Moja sestra je stvarno komad. Bez pretjerivanja, komad i pol. Mrzim s njom hodati po gradu budući da mi ego strada svaki put jer se svi okreću za njom a o upadima da ne govorim. Baš zbog tih upada koji često znaju biti užasno glupi i neugodni, stvorila je stav nedodirljive. Hoda uspravne glave i pridignutog nosa, kao prava manekenka, i ne obazire se na svijet oko sebe. Zato ljudi na prvi pogled dobiju dojam umišljene glupačice koja samo misli kako bi se lijepo obukla i našminkala. A ona je zapravo (relativno) normalna lijepa cura. Baš je nedavno dobila komentar: gledam i ne vjerujem, nisam mogao spojiti sliku i ton, ali u dobrom smislu, lijepe cure su obično glupe.
Primijetila sam kako sam i ja poprilično površna kod prvih upoznavanja. Dojam temeljim na izgledu osobe s kojom se upoznajem. Lijepa i dotjerana cura će automatski postati glupa jer «samo misli kako bi se lijepo obukla i našminkala a nema trunke mozga u glavi» i dugo će trebati da to mišljenje promijenim. Malo neuglednije ću ipak ocijeniti kao pametne i trebat će im puno da se pokažu kao glupe. Zašto je to tako, nemam pojma. Znam da to nije u redu, ali je jednostavno tako.
S druge strane, žao mi je kad netko pomisli da je moja sestra glupa samo zato što je lijepa iako ja radim te iste stvari drugim ljudima, koliko god bila svjesna da je to pogrešno. Dobro, i meni je nekad glupa ali to spada u čari sestrinskih odnosa…