Hej... evo u mom životu ništa novo niti zanimljivo... škola me jebe lagano i tako... pa evo odlučih malo posvetiti vremena jednom od meni dražih slikara... A i trebali bi u Španjolsku na maturalno pa bi trebali ići u njegov muzej... jer ako ne... ne vrijedi mi ni maturalno pa evo...
Naime njegovo pravo ime bi bilo...
Salvador Felipe Jacinto Dalí Domčnech, Markiz od Pubola ili Salvador Felip Jacint Dalí Domčnech, znan kao Salvador Dalí (Figueres, 11. svibnja 1904. – Torre Galaeta, 23. siječnja 1989.), španjolski slikar, pisac, dizajner i autor filmova. EJNT IT NICE
Bio je jedan od ključnih ličnosti u nadrealističkom pokretu i njegov enormni talent za samo-publicitet učinio ga je slavnim u svijetu.
Isprva je bio futurist i kubist, a poslije jedan od najistaknutijih nadrealista. Kombiniranjem najheterogenijih detalja, koji su često dani u prostorno deformiranim odnosima, ali slikani realističnim načinom, konstruira iracionalan i sablastan svijet vizija iz grozničavih snova i halucinacija ("Postojanost pamćenja", "Žirafa u plamenu", "Gala", "Mekana konstrukcija s kuhanim grahom - predosjećaj Građanskog rata", "Posljednja večera").
Persistance of memory
OBITELJ
Dalí se rodio u mjestu Figueres, Katalonija, 11. svibnja 1904. Njegov otac, don Salvador, bio je javni bilježnik i ateist, a njegova majka Ana Maria, bila je odana katolkinja. Njegov stariji brat, koji se također zvao Salvador, umro je 9 mjeseci prije Dalíjeva rođenja. Dalí je kasnije napisao da se bolesno identificirao sa svojim imenjakom i da je imao neopisivo veliku potrebu za pažnjom.
Prema tvrdnji iz njegove autobiografije Tajni život Salvadora Dalíja (1942)., Dalíjevo djetinjstvo bilo je obilježeno halucinacijama i neobično jakim emocionalnim iskustvima, iz kojih su kasnije oblikovani mnogi njegovi snovi i obsesije.
Lighted Giraffes
ŠKOLOVANJE
Već od rane dobi Dalí je pokazao talent za umjetnost. Između 1921. do 1926. studirao je umjetnost u Madridu. Dalí je 1924. suspendiran na godinu dana zbog neposluha, a 1926. je izbačen zbog njegovog buntovnog ponašanja, koje je uključivalo slučaj kada je odbio analiziu jer je bio uvjeren da njegovu učitelji nisu bili dovoljno kvalificirani da bi ga ocjenili. No, u tom preiodu do savršenstva doveo je svoju sitničavu tehniku crtanja tako što je odmjerio snage nizozemskih majstora mrtve prirode iz XVII. stoljeća i francuskih žansrovskih slikara iz XIX. stoljeća. Dalíjeve slike koje je izlagao na raznim studentskim izložbama privukle su pažnju mnogih, te je on 1925. imao uspješnu izložbu u Barceloni.
Rock`n`roll
UZORI
U svojoj ranoj fazi stvaranja Dalí je bio inspirian apstraktnom umjetnošću svojih sunarodnjaka Pabla Picassa i Joana Miróa, te je eksperimentirao raznim avangardnim stilovima, uključujući i kubizam. Nakon 1928. vratio se svom ranijem interesu u metafizičku umjetnost talijanskih slikara Giorgia de Chiricoa i Carla Carrŕe. Velika zabrinutost metafizičkih slikara sa evokativnom moći simbola sugestirala je namjernu istragu slika snova prema principima Sigmunda Freuda, oca psihoanalize.
Hitler Masturbating
NADREALIST
Godine 1929. Dalí se seli u Pariz i službeno postaje nadrealist. Te iste godine napravio je svoj prvi nadrealistički film, Andaluzijski pas (Un chien Andalou) zajedno sa redateljem Luisom Buńuelom. Film je šokirao javnost sa prizorima kao što je prizor kada britva reže oko.
Eye
Mnoge njegove slike koriste metodu ponavljanja slika – brojni satovi u Postojanosti sjećanja na primjer – i oblika koji se preobrazuju, ili se pretvaraju u druge objekte, i tako otvaraju prostor mnogim interpretacijama.
Wounded Soft Watch
Kao i mnogi nadrealisti, Dalí se prepirao sa Bretonom, i 1939. službeno je izbačen iz nadrealističkog pokreta. U to vrijeme on se u svakom slučaju udaljavao od nadrealizma i približavao se naturalističkom stilu, kojeg je insprirala renesansna umjetnost kojoj se divio za vrijeme svojih posjeta Italiji. Dalí 1940. Napušta ratnu Europu i seli se u SAD gdje je ostao do 1948. U dodatku slikama, Dalí je napravio mnoge kostime za balete, izrađivao je nakit, i napravio je mnoge reklamne plakate koji su mu donijeli financijske prohode. Također je napravio scenu sna za Hitchcockov film Začarana (1945.).
Heracules lifts the skin
POVRATAK KUĆI
Dalí se 1948. Vraća u Španjolsku. Od tada je uglavnom živio u Port Lligatu, blizu njegovog rodnog mjesta, no znao je često posjetiti New York i Pariz. Njegova kasnija djela su realnija nego prijašnja, a njihov glavni motiv bila je Dalíjeva žena i muza, Gala. Također je naslikao djela sa religioznim motivima kao Raspeće (1954.) i Sakrament posljednje večere (1955.). Iako su njegova zadnja djela bila nepopularna kod kritičara, ona su naširoko reproducirana i postala su popularna među publikom.
Celestial Ride
TILL THE END
Kao blistava i kontroverzna figura, Dalí je ostao vrijedan vijesti do kraja života. Drugi dio njegove autobiografije, Dnevnik jednog genija, izašao je 1965. Dalí umire u Torre Galaeti 23. siječnja 1989. u 84 godini života. Pokopan je u Dalí muzeju, kojeg je osnovao 1974., u rodnom mjestu. Još jedan muzej koji je posvećen pretežito njegovim djelima nalazi se u Saint Petersburgu, Florida.
In the twilight hours the fairy comes,
To run and play and have their fun.
You find them in the Forest Wood,
Their language is not understood.
Only throught eyes that see as a child,
Can you see the fairies which live in the wild.
So turn back in time, to your innocent days,
And look as a child in a simple way.
There you will see your fairy spirite,
She will stay with you throughout the night.
The night glows bright with faerie light,
The Queen does dance this fairy round,
The sight is sweet this fairy night,
The Queen does sing a beautiful sound.
With child´s eyes we must seek out,
The faerie dance this lovely sight,
With innocence and heart devout,
We seek the faerie dance tonight.
But morning light comes all to soon;
We must say good bey.
I take the hand of the Fairy Queen;
and away through the dawn we fly.
As I awoke; before opening my eyes,
I remembre the last night˙s dream,
Holding tight to the Fairy dust;
I gathered from the moonbeams. Carla Vredeling
Otkucaji sata označili su ponoć... zadnjim otkucajem grad je utonuo u san... sve je utihnulo.... blagi povjetarac dotaknuo je lišće drveća kao u snu... malene vile zaplesale su svoj ples... bojeći listove u baršun... povjetarac se ponovno pojavio upozoravajući vile na dolazak... stigla je... prekrivena crnim veom i crveno, smeđom haljinom, koja je odisala tugom... Polagano kao na prstima prošetala je šumom, dotičući zelene listiće drveća, koji su pod njenim dodirima postajali crveni, poput krvi koja teće našim žilama. Gdje god bi prošla iza sebe bi ostavljala tugu...
Prošla bi pored drveća jabuka, koje bi na sam pogled na tu elegantnu, ali tugom prekrivenu divu, poprimile crvenu boju, bila je to boja srama... diveći se njezinoj gracijoznosti, malene vile oponašale su njen ples... pretvarajući prirodu u paletu boja... Svojim šapatom prizivala je povjetarac, koji je njezinim dodirom prenosio ironiju... ironiju te njezine tužme ljepote... Tihim, ali laganim hodom nastavila je širiti žalosni pijev tuge, uspavljujući prirodu i pripremajući je za dug i pun čežnje san... začuli su se tihi zvončići... vile su ponovno zaplesale, a povjetarac je poput dirigenta njihao grane šuštećeg lišća... pjevala je svoju uspavanku... Priroda je uz lagani jesenji pjev, koji je prenosi povjetarac, počela tonut u san...
Lišće se smežuralo poprimajući smeđe-zlatnu boju, te tiho poput malih jedrenjaka zaplovilo zrakom. Ptice u otresle svoja krila, koja su bila prekrivena blagim kapljicama jutarnje rose, te prvim zrakama sunca koje su razdirale put u magli, krenule na put.
Put prema ljetu i toplim krajevima gdje će dočekati proljeće.
Stari medo koji je nekad veselo lutao šumom, na jesenji pogled, kao na zapovijed, legao je u svoj brlog i sklopio oči uspavan nježnošću... Vjeverice su žurno proskakutale po granama, skupljajući zadnje plodove drveća, spremajući ih u svoje dublje. Sklupčavši se u svoje kitnjaste repove, utonule su u san.
San koji im je svojim poljubcem za laku noć, udjelila jesen. Priroda je zaspala... Povjetarac je utihnuo... a malene vile su se sakrile pod jesenju haljinu.. Jesen je obavila svoju dužnost i isto kao što je i došla, lagano, kao na prstima išuljala se iz grada... Došla je oštra Zima i prekrila prirodu bijelim prekrivačem.
Pahulje su poput balerina, zaplesale valcer na nebu, upotpunjavajući ga pokojom piruetom. Tako je završila jesenja tuga i zavladala Zimska era. Zima će nastaviti vladati sve dok proljeće ponovno ne odluči uzeti žezlo nad prirodom i probuditi je iz Jesenjeg Sna...
pa evo... 
, znan kao Salvador Dalí (Figueres, 11. svibnja 1904. – Torre Galaeta, 23. siječnja 1989.), španjolski slikar, pisac, dizajner i autor filmova. EJNT IT NICE 
. Dalí je kasnije napisao da se bolesno identificirao sa svojim imenjakom i da je imao neopisivo veliku potrebu za pažnjom. 
, koje je uključivalo slučaj kada je odbio analiziu jer je bio uvjeren da njegovu učitelji nisu bili dovoljno kvalificirani da bi ga ocjenili.
No, u tom preiodu do savršenstva doveo je svoju sitničavu tehniku crtanja tako što je odmjerio snage nizozemskih majstora mrtve prirode iz XVII. stoljeća i francuskih žansrovskih slikara iz XIX. stoljeća. Dalíjeve slike koje je izlagao na raznim studentskim izložbama privukle su pažnju mnogih, te je on 1925. imao uspješnu izložbu u Barceloni. 
