parliament

subota, 11.03.2006.

Antidot

"And when they clean the street/ I'll be the only shit that's left behind."
Ovo su mi najdrazi Elliott Smithovi stihovi.
"Either/Or" je kljucno pitanje u Kierkegaardovom "Dnevniku zavodnika", a tako se i zove kljucni Smithov album. I dok je Kierkegaard trazeci odgovor ostao bez svoje najvece ljubavi, Smith je ostao bez zivota. To sve nam opet ne objasnjava kako netko uopce moze uzeti noz i isjeci se njime.
U sljedecoj sceni vidim taksistu Travis Bicklea, kako sjedi pred svojim crno-bijelim televizorom na kojem se prikazuje scena u kojoj neki ljudi plesu. Travis ce svu svoju buku, bijes i gadjenje iskaliti na televizoru. Ono sto scenu cini zaista brutalnom je glazba: "Late For The Sky", samo nekoliko taktova. Glazba koja je u sedamdesetim bila pojam senzibiliteta koji se oslikavao u blistavim plavim ocima Jackson Brownea. Martin Scorsese je u "Taxi Driveru" unistio sve sto se unistiti dalo, ali za ovu scenu nije uzeo glazbu svojih prijatelja: Bob Dylana i Robbie Robertsona, nego Brownea cija je Kalifornija najudaljenije mjesto na svijetu od Scorseseovog New Yorka. Melankolija i njeznost "Late For The Sky" djeluje kao antidot za Trevisovu agresiju. Najcudnija uloga koju je zivot dodijelio Browneu je ona da utjesi Nico kad je ovu Lou Reed napustio. Zamislite scenu u kojoj drogiranu i profuknjalu Nico u svom narucju drzi lijepi jedva punoljetni preplanuli momak iz Kalifornije. Kasnije ce i Jacksonu sve dopizditi, pa ce onako strasno izmarisati Darryl Hannah.
A ja cu si sad kao antodot pustiti "Late For The Sky".

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv