Postalo je pretijesno u ovoj čahuri
Treba mi zraka
Nekakav prozor, prorez možda
Dosta mi je skrivanja
Previše je udobno živjeti
Iza šarenog paravana laži
Ulijeni se čovjek
Tako je prokleto samotno
Vječito biti pod maskama
U sigurnom zaklonu smijeha
Pristojnosti
I ostalih društveno prihvatljivih
Oblika glume
I nikada ne moći
Pred svima razotkriti
Ono što te pritišće
Poput mlinskog kamena
Krajičkom oka poput krivca
Za kojeg još nije napisana presuda
Strepiš od sjena i koraka u mraku
Kao lopov što se skriva u tami sobe
U kojoj nema više ničega
Dosta je straha i treptaja
Zakučaste tihe igre
Kad nitko ne gleda ili ne mari
Čemu sva ta panika
Iz ove kože se i tako ne može
Pobjeći