Nakon slavlja poput prekobrojnih gostiju
Božićne jelke leže ostavljene
Kraj gradskog kontejnera
U bukoličkom pejzažu
Korodiranih veš mašina
I plastične ambalaže
Bez svojih ukrasa
Kao kralj bez svoje krune
Ostavljene kraj puta
Poput nevještih autostopera
Razgolićene poput žene
U samoći toaletnog stolića
Oslobođene terora nakita
I nerealnih mjuških očekivanja
Nezanimljive i dosadne,
kao i svi otpaci
Prestrašene i pomalo posramljene
Kao Marija Antoaneta postiđena
Što pred egzekutorsku rulju
Stupa tek u običnim zatvorskim dronjcima
Nedojebane i frustrirane
Poput sredovječnih gradskih usidjelica
Mršave i blijede kao manekenke
Koje se bore sa užasom vage
Koja im čitavo vrijeme laže
Da su predebele
Suvišne i beznačajne
Poput mojih dojučerašnjih snova
Krhke i tople
Poput ruku moje majke
Naše su jelke kao i naše ljubavi
Dragocjene i lijepe dok god nam trebaju
Da bi neizbježno na kraju završile
Na deponiji zajedno sa svim ostalim smećem
Koje se od Božića do Božića
Nakupi u plitkosti naših umova
U beskonačnim šutnjama naših domova