Neprilagođena u svijetu primitivaca...
24.10.2005., ponedjeljak
Javljam se da sam...Živa!!!
|
Joj, kako mrzim taj jebeni ponedjeljak! Počinje škola, a do petka treba izdržat. Budem još izdržala taj mjesec i pol. Sad sam se opet sjetila svih silnih testova koje ćemo pisat krajem polugodišta. Koma… Profači kažu da su ocjene motivacija da učenici rade više, da steknu samopouzdanje i osjete samostalnost itd., a onda ti zabiju jedinica ko u priči. Mislim stvarno… Otkud onda da imaš motivaciju, samopouzdanje i bla, bla, bla… ma nabijem ja te kretene. Jeste li ikad bili u situaciji, kad ste rekli jednu od najnormalnijih stvari na svijetu da vas gledaju ko da ste s Marsa pali? E, pa meni se to događa svaki dan. Ono, pričaju neke tamo kako su bile u šopingu i to tak, kako ne mogu zamislit ljude koji uopće ne mogu držat do sebe i tako te spike, a ja uletim usred razgovora i kažem da ˝lijepa˝odjeća ne čini čovjeka i nije važno kako netko izgleda, jer nitko ˝lijepim˝ oblačenjem ne može bit pametniji od drugih, bolji i sl. One mene gledaju kaj sam sad ja to rekla i kak se usuđujem njih prozvat glupima. Ali nisu one baš nešto pametne, tračaju kog stignu i bave se svojim jadnim primitivnim životom. |