Povijesna sramota...
Evo Amy mi je rekla da moram napisati post o tome šta smo jučer proživjeli... naime radi se o starom Hotelu "Korana" koji je nekad bio jedan od najljepših hotela u Hrvatskoj! I koji je propao u zaborav... o njemu sam samo čula priče i to od bakine sestre, koja je jedanput još ko mlada djevojka došla u Karlovac, kako bi pjevala sa zborom. A što je najbolje ona je iz Virovitice... Još nisam čula ni jednog Karlovčana da priča o njemu... i danas sam u nadi da ću o njemu saznati nešto više, otišla na google i druge pretraživać i 1 sat bezuspriješno tražila nešto o njegovoj povijesti... bilo što! ali nisam našla apsolutno ništa... osim oglasa o tome kako je taj prostor sada u privatnom vlasništvu i kako se prodaje... khm...da.. toliko o tome... a od bake (bakine sestre) sam čula predivne priče... kako je bio prelijep i velik, kako su ih na ulazu u hotel dočekali otvorenih ruku ... i kako je hotel dok je zbor pjevao imao neki pokretan pod... i da su se na njemu izmjenjivali razni zborovi... i da je bio prekrasan i da će ga pamtiti dok je živa... meni je samo žao što ja nemogu više o njemu saznati... a i moju baku lagano počinje napuštati sjećanje... tako.. da... Voljela bi da mi se jave svi koji znaju išta o njemu! ili ako nađete nešto tipa literature i starih slika jako me zanima!!! Javite mi se ...
A sad o jučer ... Amy je odlučila ići slikati... kao i svaku večer od kad ima stativ , a pošto nismo imali šta pametnije za raditi a i Amy nije baš ugodno biti sama po mraku, Marin i ja smo joj se odlučili pridružiti... Nakon nekoliko sati slikanje igre svijetlosti, Amy je došla na ideju da slika stakla na starom hotelu... i dobro... dok je ona to lijepo slikala, Marin i ja smo se sjeli na stepenice ispred hotela... Da napomenem bilo je oko 22h navečer... i nije bilo nigdje nikoga... kao i uvijek na toj lokaciju i u to vrijeme...
Marin je pisao neku poruku ... a ja blejala ispred sebe u prazno... sve dok nisam čula neke ubrzane korake sebi iza leđa kako mi se približavaju i neko zveckanje... okrenula se i refleksno skočila sa stepenica i udaljila se nekih 3 metra odo tamo... Još plus k tome... Marin se trgnuo jer sam ja skočila i još namjerno počeo vrištat zamnom tako da je to bio dodatni stres!... Amy se samo u sekundi primila za svoj stativ i velikih očiju pokušvala saznati šta je bilo... Nakon toga smo se počeli smijati jer sam mislila da su to bili Marinovi ključevi... pa sam se smirila... no ni sekundu poslje toga... čuli smo isti zvuk i korake... nakon čega smo se ja i Marin u sekundi zagrlili alla Scooby doo i Shegy! ... a Amy je 5 sekundi nakon toga... bila zaljepljena za nas... s istim pitanjem ko i prije... Nakon toga smo se počeli ubrzano udaljivati od hotela... Otišli smo skroz do nogostupa i tamo stajali nekih 5 min samo blejeći u hotel... nebili nekog vidjeli... khm...da... ugl... šta god je to bilo nisamo se imali namjeru vračati tamo...
Amy nije spavala cijelu noć i ima traume i hvata ju panika... jer navodno je jedno bila tamo sa dvije cure iz zajebancije... ušli su unutra po mraku... i šetale se ... sve dok ih netko nije počeo gađati kamenjem... a nikoga nisu vidjele te su panično pobjegle iz hotela i nikad se ne vratile...
Toliko o tome...
EDIT: evo dok ne napišem novi post... Krešo mi je poslo sliku Hotela iz 70-ih godina... ovako je nekako izgledao prije... ovo je slika s neke stare karlovačke razglednice... jelte druga strana... još jednom Hvala Kepz!!
By Vampire Ivy
|