Zanimljivo je koliko se stvari može vidjeti iza jedne obične sjene... Jeste li se ikada zapitali dali postoji svijet sjena?...kojima smo zapravo mi sjene ... možda smo baš mi taj odraz koji ostavlja pomutnju u njihovom svijetu...
Nešto se dogodilo sinoć-- noćas? jutro... neznam više ni sama... sjećam se samo dvoje ljudi... nanose mi bol svakim svojim pokretom tijela... i puštaju me da gledam... znajući da mi svaki njihov pokret nanosi još veču bol... veliki grč u grlu... postaje sve veći i sve nepodnošljiviji... nemogu disati... bol mi prolazi tijelom potpuno isušujući mi tijelo... grčim se i padam na pod... skupljam snage, zatvaram oči... trčim... na krovu sam... gledam dolje... želim nestat... želim da sve prestane...
suze mi zamučuju pogled... osjećam olakšanje... zrak mi prolazi kožom... i ispunjava mi tijelo.... letim? ... ne .... ja padam...
Otvaram oči... naglo uzimajući dah... zatvaram oči i počinju suze... ne želim otvoriti oči... još nisam sigurna u to jeli to bio samo san?... zraka sunca dotiće mi lice uzimajući mi suze kao da ih želi izbrisati...
Smirujem se... pogled me vodi na iznimno palavi horizont na par bijelih oblaka... sve je bio samo san... ali zašto onda toliko boli?
