prije nekih malo više od godinu dana, za svoj 22. rođendan, od prijateljice sam na poklon dobila zlatnu ribicu. poklon je bio iz zezancije, doslovno u tegli od krastavaca, s predviđenim rokom trajanja 5 dana. mislile su da sam neodgovorna i šlampava, što i većini slučajeva i jesam, ali sam čvrsto odlučila da ovaj put neće biti u pravu. i tako, kupila sam si još dvije ribice da ova ne bude sama, angažirala pola susjedstva u pronalaženju odgovarajućeg akvarija, kupila pumpicu, drvo i šareni pijesak da to malo sredim..
prvo je akvarij u nesvečanom stilu napustila velika crna riba. imala je običaj skakati iz vode (kasnije sam pročitala da to rade kad su gladne), par puta se zabila u staklo i jednog dana jednostavno ispala van. valjda se sve desilo preko noći pa nisam primjetila. drugo jutro sam vidjela da mi nešto fali i uporno ju tražila po akvariju od 10 litara. gdje se samo mogla sakriti? našla sam ju duboko ispod regala.
ostale su samo dvije. ona poklonjena i ona što sam ju sama kupila. poklonjena je prije nesretnog događaja bila strašno zločesta ali se smirila. ne pretjerano, ali više nije izvodila vratolomije.
danas je uginula. i malo sam tužna. znam da zlatne ribice žive oko godinu dana ali sam mislila da sam se dobro brinula o njoj pa da me neće napustiti. sestra me nazvala i rekla da se zavukla u drvo i tamo uginula. i ova druga ribica je tužna. nekako čudno pliva po akvariju i nakostriješila je peraje. da li uopće zlatne ribice mogu biti tužne?
danas ću si kupiti još jednu ribicu, da ova ne bude sama. a i da meni bude nekako lakše.