji voli pse baš kao i ja.
Prvo je bilo pitanje kojeg psa, eto mi smo se odlućili za Rottweilera, i odmah da kažem Rottweiler nije krvoloćna pasmina kao što neki misle. Sljedeće pitanje je bilo dali pas s pedigreeom ili bez. Prednosti i mane!? Jedina prednosti koji pas bez pedigreea ima je da je u nabavi jeftiniji, ostali troškovi su isti, hranite ga isto, vetrerinarski preglede isto koštaju. Prednosti psa s pedigreeom – toćno znate što i od koga kupujete.
Znaći kod nas je to bila odluka u obzir dolazi samo pas s pedigreeom, i tako sam se prihvatila raznoraznih knjiga, novina, ćitala razne članke i ponajviše sam se koristili internetom. Proućaval noćima svaku rećenicu standarda, kakva treba biti glava, kavke uši, kakve noge...
Onda je sam proućavala krvne linije pasa, nije svaki pas isti samo zato što je iste pasmine, krvne linije i geni mnogo znaće. Nakon pola godine prućavanje pasmine poćela je potraga za psom, i eto našli smo ga, sada će monogi misliti da smo ludi ali sjeli smo u auto i odputovali 1000 km u jednom smjeru da bi se vratili s jednom krasnom ženkom. Koliko smo je platili neću ni reći, jel će vijerovatni mnogi laici pasti u trans.
I kako to kreće s izložbama, u vrijeme proućavanje pasmine kontaktirala sam neke uzgajivaće, neki su si dali mnogo truda da mi objasne sve mane i prednosti te pasmine, u tim kontaktima sam stekla jednu krasnu prijateljicu, koja je meni sada mnogo više nego pseće prijateljice, i to su prednosti psa. Ona mi je rekla: «Zašto Vi ne bi otišli s Vašim psom na izložbu»
I tako je to poćelo, najprije smo postali ćlan naše kinološke udruge pa po tom ćlanovi Hrvatskog kinološkog saveze, koje smo kontaktirali da nam pošalju prijavnicu za izložbu i tako smo ispunili tu prijavnicu, došli na izložbu i vidjeli prvi put šta je izložba.
Već tada smo došli do zakljućka da je izložba za ljude koji mogu puno podnjeti, zašto.
Evo zato: Krenete u bog zna koje doba noći s psom na izložbu, pas cijeli put prespava, jel obićno se psi vole voziti u autu, a Vi vozite ili držite budnim vozaća, uglavnom ne spavate.
Kada stignete, onako umorni nosite sav pribor, od psećih boxeva, stolice, šatora...
Ako je put prošao kako treba, stigli ste na vrijeme i tražite mjesto gdje će te popiti kavu, a tamo gužva i ništa od kave, ništa vadi oz torbe Red Bull i održavaj se budnim, dok pas spava.
Onda traži info pult, pokupi katalog, broj i ćekaj red. I dođe tako i vrijeme da I vi uđete u ring, nekada pobjedite i ne znate tko u tom trenutku ponosniji Vi ili pas, a nekada izgubite , ništa stisnite zube, čestitajte pobjedniku i obavezno pohvalite Vašeg psa.njami
Nakon izložbe sjednite s Vašim psećim prijateljima, preprićate svaki detalj izložbe, i tako bi sjedili danima ali mrak već pada i mora se krenuti kući. I tako putujete kući, kada dođete kući umorni još se morate poigrati s psom jel je on pun energije nakon prospavanog puta. I napokon legnete u krevet da bi se digli za nekoliko sati jer morate na posao.
Zvući ružno i naporno, ali izložbe su jedna vrsta zaraze, u svim nama ćući draž za natjecanjem, svi mi volimo biti bolji od drugih, ali što me pojnaviše veseli na izložba, sresti ću meni drage ljudi, koji ne žive blizu i zaboraviti sve ono što sam ostavila tamo kod kuće.
Već odavno je dokazano da pas obušta, ali i izložba koliko umora toliko i opušta.wave

- 09:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

01.12.2010., srijeda

xD

POHVALEbelj
Sve roflpohvalepjeva ekipi što komentra.. mahSaznalethumbup smo da nabelj netu ima više od 100cerek objavljenih priča o nama... Hvala svimasretan

- 15:38 - Komentari (23) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.
< prosinac, 2010 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Srpanj 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Veljača 2011 (6)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (22)
Studeni 2010 (11)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari On/Off
Opis bloga
o psima...
http://stareslike.com/download-besplatno/wp-content/uploads/2010/06/psi-dogs-animal-pozadine.jpghttp://img371.imageshack.us/i/dogfishmm1.jpg/