Stojim na FANT-u.
Htio bi pokušati ispočetka. Volio bi kada bi se mogao vratiti nazad. Sve je bijelo. Dodiruju me samo duše koje prolaze, s pokojim: „Izvinite.“ Čak sam i za njih stranac između svjetova, mada poneka lica poznajem. Oni znaju kuda idu, oni znaju svoju misiju. Dok ja, stojim na FANT-u, jedino od boli u grudima trzam se. Stojim ovdje sam, dok svi oni prolaze, pred vratima raja stojim bez tebe.



„Gledao sam u nju sve dok nije utonula u san. Htio sam ju poljubiti, uistinu, prije nego li nestane.“ 3. 8. 2009.


3. 8. 2008.
„13 i 40 je, Vux bi tebao doći ovdje svakoga trena!“ Rekao je Nino.
Zehi ga je samo zbunjeno pogledao i nastavio tipkati po mobitelu.
„Hej Zehi, imaš djevojku i nisi nam se pohvalio?“ Zezao ga je Gužva dok se navirao nad njim kako bi pročitao što Zehi tipka. „Daj, prestani! Ne budi glup Gužva!“ Derao se Zehi na njega i odguravao ga laktom. To su inače radili, na taj način bi funkcionirali. Bili smo veoma poznata ekipa 'Omladinac'-a. Imali smo rezerviran stol samo za nas, na kojemu čak niti šefica lokala nije sjedila u slobodno vrijeme. U 13 i 15 Likra bi svakodnevno na naš stol stavio 5 flaša piva. Zehi je bio 'Sprdačina', tako sam ga nazivao u svom dnevniku. No, ipak smo ga voljeli, mada je bio zbunjen, čudan, uvijek zamišljen. Ali taj je dečko bio uistinu kreativan, iznenadili bi ste se koje su sve ideje proizašle iz te čudne glavice. Gužva ga je najviše volio. Samo što je izgledalo da se preziru, uvijek bi se tukli. Govorili jedan drugome pogrdna imena, znali su se čak i gristi. Gužva bi ga lovio po cijelom 'Omladinc'-u i vikao bi: „Sprdačino, jadna li ti majka kad te dohvatim!“ Koliko su se ponekad mrzili toliko nisu mogli jedno bez drugoga. Zehi nije imao mamu, umrla je kada je on napunio 16. Nitko od nas to nije smio spominjati, riječ 'mama' bila je nepoželjna. Previše je boljela. No, Gužva je bio jedini s kime bi Zehi pričao o tome kada bi njima zavladala nostalgija. Gužvi je bilo dopušteno da spomene, bez obzira što je Zehi često bio plav od njega. Svi su se bojali Gužve. Gužva je bio visok momak, stasit, imao je dugu kosu koja mu je sezala preko cijelih leđa. Volio je pušiti travu, kao svi mi. No, Gužva je pretjerivao, on nije imao granica. Stalno smo ga upozoravali, a najviše za njega brinuo se Nino. Nino je bio duša. Brinuo se za sve nas, pravi prijatelj. Jedini od nas je imao dugu vezu, Elie je divna djevojka. Nije ni čudo što je Nino toliko nježan. Bio nam je svima uzor, znate. Tjerao nas je da ispravimo ocjene, da budemo odgovorni, učio nas je kako to biti samostalan, heh naš Nino. Pomalo smiješno s obzirom da smo mi ostali bili dvije godine stariji od njega. Dok nas je on naš mali, kako bi ga Gužva znao zvali 'Pinklec' morao učiti životu. Baš zato Ninu nitko nije smio dirati, za njega bi kidali glave, bez razmišljanja. „Gdje ste bando lopovska!“ Vikao je Vux tako da ga je čuo cijeli 'Omladinac'. Za Vuxom su se uvijek okretale djevojke, bio je panker, vrlo zgodan momak moram priznati. Preoteo nam je sve djevojke, ali nismo se ljutili. Vux nije bio za veze, bio je previše vrckast da bi mogao ostati na jednoj. Zbog toga Vux je izgubio Mapsi. Mapsi je bila djevojka od koje vam zastane dah, zbog koje vam se znoje dlanovi. Vux se pravio kako ju je zaboravio, kako ga više ne boli. Nosio je taj status 'muškarca od čelika' i nije želio da ga itko preuzme. „Adri, ljubavi, dolaziš kod mene večeras?“ Lupio bi me Vux po leđima. „Hej Vux, jesi li ispravio matematiku?“ Opet se po starom dobrom običaju brinuo Nino. „Budem Nino, obećanjem.“ Nino je znao da laže, ali svejedno je imao potrebu pitati. „Dečki, u subotu je metal night, dolazite?“ Pitao nas je Likra. Likra je bio naš najdraži konobar, a 'Omladinac' naš drugi dom. „Naravno da dolazimo!“ Veselio se Gužva. 'Omladinac' je bio mali, ali dovoljan za nas. Ondje smo ostavili dušu, uistinu. Jednog od njih tamo sam i izgubio, zauvijek.

Već smo okrenuli par rundi. Zehi je rijetko pričao, ali kada bi dobio dar govora ne bi prestajao. No, bilo ga je uvijek zanimljivo slušati. Ponekad bi njegove priče znao zapisati u svoj dnevnik. S ciljem kada jednoga dana osnujem svoju obitelj, da imam što čitati djeci prije spavanja. Htio sam da Zehia uvijek držim nekako pobliže k sebi. „Ima li itko za vikend ikakvih ideja?“ lupio je Gužva šakom o stol. „Opet si nabrijan.“ Odbrusio mu je Zehi. „Šuti, hipijevac!“ Svi bi se nasmijali. Taj dan bio je prekretnica svega, zbog tog smo se dana počeli rušiti. O tome ipak kasnije…

I da, ja sam Adri, drago mi je.

komentari posta, 13

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.