Ranije jutros, ustao sam iz kreveta i ušao u svoju kupaonicu. U njoj se osjećam poput hollywoodske zvijezde. Dok se gledam u velikom ogledalu, mislim: zaslužio sam ovo, kao i sve dobre stvari koje bi danas mogle doći. Zaslužio sam užitak. Pljuskam se vodom po licu, stavljam parfem i češljam. Doručkujem i odlazim u grad, susrećem se sa K. Sjedili smo na zidu u starom gradu i blejili u smaragdno korito rijeke. Sunce je brisalo granice prostora i konture kamenih zidina nestajale su u zlatnom svjetlu, da bi se trenutak poslije opet pojavile i zablistale kao nikad prije. Osjećam se živim, konačno, i osjećam se sretnim. Ništa ne nedostaje- sve je tu, ili će tek stići. ljepota koju možeš dodirnuti. Sva ta ljepota. Grad poput kuće sa mnogo soba, u sebi krije toliko tajni- od starih tavana pretrpanih sitnicama koje su nekada život značile, do podruma koja su loša savjest grada i njegovih stanovnika. Kuće su mekane kutije za nakit u kojima se kriju dragulji ljudskih srca, usamljenih ljudskih srca.