kako ovo uopće radi?

radi li uopće?

promijenila bih utopljeničku sliku, nepotopiva sam, plutam blaženo u toplom moru, pravom, mirisnom, tirkiznom

najljepše je more u zvizdan... zrake sunca padaju okomito, prodiru duboko u srž stvari, i podvodne pustinje zablistaju nakratko

carpe diem

i svi se nešto trude, zuje, od točke A do točke B, nastoje ostati u trenutku, jer ako ništa, evo slika, objava, story, klik, klak, važni smo, prevažni, svima, sebi, oduvijek

čovjek je u svojoj prirodi egzibicionist, svjedoči tome poplava objava

žena također

danas jesmo, sutra nismo, i zato pisati valja, da nas ne zatrpa suvišak trenutaka, proživljenih, a još više neproživljenih

još uvijek imam dobre sise, u koje ljudi pilje čak i kad sam zakopčana do grla

otvoreni prozori, ulica, prolaznici

žale se moje cure, predebele su, ne ulaze u haljine, suknje sve napetije, iz hlača se prelivaju mjeseci, godine

šteta, trebale bi uživati u svojoj mekoći, podatnosti

svom oblom, proširenom ja

mene nije briga

nisam još dovoljno bujna, dovoljno raskošna

htjela bih biti okrugla kao skulpture Vaska Lipovca

punačka, vesela

slobodna