Postoji nešto što se zove
Memorija stvari
Nešto neopipljivo, skriveno
Skriveno u godovima drveta
Koji su ostali zabilježeni
Poput bora na staračkome licu
Na vratima hrastove vitrine
U običnosti ijedne vijugave crte
Čita se cijela povijest prirode
Priča o prirodnosti zazuzdanoj
Alatima tesara i tvorničkih radnika
Ukroćena divljina uokviruje
Komplet kobaltnih šalica ruske proizvodnje
Jedva se susprežući da prolista
Procvjeta i bukne
Gotovo mi dođe da se moju vitrinu
Odnesem natrag u šumu
I ostavim je tu među biljkama i životinjama
Gdje joj je uostalom i mjesto
A onda pomislim kako nas sve čeka
Sudbina tog tužnog komada hrastovine
Izobličeni i suhi poput strojeva
Čekamo da naše vrijeme istekne
Ne razmišljajući niočemu
Oslobođeni misli, suza i smijeha
Više ne razumijemo svoje korijenje
Duboko u mokroj ilovači