božidarka

četvrtak, 16.06.2005.

ODLUKA JE PALA



Da odlučila sam biti dobar i pošten bloger. Nemojte se čuditi, moguće je.

GOTOVOOOOOOOOOOO, pička jebena roda.... nemojte se ljutiti. Krenem ja pisati ovaj mali blogić sa rećenicom u kojoj govorim da je moguće biti pošten i dobar bloger, i onda...kad ono. U kuhinji stoji brat i čita prijemni ispit za Filozofski fakultet u Zagrebu. Moj brat je dobar i pametan čovik, svaka mu čast, ali brate, diga mi je živac, ali samo na jednu sekundu... Živac mi je bio dignut jednu jedinu sekundicu.
Radi se o slijedećem, a slijedeće je: Kažem ja njemu i materi, ovako iz sobe dok sjedim za kompjuterom, da nema šanse da upadnem na taj prenapuvani faks. Kaže meni brat, samo onako kako on to zna, sa onim tonom ''ja ću napokon dovesti mir u cijelom svijetu i neće biti problema'', pa kaže, jeli on meni: Ajde u Zagreb kod tete(koja je živčenjak stolječa) na pripreme. Kaže mater da je to skupo, šta i je, a i neće mi baš puno pomoći. Pomoći će mi, ali ne puno.
Ja kažem još jednom da neću upasti. Kaže brat (slušajte sada ovu, na ovu sam malo se dala isprovocirati, iako nisam baš to pokazala, ali Bože TLAK NA 300!!!):
Skini s interneta.

molim vas da još jednom ovo napišem, usredotočite se dobro i razmislite o ovoj rečenici:

SKINI S INTERNETA.


Što da skinem s interneta? Šta, napišem u googlu Knjiga u kojoj piše tko je glavni tajnik NATOa, gdje se stavlja č i ć, kojom rukom obrisati guzu I TO SVE NA JEDNOM MJESTU!!!!
Mislim si stvarno...
Bole me oči...
Imam leće...
Idem ih išćupati, i zapaliti moju zadnju pušiljku danas.
Obožavam pušiljke.
- 23:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>