utorak, 03.02.2009.
~Prava Pandorina kutija~
Bas neki dan sjedim u stolici, i gledam vani, i vidim..... nista.
Uvijek je sve isto, svaki dan dosadan, nemas sto radit. Ujutro ides u skolu, popodne domaci (ili obrnuto), nekim danima trening, ostalo ili prosjedis doma jer nemas sto radit, ili si vani, gdje opet nemas sto radit u ovom nasem Dubrovniku.
Mislim si ja tako, treba nama promjena. i to hitno. Jer upali smo u tu jednu rupu, vrtimo se u krug, i nema nam kraja.
Maknem se s balkona, nije mi se vise dalo to gledat, upalim TV. tamo ista stvar. Sve iste serije, isti nastavci, iste vijesti- Poginuli u Iraku, poginuli u Izraelu, pojasu Gaze, i stajaznam. Ova zvijezda uradila ovo, ona ono, i sve po spisku. Ova kriza, ona kriza, ajme ako ostanemo bez nafte, bez plina, odemo u kameno doba. A koga briga za posljedice korištenja tih "Divnih" resursa. Npr, to sto nema vise suma, manje je i kisika s time, da ne spominjemo nase divne i krasne ozonske rupe (koje se navodno smanjuju)! Zivotinje i biljke, pomalo sve idu papa, nadam se na kakvo bolje mjesto od ovoga.
A ljudi? A sto reci.
Svi mi znamo kako je to. Tako razliciti, a tako isti. Tako opaki i nadmocni u svom high-tech svijetu, tako jaki da nam niko nista ne moze, a da se nađemo u kakvoj zabiti bez icega, bez hrane, mozda jos uz pomoc kakve divlje zivine, kao, ne znam, medvjeda, ko bi tu bio tako jak, hmm?
Ili, jos meni draza tema, ponasanje ljudi. Gle, svi isti, uobrazeni, glupi i lijeni. I ja sam takva, istina, al na neki drugaciji nacin, valjda. Ja sam vecinu vremena spadala među one koji su, kao, drugaciji. Znate, "odbaceni". Al meni je tamo dobro. Ko kome nego svoj svome? Neka. Htjela sam se bavit sportovima, skejtat, bordat, al gdje su mi prilike? Nema ih. Ni na daleko, ni siroko. Pa sam presla i preko toga.
Odlucis dat sve od sebe da postignes nesto u zivotu, da dobro prođes skolu, da imas zivot (!), a postanes ruglo jer nisi ono sto drugi jesu. Nisi podlegao glupostima kao sto su "Daaaj, popij i ti malo Vodke, nece ti nista bit", ili "Samo jedan joint te nece ubit", da ne zaboravimo ono u stilu "Be cool, f*ck the school". A kako kraaaasno to zavrsi, zar ne? U najgorem slucaju, tri metra pod zemljom. E pa meni to nije cilj.
Najbolje su mi one, kako P!nk rece, "Where's that girl who wanted to be US president? She dances in the video next to 50 cent!" ilitiga, kaze bit cu ja ovo, but cu ja ono, postane nesto sasvim deseto, glupo. Nesto sto nema smisla, i nikome, BAS NIKOME, nije pomoglo. Vise stete nego koristi.
Onda ima onih koji hoce bit zvijezde, starlete, u centru paznje. Koji oce da za svaku njihovu sitnicu sazna cijeli svijet u roku od 10 min, da nemaju nikakvih tajni ni mira, al da "imaju" para. Nebi, hvala.
.................................................................................
Razmišljam dalje, ima i dobrih stvari ovdje. Dobro zivim, imam super ocjene, imam super prijatelje koji me nasmijavaju, s kojima sam uvijek. Nije ni tako loše.
Pokusavam bit optimisticna, i trudim se sve gledat sa svijetle strane, mada to nije bas lako. Al da se, pomalo.
Nije ovaj svijet tako jadan (ali jadan jest).
Ima tu svega. Ima, za pocetak, muzike. Ima plesa, pjevanja, ima sporta, druzenja, ima, da pozalit cu, skole (samo jer vidim ekipu tamo), ima svega i svacega (mada vecina tih super sadrzaja nema odi u gradu -.-).
Ima i compova, i MSNa, i Photoshopova (kojem sam najvise posvecena u zadnje vrijeme jer nema drugog posla), evo i ovaj blog je odjednom ozivio. Ahhh, koja sam ja cudna zivina o.O
Ugl, ne znam sto da pisem. Prije sam mislila kako nije fer dovoditi nove zivote na ovaj svijet. Kako cemo i tako svi nestati za kojih 50 god (osim ako koji vanzemaljci to ili sprijece [nadam se], ili ubrzaju), i nije u redu da djeca dozive taj "kraj". Sad se dvoumim. Nije ovo tako lose za zivot jedne cetrnaestogodisnjakinje.
Al mislim da svejedno necu bas dugo tako mislit.
Jer se sve tako brzo promijeni, da ni ne skontas.
Npr, osobe. Da, da, opet ja o ljudima. (SUTI I CITAJ!) Al sto cu. I sama sam se promijenila za dobrih 180°, i nadam se na bolje. Al znam neke koji nisu, koji su uvijek bili dvolicni i koji ce takvi i ostat. Cak se ti "najbolji prijatelji" međusobno svađaju da se sve trese od deranja. Afffffff. Ja crta od njih. Sad sam hepi [ =) ]
Svi koji su odrasli, imaju posao, djecu, sva ta cudesa, govore mi, zivi dok jos mozes, dok si mlada. A GDJE?!?! Dubrovnik -.-
I tako sam ja sad, po ko zna koji put, doma, za compom, piskaram gluposti, gubim vrijeme jer pametnijeg posla nemam. Sad cete mi rec da sam kreten, mala curica a tako mislim i gledam na svijet, ALI BRIGA ME.
Jer znate sto?
Ja sam ja, vi ste vi, fck off. Komentirajte kako ocete, govorite sto ocete, vase misljenje.
Ovo je sto ja vidim, vise-manje.
Nema smisla vise govorit u prazno, jer se nicega ne mogu sjetit sto sam htjela rec. Ali nema veze.
Kupim se, obrađivat jos slika u PS-u, i iskreno me nije briga sto drugi mogu mislit o meni ^_^
Pozzzzzzz
- 20:18 -