|
FALI MI ...
Fali mi miris zemlje crne,
fali mi 'rast, nemam žira,
duša mi prazna, srce trne.
Nema bez tebe sreće ni mira.
Fale mi široki pusti drumovi,
fala mi konji i klopot kola,
fale mi sela topli domovi.
Sve mi to fali, umirem od bola.
Fali mi mjesec da snove krade,
fali mi pjesma da zore budi,
fali mi, fali al' nema nade,
fale mi moji dragi ljudi.
Fali mi njivâ, paorskog truda,
brez nji' mi tvoja slika ni cila,
žuljave ruke, tvrde ko ruda.
Ta cilu te volim Slavonijo mila!
Fali mi suncem obraz opalit,
umorne oči pune mu brige,
šta biće sutra, kog sveca slavit.
A glava puno kike side.
Fali mi šuma 'rastova stara,
fali mi stan, koljeba na Ritu,
fali mi sunce, đerma kraj bunara,
fali mi crveni mak u žitu.
Fali mi lepinja, friškog kruva,
fali i sajtluk, od dude bure,
fali mi avlije lipa duva,
fale mi tvoje pijane tambure.
Fali mi tvoje zlatno ruvo,
fali mi inat, tvoja dika,
fali mi sve štaj dida sačuvo.
Fališ mi cila, Šokadijo lipa!
Sve mi to fali, godinama tražim,
umirem dugo, na rate al' zbilja,
praznu dušu lažima blažim.
Ta fališ mi draga, Slavonijo mila!
06.listopada 2005.
|
14.04.2008., ponedjeljak
|
ju, razlikeee...
Albion, neugledni gradić u Nebraski s oko 2000 stanovnika, sličan tisućama drugih, izgubljen u kilometarskim poljima pšenice, kukuruza i soje, okružen golemim farmama sa silosima i podijeljen blatnjavim ulicama po kojima su se do jučer vozili isključivo kamioni i traktori, odnedavno nije mjesto iz kojeg mladići i djevojke bježe čim napune 18 godina. Naprotiv. Nedavno je otvorena prva zubarska ordinacija, draguljarnica, kafić, grade se nove kuće, a obnavljaju stare. Ulicama voze prvi Mercedesi.
Visoke cijene hrane sve do 2015.
U Albionu se svi slažu s tvrdnjom da je hrana nova nafta i da je počelo zlatno doba poljoprivrede. Tvrdnju potkrepljuju i podaci Roberta Moskowa, analitičara za prehrambenu industriju pri Credit Suissea, prema kojima se za ovu godinu očekuje porast prihoda od ratarstva za 51 posto u odnosu na prosječne prihode u posljednjih 10 godina. Podaci koji će promijeniti lice američke provincije. Na demografskom, socijalnom i kulturnom planu.
U doba gospodarske krize “poljoprivredna groznica” je zahvatila i one koji donedavno nisu znali razlikovati soju od graha i ječam od pšenice. U saveznoj državi Pennsylvaniji naglo raste broj žena kojima je poljoprivreda postala drugim poslom.
One “u fušu” uzgajaju ovce i koze za proizvodnju sira, uzgajaju salatu i drugu zelenjavu po principima “biološkog uzgoja”, brinu se o voćnjacima.
Nisu rijetki ni oni koji na selo odlaze zbog boljeg životnog standarda. Naime, sve bogatije ruralne sredine imaju potrebu za uslužnim djelatnostima koje će im omogućiti da potroše zarađeni novac. Tako na selu posao nalaze arhitekti, kozmetičarke, šoferi, kuhari. Međutim, ima i onih koji biraju život na selu jer im internet omogućava da nesmetano obavljaju svoj posao, a tijekom zimskih popodneva mogu na skijanje, tijekom ljetnih na golf, vožnju biciklom ili okopavanje vrta.
Druga velika skupina su babyboomeri koji za svoje penzionerske dane, umjesto skupe, prenapučene i bučne Floride, sve češće biraju seoske idile. Države Washington, Wyoming, Teksas, Wisconsin, sa svojim slabo naseljenim dolinama i brežuljcima ili divljom prirodom, neodoljivo privlače sve veći broj Amerikanaca.
Poljoprivredom se u Americi danas bave mnogi koji donedavno nisu znali razlikovati soju od graha i ječam od pšenice
Uostalom, čini se da se u posljednje vrijeme upravo na selu okreću najveći novci. Obitelj Roberts je prije samo nekoliko godina za jutar zemlje u Valley Countryju, Washington, mogla dobiti 1500 dolara, danas na nekim dijelovima njihova posjeda jutar stoji čak 100.000 dolara.
(jutarnji list)
|
09.04.2008., srijeda
U moru nepovoljnih vijesti koje nas stočare zapljuskuju cijelu zimu i proljeće, konačno i jedna dobra:
Moja općina je donijela odluku o sufinanciranju umjetnog osjemenjivanja krava i svinja.
Aferim.
Odma' mi došlo da napišem post (da se pofailjim).
|
04.04.2008., petak
|
|
