Situacija: ćevapi, badminton, rakiaj, rodbina, priroda. Kodno ime: roštilj sa familijom. Boje su bile zagasite i tamne. Zrak je mirisao mješavinom rakije i mesa. Loptica za badminton tu i tamo preletjela bi preko odrine kraj kuće, koja je, poput kakve kazališne scenografije(ili slike Carla Carre) bila postavljena ispred visokog sivog kubusa susjedove sušnice, nad čatrnjom. Odozgo se, iz šume, čula misa sa radija stare žene koja je voljela istu slušati glasno. Zidovi kuća prekriveni su nježnom paučinom samoće. Tu, za stolom postavljenim na terasi, konačno sam osjetio da, ipak, negdje u ovom svijetu pripadam. Barem nakratko, bio je to vraški dobar osjećaj. A onda je pala noć.