Parašot i Haftarot

ponedjeljak, 27.11.2006.

Paraša Vajece (do Revi'i)

B''H

Berešit 28:10-32:3, prema prijevodu Đure Daničića

Rišon
(poglavlje 28)
10 I napusti Jaakov Beer-Šavu i otiđe u Haran. 11 I dođe na jedno mjesto, i ondje zanoći, jer sunce bijaše zašlo; i uze kamen na onom mjestu, i metnu ga sebi pod glavu, i zaspa na onom mjestu. 12 I usni, a to ljestve stajahu na zemlji a vrhom ticahu u nebo, i gle, anđeli B-žji po njima se penjahu i silažahu; 13 I gle, na vrhu stajaše Vječni, i reče: Ja sam Vječni B-g Avrahama oca tvog i B-g Jichakov; tu zemlju na kojoj spavaš tebi ću dati i potomstvu tvom; 14 I potomstva će tvog biti kao praha na zemlji, te ćeš se raširiti na zapad i na istok i na sjever i na jug, i svi narodi na zemlji blagoslovit će se u tebi i u potomstvu tvom. 15 I evo, ja sam s tobom, i čuvat ću te kud god pođeš, i dovest ću te natrag u ovu zemlju, jer te neću ostaviti dokle god ne učinim što ti rekoh. 16 A kad se Jaakov probudi od sna, reče: Zasigurno je Vječni na ovom mjestu; a ja ne znah. 17 I uplaši se, i reče: Kako je strašno mjesto ovo! Ovde je doista kuća B-žja, i ovo su vrata nebeska. 18 I usta Jaakov ujutro rano, i uze kamen što bijaše metnuo sebi pod glavu, i utvrdi ga za spomen i preli ga uljem. 19 I prozva ono mjesto Bet-El, a prije bijaše ime onom gradu Luz. 20 I učini Jaakov zavjet, govoreći: Ako B-g bude sa mnom i sačuva me na putu kojim idem i da mi kruha da jedem i odjeće da se oblačim, 21 I ako se vratim na miru u dom oca svog, Vječni će mi biti B-g;
22 A kamen ovaj koji utvrdih za spomen bit će dom B-žji; i što mi god daš, od svega ću deseto dati Tebi.

Šeni
(poglavlje 29)
1 Tada se podiže Jaakov i otide u zemlju istočnu. 2 I osvrnuvši se ugleda studenac u polju; i gle, tri stada ovaca ležahu kod njega, jer se na onom studencu napajahu stada, a velik kamen bijaše studencu na vratima. 3 Ondje se skupljahu sva stada, te pastiri odvaljivahu kamen s vrata studencu i napajahu stada, i poslije opet navaljivahu kamen na vrata studencu na njegovo mjesto. 4 I Jaakov im reče: Braćo, odakle ste? Rekoše: Iz Harana smo. 5 A on im reče: Poznajete li Lavana ben Nahora? Oni rekoše: Poznajemo. 6 On im reče: Je li zdrav? Rekoše: Jeste, i evo Rahel kćeri njegove, gdje ide sa stadom. 7 I on reče: Eto još je rano, niti je vrijeme vraćati stoku; napojte stoku pa idite i pasite je. 8 A oni rekoše: Ne možemo, dok se ne sakupe sva stada, da odvalimo kamen s vrata studencu, onda ćemo napojiti stoku. 9 Dok on još govoraše s njima, dođe Rahel sa stadom oca svog, jer ona napasaše ovce. 10 A kad Jaakov vide Rahel kćer Lavana ujaka svog, i stado Lavana ujaka svog, pristupi Jaakov i odvali kamen studencu s vrata, i napoji stado Lavana ujaka svog. 11 I poljubi Jaakov Rahel, i povikavši zaplaka se. 12 I kaza Jaakov Raheli da je rod ocu njenom i da je sin Rivkin; a ona otrča te javi ocu svom. 13 A kad Lavan ču za Jaakova sina sestre svoje, istrča mu u susret, i zagrli ga i poljubi, i uvede u svoju kuću. I on pripovijedi Lavanu sve ovo. 14 A Lavan mu reče: Ta ti si kost moja i tijelo moje. I osta kod njega čitavih mjesec dana. 15 Tada reče Lavan Jaakovu: Zar badava da mi radiš, zato što si mi rod? Kaži mi što će ti biti plaća? 16 A Lavan imaše dvije kćeri: starijoj bijaše ime Lea, a mlađoj Rahel. 17 I u Lee behu osjetljive oči, a Rahel bijaše lijepog stasa i lijepog lica.

Šliši
18 I Jaakov je volio Rahel, te reče: Služiću ti sedam godina za Rahel, mlađu kćer tvoju. 19 A Lavan mu reče: Bolje tebi da je dam nego drugom; ostani kod mene. 20 I odsluži Jaakov za Rahel sedam godina, i učiniše mu se kao nekoliko dana, jer ju je volio. 21 I reče Jaakov Lavanu: Daj mi moju ženu, jer su se dani navršili, da joj mogu prići. 22 I sakupi Lavan sve ljude iz onog mjesta i učini gozbu. 23 A uvečer uze Leu kćer svoju i uvede je k Jaakovu, i on leže s njom. 24 I Lavan dade Zilpu robinju svoju Lei kćeri svojoj da joj bude robinja. 25 A kad bi ujutru, gle, ono bijaše Lea; te reče Jaakov Lavanu: Što si mi to učinio? Ne služim li za Rahel kod tebe? Zašto si me prevario? 26 A Lavan mu reče: Ne biva u našem mjestu da se daje mlađa prije prvorođene. 27 Navrši tjedan dana s tom, pa ćemo ti dati i drugu za službu što ćeš služiti kod mene još sedam godina drugih. 28 Jaakov učini tako, i navrši s njom tjedan dana, pa mu dade Lavan Rahel kćer svoju za ženu. 29 I dade Lavan Raheli kćeri svojoj robinju svoju Bilhu da joj bude robinja. 30 I on priđe i Rahel; i voljaše Rahel više nego Leu, i stade služiti kod Lavana još sedam drugih godina. 31 A Vječni vidje da Jaakov ne mari za Leu, otvori njoj maternicu, a Rahel osta nerotkinja. 32 I Lea zatrudni, i rodi sina, i da mu ime Reuven, govoreći: Vječni pogleda (ki ra'a kašem) na jade moje, sada će me ljubiti muž moj. 33 I opet zatrudni, i rodi sina i reče: Vječni ču (ki šama kašem) da sam prezrena, pa mi dade i ovog. I da mu ime Šim'on. 34 I opet zatrudni, i rodi sina, i reče: Sada će se priljubiti k meni muž moj (ilave iši elai), jer mu rodih tri sina. Zato mu dade ime Levi. 35 I zatrudni ponovo, i rodi sina, i reče: Ovog puta ću hvaliti Vječnoga (ode et kašem) . Zato mu da ime Jehuda; i presta rađati.
(poglavlje 30)
1 A Rahel vidjev da ne rađa Jaakovu, i Rahel pozavidje sestri svojoj; i reče Jaakovu: Daj mi djece, ako ne, mrtva sam. 2 A Jaakov se razljuti na Rahel, i reče: Zar sam ja umjesto B-ga koji ti je uskratio plod utrobe? 3 A ona reče: Ovdje je robinja moja Bilha, dođi k njoj, i ona će roditi na mojim koljenima, pa ću i ja također imati djece od nje. 4 I dade mu Bilhu robinju svoju za ženu, i Jaakov joj priđe. 5 I zatrudni Bilha, i rodi Jaakovu sina. 6 A Rahel reče: Vječni mi je sudio (danani elokim) i čuo glas moj, te mi dade sina. Zato mu da ime Dan. 7 I Bilha robinja Rahelina zatrudni opet, i rodi drugog sina Jaakovu; 8 A Rahel reče: Božanskim svezama bijah povezana (niftulei elokim niftalti) sa sestrom svojom, ali pobijedila sam. I da mu ime Naftali. 9 Kad Lea vidje da presta rađati uze Zilpu robinju svoju i dade je Jaakovu za ženu. 10 I rodi Zilpa robinja Leina Jaakovu sina; 11 I Lea reče: Dođe sreća (ba gad). I da mu ime Gad. 12 Opet rodi Zilpa robinja Leina drugog sina Jaakovu; 13 I reče Lea: Zbog sreće moje, jer su me žene nazvale sretnom (ki išruni banot). Zato mu da ime Ašer.
- 23:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 21.11.2006.

Paraša Toldot (kompletna)

Berešit 25:19-28:9, prema prijevodu Đure Daničića

B''H

Rišon
(poglavlje 25)
19 A ovo su pokoljenja Jichaka sina Avrahamovog: Avraham rodi Jichaka; 20 A Jichaku bijaše četrdeset godina kad se oženi Rivkom, kćeri Betuela Aramejca iz Mezopotamije, sestrom Lavana Aramejca. 21 I Jichak se moljaše Vječnom nasuprot žene svoje, jer bijaše nerotkinja; i umoli Vječnoga, te zatrudjne Rivka žena njegova. 22 Ali udarahu jedno o drugo djeca u utrobi njenoj, te reče: Ako će tako biti, zbog čega sam ovakva? I otide pitati Vječnoga. 23 A Vječni joj reče: Dva su plemena u utrobi tvojoj, i dva će naroda, izaći iz tebe; i jedan će narod biti jači od drugog naroda, i stariji će služiti mlađemu. 24 I kad dođe vrijeme da rodi, a to blizanci u utrobi njenoj. 25 I prvi izađe crven, sav kao runo rutav, i dadoše mu ime Esav. 26 A poslije izađe brat mu, držeći rukom za petu Esava; i dadoše mu ime Jaakov. A bijaše Jichaku šezdeset godina, kad ih rodi Rivka. 27 I djeca odrastoše, i Esav posta lovac i ratar, a Jaakov bijaše čovjek krotak koji je boravio u šatorima. 28 I Jichak je volio Esava, jer rado jeđaše njegov ulov; a Rivka je voljela Jaakova. 29 Jednom Jaakov skuha jelo, a Esav dođe iz polja umoran. 30 I reče Esav Jaakovu: Nasipaj mi nešto toga crvenog, crvenog (jela), jer sam malaksao. Otuda se prozva Edom. 31 A Jaakov mu reče: Prodaj mi danas pravo prvorodstva svojega. 32 A Esav odgovori: Evo, umrijet ću, pa šta će mi pravo prvorodstva? 33 A Jaakov reče: Zakuni mi se danas. I on mu se zakle; tako prodade svoje pravo prvorodstva Jaakovu. 34 I Jaakov dade Esavu kruha i skuhane leće, i on se najede i napi, pa usta i otide. I Esav je prezirao svoje pravo prvorodstva.
(poglavlje 26)
1 Ali nasta glad u zemlji, pored prve gladi koja bijaše za vremena Avrahamovog; i Jichak otide k Avimelehu kralju filistejskom u Gerar. 2 I javi mu se Vječni i reče: Nemoj ići u Egipat, nego boravi u zemlji za koju ću ti kazati. 3 Boravi u toj zemlji, i ja ću biti s tobom, i blagoslovit ću te; jer ću tebi i potpmstvu tvojem dati sve ove zemlje, i potvrdiću zakletvu, kojom sam se zakleo Avrahamu ocu tvom. 4 I umnožiću potomstvo tvoje da ga bude kao zvijezda na nebu, i dat ću potomstvu tvojem sve ove zemlje; i u potomstvu tvom blagoslovit će se svi narodi na zemlji, 5 Zato što je Avraham slušao glas moj i čuvao naredbu moju, zapovijesti moje i pravila moja i zakone moje.

Šeni
6 I osta Jichak u Geraru. 7 A ljudi u mjestu onom pitahu za ženu njegovu, a on govoraše: Sestra mi je. Jer se bojaše kazati: Žena mi je; da me, veli, ne ubiju ovi ljudi radi Rivke, jer je lijepa. 8 I kad provede mnogo vremena ondje, dogodi se, te pogleda Avimeleh kralj filistejski s prozora, i vide Jichaka gde se šali s Rivkom ženom svojom. 9 I dozva Avimeleh Jichaka i reče: Ta to ti je žena; kako si kazao: Sestra mi je? A Jichak mu odgovori: Rekoh: da ne poginem zbog nje. 10 A Avimeleh reče: Šta si nam učinio? Lako je mogao tko od naroda ovog leći s tvojom ženom, te bi nas ti uvalio u grijeh. 11 I zapovijedi Avimeleh svemu narodu svom govoreći: Tko se dotakne ovog čovjeka ili žene njegove, poginut će. 12 I Jichak poče sijati u onoj zemlji, i nađe one godine stostruko, i blagoslovi ga Vječni.

Šliši
13 I obogati se čovjek, i napredovaše sve više, te posta silan. 14 I imaše ovaca i goveda i mnogo slugu; a Filisteji mu zaviđahu,
15 Pa sve studence koje bijahu iskopale sluge oca njegovog za vremena Avrahama oca njegovog zaustaviše Filisteji, i zatrpaše ih zemljom.
16 I Avimeleh reče Jichaku: Idi od nas, jer si postao silniji od nas. 17 I Jichak otide odandje, i razape šatore u udolini Gerar, i nastani se ondje. 18 I Jichak ponovo otkopa studence, koji bijahu iskopani za vremena Avrahama oca njegovog, i koje zatrpaše Filisteji nakon smrti Avrahamove; i prozva ih imenima poput imena koja im bijaše dao otac njegov. 19 I kopajući sluge Jichakove u onoj udolini nađoše studenac žive vode. 20 Ali se svađaše pastiri gerarski s pastirima Jichakovim govoreći: Naša je voda. Stoga nazva onaj studenac Esek, jer se svadiše s njim. 21 Poslije iskopaše drugi studenac, pa se i oko njega svađaše, pa ga nazva Sitna. 22 I on otide odandje, i iskopa drugi studenac, i oko njega ne bi svađe; zato ga nazva Rehovot, govoreći: Jer nam je sad dao Vječni prostora i bit ćemo plodni u ovoj zemlji.

Revi’i
23 I otide odandje gore u Ber-šavu. 24 I Vječni javi mu se ukaže te noći, i reče: Ja sam Bog Avrahama oca tvog. Ne boj se, jer sam ja s tobom, i blagoslovit ću te i umnožit ću potomstvo tvoje radi Avrahama sluge svog. 25 I on načini ondje žrtvenik, i zazva ime Vječnoga; i ondje razape šator svoj; i sluge Jichakove iskopaše ondje studenac. 26 I dođe k njemu Avimeleh iz Gerara i grupa njegovih suradnika i Piholom vojskovođa njegov. 27 A Jichak im reče: Što ste došli k meni, kad me mrzite i otjeraste me od sebe? 28 A oni rekoše: Vidjesmo doista da je Vječni s tobom, pa rekosmo: Neka bude zakletva među nama, između nas i tebe; hajde da napravimo savez s tobom;
29 Ako nam ne učiniš zla, kao što se mi tebe ne dotakosmo i kao što mi tebi samo dobro činismo, i pustismo te da ideš na miru, i eto si blagosloven od Vječnoga.

Hamiši
30 Tada ih on ugosti; te jedoše i piše. 31 A sutradan ustavši rano, zakleše se jedan drugom, i isprati ih Jichak i otidoše od njega s mirom.
32 Isti dan došavši sluge Jichakove kazaše mu za studenac koji iskopaše, i rekoše mu: Nađosmo vodu. 33 I nazva ga Šiba; stoga se nazive onaj grad Ber-šava do današnjeg dana. 34 A bi Esavu četrdeset godina, i uze za ženu Judit, kćer Beerija Hetita, i Basemat kćer Elona Hetita. 35 I one bijahu jad duhu Jichaka i Rivke.
(poglavlje 27)
1 I bi kad Jichak ostari i oči mu bijahu potamnjele da ne mogaše vidjeti, dozva Esava starijeg sina svog, i reče mu: Sine! A on odgovori: Evo me. 2 I reče: Evo ostario sam, ne znam dan kada ću umrijeti; 3 Zato sada naoštri oružje svoje, svoj mač i (uzmi) luk svoj, i izađi u planinu, te lovi za mene; 4 I zgotovi mi ukusna jela, kako volim, i donesi mi ih da jedem, kako bi te blagoslovila duša moja dok nisam umro. 5 A Rivka ču kada Jichak govoraše sinu svom Esavu. I Esav otide u planinu da lovi i da donese. 6 A Rivka reče Jaakovu, sinu svom govoreći: Gle, čuh oca tvog gdje govori s Esavom, bratom tvojim i reče: 7 Donesi mi ulov, i zgotovi mi ukusna jela i jest ću, i blagoslovit ću te pred Vječnim dok nisam umro. 8 Nego sada, sine, poslušaj moj glas, što ti zapovijedam. 9 Idi sada k stadu i uzmi za mene dva dobra jareta, i ja ću od njih napraviti ukusna jela za tvog oca, kako on voli. 10 I ti ćeš ih unijeti tvom ocu da može jesti, kako bi te blagoslovio dok nije umro. 11 A Jaakov reče Rivki majci svojoj: Gle, Esav, brat moj, je rutav, a ja sam gladak; 12 Može me opipati otac, pa će se osjetiti da sam ga htio prevariti, te ću navući na sebe prokletstvo umjesto blagoslova. 13 A mati mu reče: Neka prokletstvo tvoje, sine padne na mene; samo me poslušaj moj glas, i idi i donesi mi ih. 14 Tada on ode i uze i donese ih majci svojoj; a majka njegova priredi ukusna jela kako je volio njegov otac.
15 Pa onda uze Rivka skupocjene haljine Esava, starijeg sina svog, koje bijahu u njenoj kući, i odjene Jaakova, mlađeg sina svog. 16 I jarećim kožicama obloži mu ruke i vrat gde bijaše gladak. 17 I dade Jaakovu sinu svom u ruke ukusna jela i kruh koje pripremi. 18 A on dođe k ocu svom i reče: Oče moj! A on odgovori: Evo me; tko si ti, sine moj? 19 I Jaakov reče ocu svom: Ja sam Esav tvoj prvenac. Učinio sam kako si mi rekao. Molim te podigni se, sjedni i jedi ulov moj, tako da me blagoslovi duša tvoja. 20 A Jichak reče sinu svom: Kad brže nađe, sine? A on reče: Zato jer Vječni Bog tvoj priredi ga pred mnom. 21 A Jichak reče Jaakovu: Molim te dođi bliže, sine da te opipam jesi li uistinu sin moj Esav ili nisi. 22 I pristupi Jaakov k Jichaku ocu svom, a on ga opipa, pa reče: Glas je glas Jaakovljev, ali ruke su ruke Esavove. 23 I ne prepozna ga, jer mu ruke bijahu rutave kao u Esava brata njegovog: i blagoslovi ga; 24 I reče mu: Jesi li ti (doista) sin moj Esav? A on reče: Ja sam. 25 Tada reče: Postavi mi da jedem ulov sina svog, tako da te blagoslovi duša moja. I postavi mu, te jede; i donese mu vina te pi. 26 Potom Jichak, otac njegov reče mu: Dođi bliže i poljubi me, sine moj. 27 I on pristupi i poljubi ga i on osjeti miris od haljina njegovih, i blagoslovi ga, i reče: Gle, miris sina mog je kao miris polja koje blagoslovi Vječni!

Šiši
28 Bog ti dao rose nebeske, i dobre zemlje i pšenice i vina izobilno! 29 Narodi ti služili i plemena ti se klanjala! Bio gospodar braći svojoj i klanjali ti se sinovi majke tvoje! Proklet bio koji tebe usproklinje, a blagosloven koji tebe uzblagosilja! 30 A bi kad Jichak završi blagoslov Jaakova, i Jaakov otide ispred Jichaka oca svog, u taj čas dođe Esav brat njegov iz lova. 31 Pa pripremi i on ukusna jela i unese ocu svom, i reče mu: Nek otac moj ustane i jede od onoga što mu je sin ulovio, tako da me blagoslovi duša tvoja. 32 A Jichak otac njegov reče mu: Tko si ti? A on reče: Ja, sin tvoj, prvenac tvoj Esav. 33 Tada zadrhta Jichak snažnim drhtajem, i reče: Tko je onda onaj koji ulovi i donese mi lova, i od svega jedoh pre nego ti dođe, i blagoslovih ga? On će i ostati blagosloven. 34 A kad ču Esav riječi oca svog, vrisnu glasno i gorko, i reče ocu svom: Blagoslovi i mene, oče. 35 A on mu reče: Dođe brat tvoj s prijevarom, i odnese tvoj blagoslov. 36 A on reče: Nije li mu zbog toga ime Jaakov? jer me prevari dva puta. Pravo prvorodstva mi uze, pa eto sada mi uze i blagoslov. Potom reče: Nisi li i meni sačuvao blagoslov? 37 A Jichak odgovori, i reče Esavu: Eto sam ga postavio tebi za gospodara; i svu braću njegovu dadoh mu da mu budu sluge; pšenicom i vinom okrijepih ga; pa što bih sada za tebe učinio, sine? 38 I Esav reče ocu svom: Ima li samo jedan blagoslov u tebe, oče? Blagoslovi i mene, oče. I stade glasno plakati Esav. 39 A Jichak otac njegov odgovarajući reče mu: Evo, stan će ti biti na rodnoj zemlji i rosi nebeskoj ozgo. 40 I živjet ćeš od mača svog, i bratu ćeš svom služiti; ali će doći vrijeme, te ćeš pošto se naplačeš, skršiti jaram njegov s vrata svog. 41 I Esav je mrzio Jaakova radi blagoslova, kojim ga blagoslovi otac, i govoraše u srcu svom: Neka se primaknu dani oplakivanja oca mog, tada ću ubiti Jaakova brata svog. 42 I kazaše Rivki riječi Esava sina njenog starijeg, a ona poslavši dozva Jaakova mlađeg sina svog, i reče mu: Gle, Esav brat tvoj žali zbog tebe, da te ubije. 43 I sada, sine, poslušaj šta ću ti kazati; ustani i bježi k Lavanu bratu mom u Haran. 44 I ostani kod njega nekoliko dana dok ne prođe bijes brata tvog, 45 Dok se gnjev brata tvog odvrati od tebe, te zaboravi šta si mu učinio; a onda ću ja poslati da te dovedu odandje. Zašto bih ostala bez obojice vas u jedan dan? 46 A Rivka reče Jichaku: Zgadio mi se život radi ovih Hetitki. Ako se Jaakov oženi Hetitkom poput ovih, između kćeri ove zemlje, što će mi više život?
(poglavlje 28)
1 I Jichak pozva Jaakova, i blagoslovi ga, i zapovijedi mu i reče: Nećeš uzeti ženu od kćeri kaananskih. 2 Ustani, idi u Padan-Aram u dom Betuela oca majke tvoje, i od tamo uzmi ženu, od kćeri Lavana, brata tvoje majke. 3 A Bog Svemogući da te blagoslovi, i da ti da veliku porodicu i umnoži te, da od tebe postane mnoštvo naroda, 4 I da ti da blagoslov Avrahamov, tebi i potomstvu tvom s tobom, da naslijediš zemlju u kojoj si došljak, koju Bog dade Avrahamu.

Švi’i
5 Tako otpravi Jichak Jaakova, i on pođe u Padan-Aram k Lavanu sinu Betuela Aramejca, bratu Rivke majke Jaakova i Esava. 6 A Esav vidje da Jichak blagoslovi Jaakova i otpravi ga u Padan-Aram da se odande oženi, i da blagosiljajući ga zapovijedi mu rekavši: Nećeš uzeti ženu od kćeri kaananskih, 7 I da Jaakov posluša oca svog i majku svoju, i otide u Padan-Aram; 8 I vidje Esav da kćeri kaananske nisu po volji Jichaku ocu njegovom. 9 Pa otide Esav k Išmaelu, i uze Mahalat, kćer Išmaela, sina Avrahamovog, sestru Nevaotovu, pored drugih svojih žena za ženu.
- 10:05 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 14.11.2006.

Paraša Haje Sara (prva alija)

Berešit 23:1-25:18, prema prijevodu Đure Daničića

B''H

Rišon
(poglavlje 23)
1 A poživje Sara sto i dvadeset i sedam godina; to su godine života Sarinog; 2 I umrije Sara u Kiriat-Arbi, a to je Hevron, u zemlji kaananskoj. I dođe Avram oplakati Saru i oplače je. 3 A kad usta Avram od mrtvaca svog, reče sinovima Hetovim govoreći: 4 Stranac sam i došljak kod vas; dajte mi da imam grob kod vas da pogrebem mrtvaca svog ispred očiju svojih. 5 A sinovi Hetovi odgovoriše Avramu govoreći mu: 6 Čuj nas, gospodaru; ti si knez od Boga među nama; u najboljem grobu našem pogrebi mrtvaca svog; niko između nas neće ti zatvoriti grob svoj da ne pogrebeš mrtvaca svog. 7 Tada usta Avram i pokloni se narodu zemlje one, sinovima Hetovim; 8 I reče im govoreći: Ako hoćete da pogrebem mrtvaca svog ispred očiju svojih, poslušajte me, i govorite za mene Efronu sinu Coarovom, 9 Neka mi da pećinu Mahpela, koja mu pripada, koja je nakraj njegova polja; za punu cijenu neka mi je da među vama koliko vrijedi, da imam grob. 10 A Efron sjeđaše usred sinova Hetovih. Pa reče Efron Hetit Avramu pred sinovima Hetovim, koji slušahu, pred svim koji ulažahu na vrata grada njegovog, govoreći: 11 Ne, gospodaru; poslušaj me: poklanjam ti njivu, i pećinu kod nje poklanjam ti: pred sinovima naroda svog poklanjam ti je, pogrebi mrtvaca svog. 12 A Avram se pokloni narodu zemlje one, 13 I reče Efronu pred narodom zemlje one govoreći: Ako si voljan čuj me; dajem ti što vrijedi njiva, uzmi od mene, pa ću onda pogrepsti mrtvaca svog onde. 14 A Efron odgovori Avramu govoreći mu: 15 Gospodaru, čuj me; zemlja vrijedna četiri stotine šekela srebra, što je to između mene i tebe? Samo ti pogrebi mrtvaca svog. 16 A Avram ču i Avram izvaže Efronu srebro, koje reče pred sinovima Hetovim, četiri stotine šekela srebra, kako su išli među trgovcima.
- 08:37 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 05.11.2006.

Paraša VaJera

Berešit 18:1-22:24, prema prijevodu Đure Daničića

B''H

Link na Paraša: tekst na hebrejskom izvorniku

Rišon
(poglavlje 18)
1 Poslije mu se javi Vječni u ravnici Mamre kad sjeđaše na ulazu pred šatorom svojim u podne. 2 Podigavši oči svoje pogleda, i gle, tri čovjeka stajahu prema njemu. I ugledavši ih potrča im u susret ispred ulaza šatora svog, i pokloni se do zemlje; 3 I reče: Vječni, ako sam našao milost pred Tobom, nemoj proći sluge svog. 4 Da vam donesem malo vode i operite noge, te se naslonite malo pod ovim drvetom. 5 I iznijet ću malo kruha, te potkrepite srce svoje, pa onda pođite, kad idete pored sluge svog. I rekoše: Učini šta si kazao. 6 I Avram otrča u šator k Sari, i reče: Brže zamesi tri kopanje belog brašna i ispeci pogače. 7 Pa otrča ka govedima i uhvati tele mlado i dobro, i dade ga momku da ga brže zgotovi. 8 Pa onda iznese masla i mleka i tele koje beše zgotovio, i postavi im, a sam stajaše pred njima pod drvetom dokle jeđahu. 9 I oni mu rekoše: Gdje je Sara žena tvoja? A on reče: Eno je pod šatorom. 10 A jedan između njih reče: Dogodine u ovo doba opet ću doći k tebi, a Sara žena tvoja imat će sina. A Sara slušaše na vratima od šatora iza njega. 11 A Avram i Sara bijahu stari i vremeniti, i kod Sare bijaše prestalo što biva u žena. 12 Zato se nasmija Sara u sebi govoreći: Pošto sam ostarjela, sad li će mi doći radost? A i gospodar mi je star. 13 Tada reče Vječni Avramu: Zašto se smije Sara govoreći: Istina li je da ću roditi kad sam ostarjela? 14 Ima li što teško Vječnom? Dogodine u ovo doba opet ću doći k tebi, a Sara će imati sina.

Šeni
15 A Sara poreče govoreći: Nisam se smijala. Jer se uplaši. Ali On reče: Nije istina, smijala si se. 16 Potom ustaše ljudi odandje, i pođoše put Sedoma; a Avram pođe s njima da ih isprati. 17 A Vječni reče: Kako bih tajio od Avrama što ću učiniti, 18 Kad će od Avrama postati velik i silan narod, i u njemu će se blagosloviti svi narodi na zemlji? 19 Jer znam da će zapovijediti sinovima svojim i domu svom nakon sebe da se drže puteva Vječnoga i da čine što je pravo i dobro, da bi Vječni izvršio na Avramu što mu je obećao. 20 I reče Vječni: Vika je u Sedomu i Amori velika, i grijeh je njihov vrlo težak. 21 Zato ću sići da vidim da li sve čine kao što vika dođe preda me; ako li nije tako, da znam. 22 I ljudi okrenuvši se pođoše put Sedoma; ali Avram još stajaše pred Vječnim, 23 I pristupiv Avram reče: Hoćeš li pogubiti i pravednog s nepravednim? 24 Može biti da ima pedeset pravednika u gradu; hoćeš li i njih pogubiti, i nećeš li oprostiti mjestu zbog onih pedeset pravednika što su u njemu? 25 Nemoj to činiti, ni pogubiti pravednika s nepravednikom, da bude pravedniku kao i nepravedniku; nemoj; zar sudac čitave zemlje neće suditi pravo? 26 I reče Vječni: Ako nađem u Sedomu pedeset pravednika u gradu, oprostit ću cijelom mjestu zbog njih. 27 A Avram odgovori i reče: Gle, sada bih progovorio Vječnom, ako i jesam prah i pepeo. 28 Može biti pravednika pedeset manje pet, hoćeš li zbog onih pet uništiti sav grad? Odgovori: Neću, ako nađem četrdeset i pet. 29 I stade dalje govoriti, i reče: Može biti da će se naći četrdeset. Reče: Neću zbog onih četrdeset. 30 Potom reče: Nemoj se gneviti, Vječni, što ću reći; može biti da će se naći trideset. I reče: Neću, ako nađem trideset. 31 Opet reče: Gle sada bih progovorio Vječnom; može biti da će se naći dvadeset. Reče: Neću ih pogubiti zbog onih dvadeset. 32 Konačno reče: Nemoj se gnjeviti, Vječni, što ću još jednom progovoriti; može biti da će se naći deset. Reče: Neću ih pogubiti radi onih deset. 33 I Vječni otiđe završivši razgovor sa Avramom; a Avram se vrati na svoje mjesto.

Šliši
(poglavlje 19)
1 A uvečer dođoše dva anđela u Sedom; a Lot sjeđaše na vratima sedomskim; i kad ih ugleda, ustade te ih susretne, i pokloni se licem do zemlje, 2 I reče: Hodite, gospodo, u kuću sluge svog, i prenoćite i operite noge svoje; pa sutra rano kad ustanete pođite svojim putem. A oni rekoše: Ne, nego ćemo prenoćiti na ulici. 3 Ali on navali na njih, te se uvratiše k njemu i uđoše u kuću njegovu, i on ih ugosti, i ispeče kruhova beskvasnih, i jedoše. 4 I još ne bijahu legli, a građani Sedomljani slegoše se oko kuće, staro i mlado, sav narod sa svih krajeva, 5 I zazivahu Lota i govorahu mu: Gdje su ljudi što sinoć dođoše k tebi? Izvedi ih k nama da ih poznamo. 6 A Lot iziđe k njima pred vrata zatvorivši vrata za sobom, 7 I reče im: Nemojte, braćo, činiti zla. 8 Evo imam dvije kćeri, koje još ne poznaše čovjeka; njih ću vam izvesti, pa činite s njima šta vam je volja; samo ne dirajte u ove ljude, jer su zato ušli pod moj krov. 9 A oni rekoše: Makni se. Pa onda rekoše: Ovaj je sam došao ovdje da živi kao došljak, pa nam još hoće suditi; sad ćemo tebi učiniti gore nego njima. Pa navališe jako na čovjeka, na Lota, i počeše provaljivati vrata. 10 A ona dva čovjeka digoše ruke, i uvukoše Lota sebi u kuću, i zatvoriše vrata. 11 A ljude koji bijahu pred kućnim vratima odjednom osljepiše od najmanjeg do najvećeg, te ne mogahu naći vrata. 12 Tada ona dva čovjeka rekoše Lotu: Ako imaš ovde još koga svog, zeta ili sina ili kćer, ili koga god svog u ovom gradu, gledaj neka idu odavdje; 13 Jer hoćemo zatrti ovo mjesto, jer je vika njihova velika pred Vječnim, pa nas posla Vječni da ga zatremo. 14 I iziđe Lot, i kaza zetovima svojim, kojima htjede dati kćeri svoje, i reče im: Ustajte, idite iz ovog mjesta, jer će sada zatrti Vječni grad ovaj. Ali se zetovima njegovim učinilo da se šali. 15 A kad zora zarudi, navališe anđeli na Lota govoreći: ustani, uzmi ženu svoju, i dvije kćeri svoje koje su tu, da ne pogineš u bezakonju grada tog. 16 A on poče otezati, te ljudi uzeše za ruku njega i ženu njegovu i dvije kćeri njegove, jer ga bijaše žao Vječnom i izvedoše ga i pustiše ga izvan grada. 17 I kad ih izvedoše van, reče jedan: Izbavi dušu svoju i ne obaziri se natrag i u cijeloj ovoj ravnici da nisi stao; bježi na ono brdo da ne pogineš. 18 A Lot im reče: Nemoj, Vječni! 19 Gle, sluga tvoj nađe milost pred Tobom, i milost je Tvoja prevelika koju mi učini sačuvavši mi život; ali ne mogu pobjeći na brdo a da me ne stigne zlo i ne poginem. 20 Eno grad blizu; onamo se može pobjeći, a mali je; da bježimo onamo; ta mali je, te ću ostati živ.

Revi’i
21 A on mu reče: Evo poslušat ću te i zato, i neću zatrti grada, za koji kažeš. 22 Brže bježi onamo; jer ne mogu činiti ništa dok ne stigneš onamo. Zato se prozva onaj grad Coar. 23 I kad sunce ogranu po zemlji, Lot dođe u Coar. 24 Tada pusti Vječni na Sedom i na Amoru od Vječnog s neba kišu od sumpora i ognja, 25 I zatre one gradove i svu onu ravnicu, i sve ljude u gradovima i urod zemaljski. 26 Ali žena Lotova bijaše se osvrnula idući za njim, i posta slan kamen. 27 A sutradan rano ustavši Avram, otiđe na mjesto gdje je stajao pred Vječnim; 28 I pogleda na Sedom i Amoru i svu okolinu po onoj ravnici, i ugleda, a to se dizaše dim od zemlje kao dim iz peći. 29 Ali kad Bog uništavaše gradove u onoj ravnici, opomenu se Bog Avrama, i izvede Lota iz propasti kad uništi gradove gdje življaše Lot. 30 A Lot otiđe iz Coara i nastani se na onom brdu s dvije kćeri svoje, jer se bojaše ostati u Coaru; i življaše u pećini sa svoje dvije kćeri. 31 A starija reče mlađoj: Naš je otac star, a nema nikoga na zemlji da dođe k nama, kao što je običaj po svoj zemlji. 32 Hajde da damo ocu vina neka se napije, pa da legnemo s njim, kako bismo sačuvale potomstvo ocu svom. 33 I dadoše ocu vina onu noć; i došavši starija liježe s ocem svojim, i on ne osjeti ni kad ona liježe ni kad ustade. 34 A sutradan reče starija mlađoj: Gle, noćas spavah s ocem svojim. Da mu damo vina i večeras, pa idi ti i lezi s njim, kako bismo sačuvale potomstvo ocu svom. 35 Pa i tu večer dadoše ocu vina, i ustavši mlađa liježe s njim, i on ne osjeti ni kad ona leže ni kad ustade. 36 I obje kćeri Lotove zatrudnješe od oca svog. 37 I starija rodi sina, i dade mu ime Moav; od njega su Moavci do današnjeg dana. 38 Pa i mlađa rodi sina, i dade mu ime Ben-Ami; od njega su Amonci do današnjeg dana.
(poglavlje 20)
1 A Avram otiđe otamo na jug, i nastani se između Kadeša i Šura; i življaše kao došljak u Gerari. 2 I govoraše za ženu svoju Saru: Sestra mi je. A car gerarski Avimeleh posla te uze Saru. 3 Ali dođe Bog Avimelehu noću u snu, i reče mu: Gle, poginut ćeš zbog žene koju si uzeo, jer ima muža. 4 A Avimeleh ne bijaše je se dotakao, i zato reče: Vječni, da li ćeš i pravedan narod pogubiti? 5 Nije li mi sam kazao: Sestra mi je? A i ona sama reče: Brat mi je. Učinio sam u čistoti srca svog i u pravdi ruku svojih. 6 Tada mu reče Bog u snu: Znam da si učinio u čistoti srca svog, zato te sačuvah da mi ne sagriješiš, i ne dadoh da je se dotakneš. 7 A sada vrati čovjeku ženu njegovu, jer je prorok, i molit će se za tebe, te ćeš ostati živ. Ako li je ne vratiš, znaj da ćeš umrijeti ti i svi tvoji. 8 I ujutro rano usta Avimeleh, i sazva sve sluge svoje, i kaza im sve ovo da čuju. I uplašiše se ljudi veoma. 9 Tada Avimeleh dozva Avrama i reče mu: Što si nam učinio? Što li sam ti zgriješio, te navuče na mene i na carstvo moje toliko zlo? Učinio si mi što ne valja činiti. 10 I još reče Avimeleh Avramu: Što ti je bilo, da si to učinio? 11 A Avram odgovori: Rekoh: sigurno nema straha Božjeg u ovom mjestu, pa će me ubiti radi žene moje. 12 A upravo ona mi i jest sestra, kći je mog oca; ali nije kći moje majke, pa pođe za mene. 13 A kad me Bog izvede iz doma oca mog, ja joj rekoh: Učini dobro, i kaži za mene gdje god dođemo: Brat mi je. 14 Tada Avimeleh uze ovaca i goveda i sluga i sluškinja, te dade Avramu, i vrati mu Saru ženu njegovu. 15 I reče Avimeleh Avramu: Evo, zemlja ti je moja otvorena, živi slobodno gdje ti je volja. 16 A Sari reče: Evo dao sam tvom bratu tisuću srebrnika; gle, on ti je očima pokrivalo pred svima koji budu s tobom; i to sve da ti je za pouku. 17 I Avram se pomoli Bogu, i izliječi Bog Avimeleha i ženu njegovu i sluškinje njegove, te rađahu. 18 Jer Vječni bijaše sasvim zatvorio svaku maternicu u domu Avimelehovom radi Sare žene Avramove.
(poglavlje 21)
1 I Vječni obiđe Saru, kao što bijaše rekao i učini Vječni Sari kao što bijaše kazao. 2 Jer zatrudnje i rodi Sara Avramu sina u starosti njegovoj u isto vrijeme kad kaza Vječni. 3 I Avram da ime sinu koji mu se rodi, kog mu rodi Sara, Jichak. 4 I obreza Avram sina svog Jichaka kad bi od osam dana, kao što mu zapovijedi Bog.

Hamiši
5 A Avramu bijaše sto godina kad mu se rodi sin Jichak. 6 A Sara reče: Bog mi učini smijeh; tko god čuje, smijat će mi se. 7 I reče: Tko bi rekao Avramu da će Sara dojiti djecu? Ipak mu rodih sina u starosti njegovoj. 8 A kad dijete doraste da se odbije od prsa, učini Avram veliku gozbu onaj dan kad odbiše Jichaka od prsa. 9 I Sara vidje sina Hagar egipćanke, koja ga rodi Avramu, gdje se podsmjehuje; 10 Pa reče Avramu: Otjeraj ovu robinju sa sinom njenim, jer sin ove robinje neće biti nasljednik s mojim sinom, s Jichakom. 11 A to Avramu bi vrlo krivo zbog sina njegovog. 12 Ali Bog reče Avramu: Nemoj da ti je krivo zbog djeteta i zbog robinje tvoje. Što ti je god kazala Sara, poslušaj; jer će ti se u Jichaku potomstvo prozvati. 13 Ali ću i od sina robinjinog učiniti narod, jer je tvoje sjeme. 14 I Avram ustavši ujutro rano, uze kruha i mješinu vode, i dade Hagar metnuvši joj na leđa, i dijete, i otpusti je. A ona otišavši lutaše po pustinji Ber-šave. 15 A kad nesta vode u mješini, ona baci dijete pod jedno drvo, 16 Pa otiđe koliko se može strijelom dobaciti, i sjede prema njemu; jer govoraše: Da ne gledam kako će umrijeti dijete. I sjedeći prema njemu stade glasno plakati. 17 A Bog ču glas djetinji, i anđeo Božji viknu s neba Hagar, i reče joj: Što ti je Hagar? Ne boj se, jer Bog ču glas djetinji odandje gdje je. 18 Ustani, digni dijete i uzmi ga u naručje; jer ću od njega učiniti velik narod. 19 I Bog joj otvori oči, te ugleda studenac; i otišavši napuni mješinu vode, i napoji dijete. 20 I Bog bijaše s djetetom, te odraste, i življaše u pustinji i posta strijelac. 21 A življaše u pustinji Paranu. I mati ga oženi iz zemlje egipatske.

Šiši
22 U to vrijeme reče Avimeleh i Fihol vojvoda njegov Avramu govoreći: Bog je s tobom u svemu što radiš. 23 Zakuni mi se sada Bogom da nećeš prevariti mene ni sina mog ni unuka mog nego da ćeš dobro onako kako sam ja tebi činio i ti činiti meni i zemlji u kojoj si došljak. 24 A Avram reče: Zaklet ću se. 25 Ali Avram ukori Avimeleha za studenac, koji uzeše na silu sluge Avimelehove. 26 A Avimeleh reče: Ne znam tko je to učinio; niti mi ti kaza, niti čuh do danas. 27 Tada Avram uze ovaca i goveda, i dade Avimelehu, i učiniše savez među sobom. 28 A Avram odvoji sedam janjaca iz stada. 29 A Avimeleh reče Avramu: Za što su onih sedam janjaca što si odvojio? 30 A on odgovori: Da primiš iz moje ruke onih sedam janjaca, da mi budu za svjedočanstvo da sam ja iskopao ovaj studenac. 31 Otuda se prozva ono mjesto Ber-šava, jer se onde zakleše obojica. 32 Tako sklopiše savez u Ber-šavi. Tada usta Avimeleh i Fihol vojskovođa njegov, i vratiše se u zemlju filistejsku. 33 A Avram posadi lug u Ber-šavi, i onde prizva ime Vječnog Boga Vječnog. 34 I Avram življaše kao došljak u zemlji filistejskoj mnogo dana.

Švi'i
(poglavlje 22)
1 Poslije toga htjede Bog iskušati Avrama, pa mu reče: Avrame! A on odgovori: Evo me. 2 I reče mu Bog: Uzmi sada sina svog, jedinca svog, kojeg voliš, Jichaka, pa idi u zemlju Moriju, i prinesi ga tamo kao žrtvu paljenicu na jednom od brda, za koje ću ti kazati. 3 I sutradan rano ustavši Avram osedla magarca svog, i uze sa sobom dva mladića i Jichaka sina svog; i nacijepavši drva za žrtvu podiže se i pođe na mjesto koje mu kaza Bog. 4 Treći dan podigavši oči svoje Avram ugleda mjesto iz daleka. 5 I reče Avram mladićima svojim: Ostanite vi ovdje s magarcem, a ja i dijete idemo onamo, pa kad se pomolimo Bogu, vratićemo se k vama. 6 I uzevši Avram drva za žrtvu naprti Jichaku sinu svom, a sam uze u svoje ruke vatru i nož; pa otiđoše obojica zajedno. 7 Tada reče Jichak Avramu ocu svom: Oče! A on reče: Što je, sine! I reče Jichak: Eto vatre i drva, a gdje je janje za žrtvu? 8 A Avram odgovori: Bog će se, sinko, pobrinuti za janje sebi na žrtvu. I iđahu obojica zajedno. 9 A kad dođoše na mjesto koje mu Bog kaza, Avram načini ondje žrtvenik, i metnu drva na njega, i svezavši Jichaka sina svog metnu ga na žrtvenik povrh drva; 10 I pruži Avram ruku svoju i uze nož da zakolje sina svog. 11 Ali anđeo Vječnog povika mu s neba, i reče: Avrame! Avrame! A on reče: Evo me. 12 A anđeo reče: Ne diži ruku svoju na dijete, i ne čini mu ništa; jer sada spoznah da se bojiš Boga, kad nisi požalio sina svog, jedinca svog, mene radi. 13 I Avram podigavši oči svoje pogleda; i gle, ovan iza njega zapleo se u česti rogovima; i otišavši Avram uze ovna i spali ga na žrtvu umjesto sina svog. 14 I nazva Avram ono mjesto Vječni će se pobrinuti. Zato se i danas kaže: Na brdu, gdje će se Vječni pobrinuti. 15 I anđeo Vječnog opet zazva s neba Avrama. 16 I reče: Sobom se zakleh, veli Vječni: kad si tako učinio, i nisi požalio sina svog, jedinca svog, 17 Zaista ću te blagosloviti i potomstvo tvoje vrlo umnožiti, da ga bude kao zvijezda na nebu i kao pijeska na žalu morskom; i naslijedit će potpmstvo tvoje vrata neprijatelja svojih; 18 I blagoslovit će se u potomstvu tvom svi narodi na zemlji, jer si poslušao glas moj. 19 Tada se Avram vrati k mladićima svojim, te se digoše, i otiđoše zajedno u Ber-šavu, jer Avram življaše u Ber-šavi. 20 Poslije toga javiše Avramu govoreći: Gle, i Milka rodi sinove bratu tvom Nahoru: 21 Uca prvenca i Buza brata mu, i Kemuela, oca Aramovog, 22 I Kešeda i Haza i Pildaša i Jidlafa i Betuela. 23 A Betuel rodi Rivku. Osam ih rodi Milka Nahoru bratu Avramovom. 24 I inoča njegova, po imenu Reuma, rodi i ona Tevaha i Gahama i Tahaša i Maahaa.
- 01:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #