Brothers
Evo mene opet... Dakle ovaj post sam odlučila posvetiti svojoj braći ... dada... svi smo mi braća i sestre... ali ne vama... Ovaj post posvećujem Ivanu I Svenu... naime neki ni neznaju da imam mlađeg brata.. ah well, ali imam... I jako je naporan i razmažen, više mi se sviđao kad nije znao pričat... sad ima 9 tj. sad će 10... pa ono... gledala sam neke prastare slike kad smo bili klinci i kad smo živjeli u Virovitici... Tada mi je najbolji prijatelj bio upravo moj brat (Ivan) bili smo nerazdvojini... Živjeli smo u Virovitici, u velikoj kući sa velikim dvorištem i hrpom životinja... ko u raju ... uvijek me čuvao i pazio... i vukao svuda sa sobom... uvijek je bio uz mene... zajedno smo radili gluposti ljepili ljigavce po kuči (gumene životinjice koje se lijepe na zid), skakali po krevetima... tukli se... padali i bježali... i uvijek me pokušavao upalšiti s nečim jer sam malđa naravno i neki put nisam mogla spavati zbog toga i takoo... (traume... khm...da) ... ugl. bili smo nerazdvojni... sve dok moj stari nije dobio premještaj u karlovac (vojska) i onda smo se odlučili i tamo preseliti... Starci kupili stan... ja dobila tete iz vrtića a Ivan krenuo u novu školu u kojoj se stalno tuko i pokušavao uklopiti... i tu smo se razdvojili... još uvijek mi je bio najbolji frend... dobro i još uvijek me je pokušavao ubiti... (stavlj mi je lopte i plišence iznad poluotvorenih vrata od dječje sobe...arrrrr) ... i sve je bilo ok... dok nisu krenula sranja i malo veći problemi u obitelji...( to ne želim navoditi, ali se vrtilo ugl. oko mog starog...rat...) a i tu je bilo odrastanje... Rodio nam se mlađi brat i to je sve naravno promjenilo... sva pažnja bila je usjerena na njega... i ja i Ivan smo se morali sada brinuti sami za sebe... makar smo još bili klinci... ali to se podosta odrazilo na budučnost... ti je i obitelj od koje smo bili odsjećeni... svi klinci bi vikendom išli svojim bakama i djedi... ali mi nismo mogli... jer su predaleko kao i svi ostali... Onda je Ivan krenuo u srednju... i to smo se odvojili... više ništa nije bilo kao prije... sve manje smo razgovarali.... ja sam postala klinka koja mu je samo smetala... i samo smo se svađali... doduše bratski, ali neki put smo se znali krvavo zakačiti... onda je došao pubertet... i naravno opet manjak pažnje koji naši roditelji nikada nisu zamjetili... uvijek... smo bili krvi za nešto... a kad bi se posvađali s njima nismo imali kamo pobjeći... ali i to smo proživjeli... Nakon toga smo se dosta odvojili... ja sam se počela zatvarati u sebe... Ivan je isto prestao pričati... i više nismo pričali... i sve manje smo se i viđali... Ivan je počeo izlaziti... i sve se promjenilo... nedostajao mi je... ali on to nije shvačao... zato ovo sad i pišem... i žao mi je što je došlo do toga... I samo sam htjela reći da vas još uvijek Volim i što god da se u budućnosti desilo.... Uvijek ćete mi biti braća i voljet ću vas.... |
< | lipanj, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv