papercloud

Nego voljela bi da me opere motivacija i inspiracija za nečim drugim.. primjerice učenjem.. oke…svejedno je dobar primjer…ali neće danas… i onda tulim u lelujavi ekran… zašto lelujavi… jer ga struja prostrujila malo više… pa je negdje pregorilo… i sad fino zuji i leluja… a i ja skupa s njim.. baš smo super duet… fino idemo gore, dolje, lijevo, desno po cijele dane.. on po pikselima, a ja po skali feelinga… aha… i nije najljepše.. ali naučiš jel.. je,je… i onda fino tuliš malo.. dobro, možda malo više.. no tko broji… i fino je jesti štapiće s kikirikijem u 2, koje je s.k. donijela prije kave, smucanja po gradu, knjižarama i nabrajanja zaheba u zadnje dvije ( ok, soka priznajem )… i rekla sam joj da sam odlučila pauzirat… je… pa je samo odgovorila da je to najgore.. a zašto pak najgore.. nemam blage… ne razumijem, što ima loše u tome… budemo se konzultirali oko toga… jerbo mi nii baš najjasnije…bila bi to jedna dobra analiza… a ne sumnjam da bi gosn freud imao svašta za reći o ovoj konstrukciji ličnosti… no gosn freud, znaš šta… zabole me kaj bi ti imal za reci… ionak to nisi imao s čim poštenim potkrijepiti… a i neki drugi probabli bi voljeli prozborit koju… no nema veze… fino ćem nastaviti s tulenjem u zastave, strop prije spavanja i svaštanešta dok se ne osvijesti negdje unutra… pa impulsi pošalju zeleno svjetlo za prvu, kvačilo i gas… nego, kod nabrajanja onih zaheba.. kol'ka je potrebna kvota… nakupilo ih se par u posljednje vrijeme… hmm, ti si izgleda ispucala svoju za jedno vrijeme pa si sad malo mirna… no možda samo nadoknađujem manijankalno čišćenje i zatvaranje od prije… baš bi bilo dobro opet biti flegma kao prije… no to je nekako nestalo prije pola godine.. odlutalo, zagubilo se na nekim ulicama, lampama i stranicama… i slušam glupave pjesme zadnjih dana… pristojno tupave… ne moš ih otjerat… mogla bi za promjenu malo opet slušati e. cassidy ili pak norah-inu ''i've got to see you again''… no kad ni pjesme ne mijenjaju trenutno… možd sam malo samo ogluvila od slušalica… misliš.. ma neee… bila je preglasna glazba danas u birtiji.. ooozbiljno… samo mirisala je jesen, letjeli avioni… i plovilo ladjama… i to je to.. a opet bi plovila… s nekim povoljnijim vjetrovima… no sidro je bačeno u vodu pa stojim u luci… i ne čekam.. ali bi… barem… no ne može… ne,ne… pa onda eto stoj i ne spavaj… kad nemam savršenih trenutaka kao što ih je netko imao.. ali su svejedno ostali dijelovi vremena zabilježeni i zamrznuti.. i nemam strpljenja, ali svejedno sam bila pored… i želiiiim, ali ne može… kak sad treba pričati.. i kad ti javiš meni i ja tebi… možda nikako, možda kao da nema ničeg, možda nekako… možda… imaš bolju ideju... svejedno nekako se sada čini bolje od nikako… ili sam u krivu… nisam pametna… sada samo fali želje za novim… ali doći je…
nema pjesme u ovom jer bi ih bilo previše... ili samo fali daljinski kao iz onog nekog filma... možda...