nema veze što sam ovaj post već jednom napisala ali mi ga obrisalo, ponavljanje je majka znanja.. dakle, u subotu sam se probudila poprilično čangrizava jer je bilo rano a mi smo morali na put. nije da mi je put na more gdje je planiran roštiljčić teško pao, ali nema razloga da malo ne kvocam. čisto radi reda, da se robi ne opusti. s nama je išao i njegov radni kolega, darko, ne bi li bratiću postavio klimu kako bi on uživao za vrućih ljetnih dana. budući da sam darka prvi put vidjela, bio je red da ga prorešetam glupavim pitanjima: od kud si, šta slušat, jel se drogiraš i slično.. u međuvremenu mi se pripiškilo pa smo bili primorani stati u jedan od usputnih restorana iliti restać(ili č)a. ja rješila hidrauličke probleme pa smo mogli smireno nastaviti razgovor. naručim sok a darko me pita: "ne piješ kavu ujutro da se razbudiš?" uopće ne pijem kavu, bojim se da mi ne naraste rep. "a jel pušiš?" perverznim mislima tako rano nije bilo mjesta pa sam samo odgovorila da ne pušim. "a piješ alkohol?" razočaravajuće rijetko, ubijem se od jedne pive. "pa dobro", odvrati darko sav u čudu, "jel imaš ti kakav porok?" zamislim se... jebate, pa i nemam. sva sam neka čedna. i sve što sam mogla nabrojati da sam radila a nije baš čedno, već je u davnoj prošlosti fosilnog stanja. u novije vrijeme imam samo mane, poroke nemam. odlučila sam stati na kraj takvom životu jer ne znam o čemu ću pričati unucima. a i vodi me ona: dobre djevojke, one idu u raj baš sve, loše djevojke idu kud god zažele