16. kolovoza preminuo je Antun Krajinović -Tuna, gitarist i pjevač Mikrofonije
Ovdje prenosim dirljivo oproštajno pismo Tuni od strane bivšeg člana Mikrofonije, Marija Perčinića, objavljeno na nekoliko internet foruma.
"Dragi prijatelji, fanovi Mikrofonije, prisutni u mnogobrojnim zemljama i republikama te čitatelji foruma, news grupa i ostalih društvenih mreža, došao je dan za kojeg sam mislio da nikada neće doći te da nikada neću morati napisati sljedeće.
Antun Krainović poznatiji kao Tuna, tekstopisac, gitarist i glavni autor stvari, žila kucavica Mikrofonije te apsolutno pojava za sebe, jutros nas je zauvjek napustio. Pankersko Srce koje je u 30 godina života ispisalo stihove, koji su mnoge generacije pankera natjerale, i još i danas tjeraju, na razmišljanje o našoj svakodnevici danas je otkucalo svoje posljednje.
Dragi Tuna, iako još uvijek u ovom trenu ne mogu vjerovati kao ni svi ostali da više nisi s nama, želim ti zahvaliti na svemu što smo prošli skupa s Mikrofoniom u prvih 5 godina postojanja benda. Iskustva koja smo tada prošli, mladi ludi i blesavi neopisiva su i zauvijek će ostati spremljena na sigurnom. Zaista, malo koji bend mogao se pohvaliti time da svoj prvi koncert održi u prepunoj Jabuci te da od prve bude velikodušno prihvaćen. Iako smo se na prvoj svirci davnog 29.4.1995. svi usrali u gaće od straha ljudi su nas prepoznali, a zatim smo dobili poziv i od Hladnog piva kako bi im dali support prvo na vanjskoj terasi Jabuke a sljedeći puta u prepunom starom Kulušiću. Moram priznati da danas, nakon nebrojeno mnogo koncerata i studijskog rada ne znam dali bi imao hrabrosti izaći pred prepun klub, nenajavljen te oko sat vremena bez problema održavati atmosferu za glavni bend. No, uspjeli smo zato jer smo istinski vjerovali u ono što radimo i zato jer nam je bilo svejedno.
Hvala ti za nebrojene kreativne probe kao npr. one kada smo u 10 dana s Plajom uspjeli uvježbati sav repertoar te napraviti povratničke koncerte nakon 2. godine pauze.
Hvala ti za prva dva snimljena dema u životu od kojih je jedan nastao kod tvojeg bratića 1996. u stanu kao i prvo zajedničko iskustvo snimanja u studiju, vjeruj mi sjećat ću ga se doživotno svaki put kad uđem u studio.
Hvala ti za nevjerojatno iskustvo tišine publike čija reakcija je nastala onda kada smo 1995. u Jabuci stvar "nemam snage" posvetili svim pretučenim punkerima koji su nastradali nakon bjesomučnog napada specijalaca u Samoboru.
Hvala ti za nebrojene zajedničke koncerte i osjećaj adrenalina koji je svaki puta bio prisutan pogotovo kada bi se pojavljivali u novim mjestima poput svirke na Monte Paradiso festivalu 1998. turneje po Sloveniji 1999. Splita 1999. ili naše posljednje zajedničke turneje s Bambixima u ljeto 2000.
Iako smo se 2000. razišli zbog razlike u doživljavanju glazbe te unutarnje politike u vođenju benda, znao sam da je bend već debelo ostavio trag iza sebe te da če bend nastaviti s postojanjem jer priča koju smo tada ispričali nije bila do kraja ispričana.
Kada sam nekoliko godina kasnije iz znatiželje potražio da li na netu postoje albumi od Mikrofonije nitko nije bio sretniji od mene kada sam vidio da ljudi stvarno preko torrenta i raznih drugih p2p servisa dijele razna naša bootleg izdanja te albume koje smo zajednički snimili. U ovim trenucima iskreno mogu reći da mi je stvarno bilo zadovoljstvo i čast staviti svoje bas i vokalne dionice na prva 2 izdanja.
Hvala ti na tome što sam te poznavao i što si mi bio jedan od bližih frendova u jednoj fazi života. Hvala na osvješćivanju mnogih generacija klinaca koji su uz tvoje stihove pronašli neke svoje izgubljene ideale.
Tvojim odlaskom Mikrofonija definitivno odlazi u legendu koje će se svi sjećati.
