ponedjeljak, 22.02.2016.

Under the same Sun

Već dugo, hm, predugo ovom mjestu dugujem pokoji redak... priznajem jednostavnost tumblra i co. pizdarija sajtova me poprilično odvukla od pisanja, plus nedostatak poštenog interneta i tak čovjek izgubi volju.
U zadnje vrijeme mi se ne da odgovorit ni na poruku, djelomično radi glupog rasporeda na poslu, djelomično radi tog što sam pomalo lijena kad je moje pwt vrijeme u pitanju.

Ne vezano za išta od gore otipkanog - kako Ben Howard kaže - "nepoznati putevi su prošli, rijeke su se odmrznule, a nada i dalje traži skromnu ruku." ... a mene i dalje proganja spoznaja da je bio ocean dok sam ja bila samo kamen, recimo to tako, kad smo već kod starog Bena. Ne mjenja se to samo tako, sada samo vidim da barem ništa nije jednosmjerno, činjenica koju bih tako prigodno zaboravila u situaciji kada bi meni to odgovaralo. Pomalo sadistički, znam. Više me brine da su prošle godine i ništa se nije posebno promjenilo, i dalje je to isti ciklus. Poruka, ljubav, tišina, ljutnja, mir i onda sve iz početka. Čovjek bi očekivao da ćemo se naviknut, možda pomalo i jesmo, no i dan danas u tišini taj me glas tako rastuži. FB ima tu glupu stavku da na random izvuće uspomene tj. postove stare 2-3 g i uvijek pikne za popizdit.

Image and video hosting by TinyPic

“The universe has to move forward. Pain and loss, they define us as much as happiness or love. Whether it’s a world, or a relationship… Everything has its time. And everything ends.”


17:43 | Komentari 3 | Print | ^ | On/Off |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>