Ratnik paorskog srca

Evo, prvo dežurstvo nakon godišnjeg. malo se razišla gužva u ambulanti pa da napišem dva-tri puta po pet-šest riječi prije no se povučem na zasluženi i nesigurni počinak.

Vratili smo se s mora. Još prije dva tjedna. Ali ja lijenčina nisam dao popraviti kabl od ADSL-a pa sam čekao da se vratim na posao pa da pišem blog.
na moru je bilo fino. zbjegli smo najgore vrijeme na kontinentu, a mi se kupali svaki dan osim jednog. petar je zavolio kupanje, pa je išao u vodu čak i kad se rashladila. kad bi ganapokon istjerali van, malo bi ležao zamotan u ručnik, 5-10 minuta, onda skočio i rekao 'osušio sam se, sad idem opet u vodu'.

Bili smo na izletu na Cetini, u radmanovim mlinicama, prvi put u životu sam jeo jegulju (na žaru, naravno) i bila je fantastična. A dakako u omišu sam se morao popeti na kulu, gdje bi aj bio da se ne popnem na kulu kad mi se pruži prilika.

Lucifer...eh, Lucifer više nije s nama. Počeo je napadati i gristi Đuru, te smo ga vratili kod šogora, gdje se igrao s djecom i jeo psu iz zdjelice. A onda nam je javila šogorica da ga je zatepo auto. Moram priznat da sam plakao.

No nije on bez vraga Lucifer par dana kasnije javi nam šogor da je živ i da se udomio kod njihovih susjeda penzića. A ono s autom je bila nekakva greška.

S mora smo požurili jer mi je mama javila da je Đuro ozlijedio nogu. No do našeg dolaska se već na nju oslanjao, samo malo šepuckao. Ali je smršavio i ofucao se. prvi dan kad smo došli jeo je četiri puta u sat vremena. brzo je nadošao i sad je ona stara maza.

pričaju mi starci da je, dok nas nije bilo, kad bi ga pustili u kuću hodao po sobi i ljutito mrmljao. Imao si dojam da kaže 'pa dobro gdje su, zašto su me ostavili samog'.

Dočekalo nas je iznenađenje za kuće. procvjetao je jedan od tri kasno posijana suncokreta-ali u nekakvoj bordo-riđoj boji, takav još nisam vidio. Ima grozd cvjetova veličine desertnog tanjura na vrhu dva metra visoke stabljike. Morat ću sliku staviti ovdje.

A ja sam se u zadnjem tjednu godišnjeg bacio u obnovu stolarije-brušenje, kitanje, lazura. S obzirom da je stara brat bratu dvajspet godina, trebalo joj je to. Sad može još deset.

A na poslu ista stara priča. Ambulanta, drage bakice s urosepsama, pacijenti s potpno krivim dijagnozama na uptnici i ostala rutina. I svađa u ime obrane ljudske strane posla na IMF-u. A jesu me raspizdili. jednostavno ne dam da me se zajebava. A kad mi netko vadi riječi iz konteksta i pravi se lud, to me sttvarno zna raspizditi. valjda ću se smiriti dovoljno da zaspim.

A ovo možda ne bih ni trebao pisati, ali neizvjesnost ubija: izgleda da ću ponovo biti tata moramo čekati definitivnu potvrdu, a doktorica se tek idući tjedan vraća s godišnjeg. Ali sudeći po umoru, hormonskim ispadima i apetitu (ne, mom, nego najdraže ) mislim da je to to.
Držite nam fige da sve bude u redu ovaj put.

ljubim vas, čitamo se.