Ratnik paorskog srca

Dugo me nije bilo. Vidim da nekima stvarno nedostajem. Ma dajte. pa nisam ja baš tako zanimljiv. No, u svakom slučaju, proveo sam devet opuštajućih dana u svom rodnom gradu, u koji jedva čekam da se vratim za stalno, a bude li sreće, vratit ću se u vlastito, a ne roditeljsko gnijezdo :)

«Budalo ježu, bodljivi soju
zar tako cijeniš kućicu svoju!
štenara to je,
pusta
i gluha
sigurno u njoj imaš i buha!...»

...diže se ježić
oči mu sjaje
gostima čudnim odgovor daje

«ma kakav bio moj rodni prag
on mi je ipak mio i drag»

Da, da. Evo baš sam danas razgovarao sa svojim posrednikom, i za sada sve izgleda u redu. U iduću srijedu trebao bih potpisati predugovor za kupnju jedne lijepe kućice. Nastojim se ne radovati previše, jer sam se prvi put tako opekao. Ali opet, teško se suzdržati. Već zamišljam gdje ću posaditi bambuse, gdje jabuku i šljivu, u Bauhausu imaju tako lijepe pločice za terasu, a na sniženju...Slike ću objaviti tek kad stvar bude konačno potpisana.
Osim toga...hmmm...vidio sam stare prijatelje, odmorio oči od kompjutera, pročitao par knjiga, šetao po keju nakon dugo vremena i konačno razgledao obnovljeni korzo. I, da, napokon sam u auto ugradio CD player koji mi stoji u kutiji već 3 mjeseca jer nisam ga u ZG stigao otići ugraditi. Koji gušt! Ubacim MP3 od Đoleta i desetak sati uopće ne morma razmišljati o mijenjanju CD-a.
Junior napreduje, sastavlja rečenice i stalno koristi nove riječi. Između ostalog i 'piku matejinu!' :(. Moram paziti kako se izražavam. osobito navedenu frazu koristi kad ja palim komp. Sve vam je jasno.
na poslu sam i dalje u rudniku soli, na intenzivnoj, gdje je ko na mjesecu-nema atmosfere. Al sitno brojim. Idući mjesec sam na drugom odjelu, a 18.3. odlazim s ove klete klinike. A mjesec dana nakon toga-blaženstvo. vraćam se SVOM gradu na Savi.

Ostajte mi zdravi i sretni, i pratiite Suncetove napise o čaju. Baš su zanimljivi...