Ratnik paorskog srca

U subotu se vrijeme ipak proljepšalo. Pa, barem u odnosu na petak. mada, kad danas pogledam ovo sunce vani, a ja moram bit na poslu, rado bih zamijenio ta dva dana.
No u svakom slučaju, iskoristio sam to lagano proljepšanje da uredim onaj dio vrta ispred kuće.

nema toga puno. Jedan pojas zemlje između traka za ulaz auta u garažu, i jedna manja gredica uz južni zid dvorišta. Al ja sam lagano navukao vreću humusa, sve preštijao, posadio sam uza zid kane sačuvane od lane (ha, rima! :)), lukovice plave perunike, posijao sam cinije, žabice (obožavam žabice), koje sam razbacao i uza zid gdje nema zemlje, da rastu iz pukotina, a onda se pojavila mama s punom vrećicom, pa sam posadio nekakve grmolike biljčice u procjep staze, i red bijelih zumbula na gredicu uza zid.

Da se nije vrijeme opet pokvarilo poslijepodne nastavio bih iza kuće. Ali pokvarilo se. A onda je osvanula prekrasna sunčana-nedjelja! Grrrr! u ovoj maloj zatucanoj 'Rvackoj sredini bože sačuvaj da te netko vidi da radiš u vrtu nedjeljom. Bi puko trač ko nikad. A ne želim baš da mi za djecom šapuću po kvartu. Pa sam se suzdržao i malo prčkao po kućnom cvijeću, to bar nitko nije mogao vidjeti.
Amarilisi smješteni u pomoćno kupatilo preko zime izđikljali su pupovima visokim 60 cm skoro preko noći. Sad sam im lijepo nadopunio zemlju, zalio ih i preko dana ih iznosim da se naužiju sunca. E, kad se otvore, bit će pravi ukras. Oni veliki, bijelo-roza s crvenim crtama.

Ružu sam orezao na 5 pupova, skoro do zemlje, samo što nije počela tjerati. Snježne grude su preživjele zimu, vidfim da pupovi niču iz dna sadnice. za puzavce nisam siguran, djeluju mi nekako suho. Nadam se da će barem visterija preživjeti, uz nju me vežu ugodne uspomene na djetinjstvo.

Petar je uživao radeći sa mnom, sipajući sjemenke i čeprkajući svojom lopaticom. Jedino nije baš sretan kad uprlja ruke-prava je picajzla u tom pogledu. naučit će.

Ušao je u neku čudnu fazu-boji se svega. Dok smo kopali, odnekud je došla jedna bubamara. kad sam mu ju pokušao pokazati, skoro je dobio napad histerije-'bojim se bube! neću!'. Susjedi imaju mladog razigranog damatinera, kojeg se moje dijete također-boji. A kad je bio duplo mlađi prilazio je i najvećim džukcima na ulici i gurao im ruke u gubicu. A valjda će ga proći. Glavno da se biljaka ne boji. mada tko zna, svaki me dan iznenadi nečim novim.