|
Kad trebam savjet ili pomoć, volim da ljudi vele što misle o tome. Volim da iznesu svoja iskustva, znanstvene studije, preporuke... Ali KAKO SILNO MRZIM kad se netko nađe pozvan da mi utuvi u glavu kako ja trebam ili ne trebam jesti i što trebam raditi i kako trebam živjeti, a izričito naglasim da me to NE ZANIMA. Jer, na stranu i istraživanja i sve, samo ja znam kako moj vlastiti organizam reagira na nešto. Nitko drugi to ne može znati niti me može svrstavati u neke opće grupe. MRZIM TO!!!! MRZIM, MRZIM, MRZIM!!!!! I zato i nisam htjela pričat okolo da sam na dijeti jer se svi nađu pozvani popovat. I još kažem da me ne zanima, da imam svoj plan i njega se držim i zamolim da se ne ljuti, ali NE!, meni je ipak, usprkos svim mojim naglašenim napomenama da to ne želim i ne trebam, osoba mršava ko vješalica odradila 10 min. savjetovanja i još rekla da, ako trebam više o tome, može mi još pričati. Ooooo, Nebesa, otvorite se!!!!! Nisam li rekla da me ne zanima??????? Preko nekoliko puta. Još jedna spoznaja o samoj sebi: od takvih stvari moj organizam luči previše želučane kiseline. Zrela sam za godišnji!!! |