Paragliding iliti kako je sve počelo
|
Na ovom blogu ne mislim pisati što je paragliding iliti parajediriličarstvo, te informacije možete pronaći na internetu ili u knjigama koje se mogu nabaviti i kod nas. Ovdje želim pisati o svojim iskustvima, od svog prvog susreta sa tim pojmom, prvog leta, pa nadalje. Pa evo da počnem, s pojmom paragliding sam se prvi puta susreo prije nekih 10tak godina. Moja mama je tada radila sa kolegom koji se je onda već bavio sa tim sportom te mi je predložila da se i ja počnem s time baviti što me je čak i dosta začudilo jer poznavajući nju ona ne samo da se boji visine nego i mora i svega ostalog. A mene više vuče na neke "ekstremne" sportove. Zašto? Nemam pojma. Jednom prilikom dok sam pričao o svome bungee skoku dobio sam pitanje tipa da li ja to nešto dokazujem nekome ili sebi? Da budem iskren, možda ali ni sam ne znam gdje je caka i nisam baš siguran zašto me takve stvari privlače ali me privlače. ...ali da nastavim gdje sam stao. Znači upisao sam tečaj, prošao dvotjednu teoretsku obuku i nakon toga smo prešli na praktičnu obuku. Od čega se sastoji osnovna oprema: - Krilo (paraglider, parajedrilica, krilo, glider) - Sjedalica To je najosnovnija oprema. Naravno da tu ide i kaciga, pa kada se počnu letjeti visinski letovi obvezna oprema je i rezervni padobran, uređaji razno razni tipa variometar, GPS, pa rukavice itd. Sjedalica je gurtnama spojena sa špagicama, a špagice su spojene sa krilom. Prvi trening Sjećam se brdo je bilo blaga padina sa malom visinskom razlikom. "Obukli" smo sjedalicu na način da smo je prabacili preko leđa i za svako rame ima kao i školska torba dvije naramenice. Nakon toga se učvrste se trake koje idu oko svake noge po jedna i oko prsa/trbuha koje služe da ne bi "iscurili" iz sjedalice. I nakon toga se spoji krilo sa sjedalicom na način da se gurtne (koje su spojene sa špagicama, a špagice su spojene sa krilom) od krila ukopčaju u kopču na sjedalicu na ljevoj i desnoj strani. Toga dana smo samo učili podignuti krilo u zrak bez letenja. Bilo je i naporno i zanimljivo, i čak u nekim trenucima kad osjetiš da nisi 100% na zemlji malo su me i trnci prolazili. Drugi trening Bio je sličan kao prvi trening samo što smo sada i trčkarali po brdašcu simo-tamo te se je deševalo da smo se i odvajali od zemlje po 2-3-4 metra i što je bilo još zanimljivije. S obzirom da smo bili mala grupa (bilo nas je 3) brzo smo i napredovali jer je instruktor imao sasvim dovoljno vremena za svakog od nas. Treći trening Došli smo na jedno drugo "brdašce" koje više nije izgledalo kao brdašce jer je visinska razlika bila cca. 60-70 metara, zvuči ovako malo ali pred prvi let i nije tako izgledalo. Tamo smo još malo vježbali naučeno i nakon kratkog ponavljanja krenuli smo gore na vrh toga brda. Instruktor nam je rekao neka se spremimo za letenje i da će nas provjeriti još prije leta. Spremanje za let znači raširiti krilo, razvući špagice, svaku provjeriti da nije zapetljana i sl, oblačenje sjedalice, zakopčavanje sjedalice, spajanje sjedalice i krila. Došao je i taj trenutak kada sam trebao poletjeti i sada me već bilo strah, "adrenalin me pucao", ruke su mi se tresele, a koljena su mi klecala. Došao je trenutak za let, sve sam izvezo po ps-u od dizanja krila, kontrole itd. i napokon sam POLETIO. Let je trajao mislim da čak manje od 1 minutu ali je bilo odlično, i praktički za drugi let sam skoro dotrčao ponovno na vrh sa krilom u ruci i sjedalicom pričvršćenom na sebi. ...i tako sam ja trenirao i trenirao i pripremao se za svoj prvi visinski let koji nažalost nikada nije došao jer nakon nekoliko treninga sve je stalo. Šta je točno bilo ne mogu se sjetiti ali ekipa se raspala, izgubio sam kontak sa instrukorom itd. Ali samo da se zna nikada nisam prestao razmišljati o svojim letovima koliko god oni mali i kratki bili ;) Da napomenem još jednu sitnicu, ovo je moj prvi blog koji sam ikada otovorio i u kojem sam nešto napisao. |
